Zlatan Stipišić Gibonni jedan je od najuspješnijih domaćih glazbenika. Gotovo dva i pol mjeseca prije koncerta publika je kupila karte za više od pola Arene.
“Osjećam zahvalnost! Taj uspjeh ne uzimam zdravo za gotovo i kao nešto što se podrazumijeva samo po sebi, nego kao osjećaj zahvalnosti jer nam je toliki broj ljudi dao svoju podršku, a to je blagoslov. Radim što volim i imam ljude koji me razumiju. To je najviše što možeš poželjeti u poslu kojim se baviš”, rekao je Gibonni za Tportal.
Rijetko održava koncerte, kako kaže, jer ne voli osjećaj da je to još jedan koncert u nizu.
I ovaj popularni pjevač imao je ponekad ‘teški bed’, kad je samog sebe opisivao kao ‘beskorinsnog za plaćanje računa’.
“Bilo je to teško razdoblje, ali dajem sve od sebe da se više ne dovedem u tu situaciju. Nije to nikakva sramota, sve je to za ljude, treba se samo boriti i gledati da iz toga isplivaš. Teško mi se praviti pametan na tu temu”, istaknuo je.
“Stih ‘Anđeli nek’ se odmore, a u nebeske ponore, mi ćemo skupa padati znati, otvori širom prozore’ točno je po mom ukusu, za mene masterpiece, pjesma koja nije moja, ali je predivna”, otkrio je svoj najdraži stih.
Već je toliko pjesama iza njega, pa su mu one čak i teret.
“Moraš sam sebi biti kirurg i izbacivati pjesme iz repertoara da napraviš mjesta za nove jer ti koncert ne može trajati četiri sata. Na to moraš gledati kao na slatku brigu kad imaš višak dobrih pjesama, ali opet – neke ti nedostaju kad ih nema na set-listi”, pojasnio je.
Neke pjesme je prerastao.
“Neke pjesme i rečenice koje si rekao jednostavno prerasteš. Ali rješenje je jednostavno – ne pjevaš ono u što više ne vjeruješ”, kaže.
Otkrio je i kako se odmara u vrtu.
“Nemojte zamišljati neku plantažu: imam dva limuna, naranču, četiri šipka i 10 maslina, ali je svih 10 samo za ukras, a ništa ne rode. Ne znam gdje sam pogriješio, očito sam ih razmazio. (smijeh) Moj prijatelj Oliver ima 16 maslina i uvijek ima ulja od njih, a ja nemam ni za bočicu kapi za oči. (smijeh) Učim se, učim se, naučit ću se. Ma to je odličan osjećaj, odmorim živce, nitko me ne ljuti, a priroda ima svoj kalendar, sve je posloženo, znaš kako ide. Odrastao sam u gradu, nisam imamo kontakt s tim prije, ali meni je to tako lijepo i bajkovito. Svakome kome želim dobro, poželio bih isto – da si nađe dva limuna ili dvije jabuke za najbolje društvo. (smijeh) Probao sam posaditi jagode, jednom su uspjele, jednom usahle bez vode. Imao sam svirku. (smijeh) A došli su mi neki novostečeni poznanici i rekli da se uzalud mučim sa svojom agrarnom reformom i neka se primim indijske konoplje – ona je otporna na sve, i na sušu, i na nametnike. (smijeh)”, zaključio je
Tekst se nastavlja ispod oglasa