Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da su sudionici Prvog hrvatskoga iseljeničkog kongresa istaknuli velike potencijale hrvatskoga iseljeništva koji mogu biti od iznimne pomoći Hrvatskoj u svakom pogledu, ali su upozorili da ne mogu pružiti pomoć dok službena politika u Hrvatskoj preferira orijentaciju “zapadni Balkan ili regija” te “dok su hrvatske institucije iznutra pretežno zarobljene različitim pljačkaškim družbama”.
U uredničkom komentaru “Sudbinsko hrvatsko pitanje” Ivan Miklenić napominje da jeiseljenički kongres zaključen Rezolucijom koja iznosi sasvim konkretne i realne poglede i zahtjeve te otvorio jedno od sudbinskih pitanja hrvatskoga naroda u sadašnjem povijesnom trenutku.
Podsjećajući da je hrvatski narod – koji je prije provale Osmanlija brojio približno kao i francuski narod – sada je sveden na oko 4 milijuna u domovini i na oko 3 milijuna u iseljeništvu, komentator navodi da je sada u eri globalizacije i opasnoga globalizma na golemoj prekretnici.
“Upravo to je glavna poruka 1. hrvatskoga iseljeničkoga sabora, a u svakom drugom narodu tu bi poruku isticali predstavnici vlasti u matičnoj zemlji te bi se iskreno suočili s pitanjem optimalne povezanosti i suradnje sa svojim iseljeništvom”, tvrdi u komentaru, dodajući da su nositelji vlasti u Hrvatskoj nakon 1998. godine, kako se ističe u rezoluciji, unijeli “negativne promjene”, a – svima je očito – u najnovije vrijeme “pobrinuli” su se čak i za novi val iseljavanja, i to onih najboljih i najvitalnijih, ali odgovornost za to ne preuzimaju.
“Koliko je to sudbinsko pitanje namjerno marginalizirano u hrvatskoj javnosti očitovalo je sramotno ponašanje većine medija koji nisu ni pokušali javnosti prenijeti realne zahtjeve iseljeničkoga kongresa”, ističe Miklenić.
Glede ponude o “izgrađivanju i oblikovanju nove, demokratske političke zbilje u Hrvatskoj”, komentator navodi da je izostao svaki odjek ili odgovor političara, kako onih na vlasti tako i onih u opoziciji, pa se nameće zaključak da većini političara i nije stalo do legalnih i legitimnih interesa hrvatskoga naroda, nego do nekih svojih osobnih i grupnih ciljeva.
“Sudionici kongresa istaknuli su velike potencijale hrvatskoga iseljeništva koji mogu biti od iznimne pomoći Hrvatskoj u svakom pogledu, ali su upozorili da ne mogu pružiti pomoć dok službena politika u Hrvatskoj preferira orijentaciju ‘zapadni Balkan ili regija’ u kojoj prepoznaju ‘stare/nove oblike jugoslavenskoga nasilja nad hrvatskom državnom samostalnošću i hrvatskim interesima’ te ‘dok su hrvatske institucije iznutra pretežno zarobljene različitim pljačkaškim družbama, najčešće staroga totalitarnoga podrijetla iz razdoblja komunizma, ali i novonastalim družbama koje pod plaštem oblikovanja modernoga gospodarstva djeluju kao gospodari novoga hrvatskoga dužničkoga ropstva'”, navodi u komentaru.
Svjesni da očuvanje hrvatskoga identiteta ili barem hrvatskih korijena u iseljeništvu uvelike ovisi o službenom odnosu matične države prema tom iseljeništvu te o boljem stanju u samoj Hrvatskoj, sudionici 1. hrvatskoga iseljeničkoga kongresa, kako navodi komentator, otvoreno su poručili: “Hrvatskoj je potreban razvojni okret” u koji bi ušla i promjena odnosa prema iseljeništvu.
Među konkretnim prijedlozima ističu se: obnova ministarstva iseljeništva, revizija “skupine zakona protivne ustavnim obvezama Republike Hrvatske u odnosu spram iseljeništva, i protivne razvojnim interesima Hrvata u cijelosti”, razvijanje “mreže centara u hrvatskim iseljeničkim zajednicama za učenje hrvatskoga jezika i kulture” te omogućavanje kulturnim, znanstvenim i sveučilišnim ustanovama u Hrvatskoj “razvijati suradnju s hrvatskim iseljeništvom”.
“Svi ti prijedlozi i zahtjevi nisu nipošto tek izraz interesa hrvatskoga iseljeništva ili kakvih grupacija u tom iseljeništvu, već su izraz dobronamjerne skrbi za opće dobro čitavoga hrvatskoga naroda, države Hrvatske i svih ljudi koji u njoj žive”, navodi u komentaru.
Zaključno napominje da su hrvatski iseljenici na svom prvom kongresu posebno javno vrjednovali doprinos i ulogu Katoličke Crkve u Hrvata u očuvanju vjerskoga, nacionalnoga i kulturnoga identiteta hrvatskih iseljenika.
“Premda bi u okolnostima postojanja samostalne Republike Hrvatske glavni teret za očuvanje vjerskoga, nacionalnoga i kulturnoga identiteta hrvatskih iseljenika trebala preuzeti država i hrvatske društvene institucije”, kako napominje Miklenić, sudionici kongresa upozorili su doslovno: »Svima je poznato kako hrvatske katoličke misije u hrvatskom iseljeništvu ne djeluju u optimalnim uvjetima. Ograničenja su različite naravi: financijska, organizacijska, tehnička, a uočava se i nedostatak sposobna osoblja. Budući da je uloga hrvatskih katoličkih misija u oblikovanju valjanih uvjeta života hrvatskoga iseljeništva nezaobilazna, potrebno je izraditi poseban program pomoći tim misijama.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
