Ono što kršćanstvo razlikuje od svih ostalih religija zorno oslikava upravo današnji blagdan – Uskrs.
Uskrs nam poručuje: Krist je pobijedio smrt!
Ima li išta važnije i veličanstvenije od toga?!
Uskrsne pjesme u hrvatskoj glazbenoj tradiciji u izrazitoj su suprotnosti od korizmenih napjeva. Dok u Korizmi nije bilo mjesta radosti, o blagdanu Uskrsa radost je – imperativ.
Stoga se veselje Uskrsa jasno očituje i u crkvenim napjevima.
Uskrs – blagdan radosti
Nakon korizmenog vremena, dijela liturgijske godine posvećenom osvješćivanju poniznosti, pokorničkoj pripravi i podsjećanju na Isusovu muku i smrt, najveći blagdan – Uskrs – sadrži opis punine života.
Nije slučajno da se Uskrs slavi tijekom proljeća.
Ono simbolizira buđenje života, novi početak, što Uskrs uistinu i jest.
>Stanić: Uskrsni obredi godinama nisu okupili toliko ljudi, Uskrsnuli je usadio čežnju za povratkom vjeri
Uskrs i glazba koja otvara srce
I glazba prati radost Isusova uskrsnuća.
Iz korizmenog molskog tonskog roda koji potiče introspekciju, uskrsni napjevi vode nas u dur nukajući srce na otvoreno dijeljenje te radosti.
Dok je Korizma obilovala harmonijama koje ne izazivaju napetost i djelomično se oslanjaju i na stare načine (koji potječu iz stare Grčke), Uskrs i vrijeme iza njega ne boji se smjelije koristiti napetost klasične harmonijske logike.
Razlike korizmenih i uskrsnih napjeva
Iz sporog tempa korizmenog vremena prelazi se u brži, živahniji.
Iz čistih i jednostavnih melodijskih linija pjevaju se složenije, melizmatske (ukrasne) koje odražavaju razigranost novoga početka.
Iz mjere koja u korizmenim napjevima često nije definirana, budući da se naslanja i na gregorijanski koral, u uskrsnim napjevima ulazi se u posve definiranu dvodobnu i četverodobnu, pa i gotovo plesnu trodobnu mjeru.
Također, dok je u Korizmi bilo preporučljivo izbjegavati ili u potpunosti izbjeći upotrebu žičanih instrumenata, o blagdanu Uskrsa ta se preporuka ukida. Naprotiv; praksa hrvatske crkvene glazbe, osobito novije, dopušta upotrebu svih instrumenata.
Kroz sve ove glazbene komponente šalje se jasna poruka – radosno slavlje Kristova uskrsnuća nad smrću.
>Nadbiskup Kutleša: Usmrćivanje nerođene djece i eutanazija postaju realnost, savjesti su uspavane
‘Aleluja’ – poklič radosti u misnom slavlju
Dok su korizmeni napjevi bili lišeni svakog slavlja te je i iz misnih slavlja izuzet poklik ‘Aleluja’, upravo je ovaj poklik onaj koji se veže za Uskrs.
Aleluja! Isus je uskrsnuo!
Sam zaziv ‘Aleluja’ koji se tijekom mise pjeva prije čitanja Evanđelja, postaje o vazmenom vremenu daleko melodijski bogatiji i harmonijski raznovrsniji.
Također, uz otpust vjernika na samom kraju misnog slavlja, riječima ‘Idite u miru’ dodaje se ‘Aleluja’.
Isti poklič izgovara se ili pjeva i uz riječi ‘Bogu hvala’.
Prilikom pjevanja zaziva ‘Aleluja’, i svećenik i narod napjev izvode kroz duže i ukrašenije melodijske linije nego što je uobičajeno.
Aleluja (Alleluia) je pjesma nastala u 4. stoljeću. Naziv je dobila po jednome od najzahvalnijih usklika za melizmatski (ukrasni) način pjevanja. Za melizmatsko pjevanje karakteristično je izvođenje mnogo tonova na jednom slogu riječi. No, za razliku od recitativnog pjevanja, (koje je bilo karakteristično za neke korizmene napjeve, poput “Puče moj”), melizmatsko se izvodi po principu jedan slog – više tonova različite visine.
Osim u korizmeno vrijeme, Aleluja je izostavljena i u misama za mrtve (Rekvijem ili Missa pro defunctis). Stoga je Uskrs savršen trenutak za njezino izvođenje. Ono se nastavlja i kroz daljnje vazmeno i vrijeme kroz godinu.
Gloria (Slava), uskrsne pjesme i napjevi
Osim usklika ‘Aleluja’, u misna slavlja nakon korizme vraća se i Slava (Gloria). Ovaj dio Ordinarija mise izostavljen je u korizmeno i adventsko vrijeme. Poput Aleluje, slavi Boga na osobit način u vrijeme Uskrsa.
Slava je pjesma koja započinje riječima ‘Slava Bogu na visini’, a nalazimo se već u papinskim misama u 6. stoljeću.
U redovita misna slavlja ušla je tek u 9. stoljeću.
Brojne su pjesme i napjevi karakteristični isključivo za Uskrs.
Vazmeno bdijenje
No, svakako valja istaknuti psalme, antifone i koralne napjeve koji se izvode u vazmenom bdijenju odnosno na Veliku subotu navečer.
Među njima se nalazi trostruki zaziv ‘Svjetlo Kristovo, Bogu hvala.’.
Jedan od važnih gregorijanskih napjeva koji se izvodi i u noći vazmenog bdijenja i u daljnjem vazmenom vremenu tijekom klanjanja pred Presvetim jest prepjev himne Tantum ergo.
Na ovaj napjev izvodi se tekst poznat pod dva naziva: ‘Divnoj dakle (Tajni ovoj)’ i ‘Usta moja (uzdižite)’.
Pjesme vazmenog vremena
I u vazmenom vremenu nekoliko se pjesama istaknulo nad ostalima.
Jedna od njih je pjesma ‘Gospodin slavno uskrsnu’.
U bogatoj riznici pjesama koje se izvode u uskrsno vrijeme ističe se jedna koja se temelji na suptilnom prijelazu korizmenih glazbenih karakteristika odnosno sažima njezine glazbene ostatke prelazeći u svečanost uskrsnuća.
To je nedvojbeno pjesma ‘Uskrsnu Isus doista’.
Izdvojena od razigranih i radosnih, izuzev teksta koji je posve uvjerljiv i činjenično jasan, ona nas atmosferski vraća u davna vremena dok je Krist hodao Zemljom.
Svojim nas raspoloženjem može vratiti u dostojanstvenu Isusovu pobjedu nad smrću, bez velike pompe, mirno.
Upravo je zato omiljena na repertoaru brojnih vjernika.
Njezina poruka nalazi se već u naslovu. Valja nam ponavljati je često.
* Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa