Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru uskrsnog broja piše da je mnogo razloga da se na svim razinama kršćanstva u Hrvatskoj napravi iskreni, smireni i ponizni ispit savjesti, a glavni je razlog to što hrvatski građani kršćani, osobito katolici, ne smiju bježati od svoje osobne odgovornosti za cjelokupno stanje u suvremenom hrvatskom društvu.
U uredničkom komentaru “Uskrsni ispit savjesti” Ivan Miklenić napominje da su građani vjernici odgovorni za hrvatsko društvo i državu i kao građani i, specifično, kao vjernici, osobito kršćani odnosno katolici.
“Specifičnost odgovornosti kršćana odnosno katolika jest u tome što su kršćani, uz redovitu građansku odgovornost po kojoj su izjednačeni sa svim hrvatskim građanima u obvezama i pravima, dužni očitovati i dodatnu odgovornost u zauzetom služenju općemu dobru cijeloga hrvatskoga društva. Dodatna odgovornost kršćana je samo izvršavanje temeljne Božje zapovijedi ljubavi prema bližnjemu i gledanje na svu stvarnost, osobnu i društvenu, u svjetlu uskrsnuća Isusa Krista. Misterij Isusova uskrsnuća je događaj, povijesni i natpovijesni, koji uspostavlja potpuno novi poredak u čovječanstvu, povijesti i kozmosu te je prekretnica neizrecivih razmjera u cjelokupnoj stvarnosti”, tvrdi komentator.
Upozorava da su suvremeni ljudi već prihvatili kao normalno i neizbježno trajno sukobljavanje interesa na različitim razinama, od osobne, obiteljske, društvene i međunarodne do globalne, te se često mire s time da u tim sukobljavanjima neizbježno pobjeđuju moćniji, pametniji, lukaviji, hrabriji i zločestiji.
“I u Hrvatskoj je vrlo očito da u sukobljavanju osobnih i, osobito, grupnih interesa i općega dobra redovito gubi opće dobro i zato jest takva situacija da mnoge obitelji ovoga Uskrsa oskudijevaju. U Hrvatskoj je, istina je, mnogo toga upropašteno, (ne)svjesno su propuštene brojne dobre prilike i mogućnosti da svima bude bolje, a mnogi, pojedinačno i u skupinama, baš su se izvrsno okoristili takvim stanjem pa ga zato i podržavaju i ne žele ga mijenjati niti dopustiti drugima da ga mijenjaju. Sve to rezultiralo je time da su se mnogi pomirili da se gotovo ništa bitno ne može popraviti ni na političkom ni na gospodarskom planu, osobito ne uskoro”, navodi se u komentaru.
No, s takvim stanjem praktične rezignacije, po komentatorovim riječima, nikako se ne mogu niti smiju pomiriti Isusovi učenici u hrvatskome društvu.
“(Ne)mirenje s aktualnim nezadovoljavajućim stanjem u suvremenom hrvatskom društvu jedan je od bitnih kriterija za provjeru osobne vjere, kršćanskoga identiteta, stupnja osobnoga nasljedovanja Isusa Krista i (ne)vjere u Isusovo uskrsnuće. Oni koji stvarno vjeruju u Isusovo uskrsnuće svjesni su da je i sam Isus sa svojim Božjim projektom spasenja izazvao oštro osporavanje i odbacivanje”, podsjeća komentator. Pritom napominje da Isusovi učenici u suvremenom hrvatskom društvu, u mjeri svoje vjere u Isusovo uskrsnuće, razumiju da su svi oblici zla u Hrvatskoj: gramzljivost, prevrtljivost, vrijeđanja i ocrnjivanja, izdaje, pilatovska pranja ruku, nepravedne osude, ponižavanja i praktična usmrćivanja kao onemogućavanja, samo za određeno vrijeme, da im je propast zajamčena.
“Samo oni u hrvatskome društvu koji sadašnja zla, krizu i nebrojene poteškoće doživljavaju kao privremeno stanje koje i sami mogu i moraju mijenjati pravi su Isusovi učenici”, tvrdi Miklenić.
Po njegovim riječima dalekosežnost Isusova uskrsnuća za prave kršćane očituje se u neizbježnim pobjedama ljubavi, istine, slobode, pravde i svega što je dobro i plemenito, a što sve trebaju očitovati oni koji vjeruju u Isusovo uskrsnuće i koji se smatraju Isusovim učenicima.
“Stoga, činjenica da u hrvatskom narodu ima obilje ljubavi (osobito su to pokazali branitelji koji su položili svoje živote ili žrtvovali svoje zdravlje za opće dobro svoga naroda, kao i svi patnici koji su patnju ugradili u opće dobro), pravednosti, istinoljubivosti, dobrote – u svjetlu vjere u Isusovo uskrsnuće znači da nema mjesta ni za kakve strahove, bjegove i beznađa”, tvrdi, dodajući da su se hrvatski narod, i osobito Isusovi učenici u njemu, u dugoj povijesti suočavali s nametnutom patnjom, no prihvaćanjem ta patnja postala je ne tek neugodno iskustvo, nego žrtva, što je jedan od važnih sinonima za ljubav.
“Svako ostvareno dobro na svim razinama osobnoga, crkvenoga i društvenoga života, kao i svjesno prihvaćena patnja, pretvara se u pobjedu, a njezini plodovi su neuništivi. Uskrs 2014. godine, bitno označene teškom krizom, izazov je i poticaj za sve Isusove učenike u Hrvatskoj na vrlo ozbiljan ispit savjesti”, stoji u zaključku komentara “Glasa Koncila”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
