Hrvatski kratki film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ redatelja Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Cannesu, prenosi Jutarnji list. „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ postao je time prvi hrvatski film sa glavnom nagradom na najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu.
“Čovjek koji nije mogao šutjeti”
Slijepčevićev film temelji se na istinitom događaju iz rata 1993., tzv. masakru u Štrpcima, kad su srpske paravojne snage iz istočne Bosne zaustavile vlak na pruzi Beograd-Bar i iz vlaka izvele sve putnike muslimanskih imena i prezimena. Jedan jedini putnik se pobunio-ofocir JNA, Hrvat iz kaštela Tomo Buzov. I on je ubijen. Slijepčevićev film pripovijeda taj događaj iz perspektive putnika koji je za razliku od Buzova gledao svoja posla i ostao živ. Njega glumi Goran Bogdan. Film je nastao u produkciji producentske kuće Antitalent.
Podsjetimo se u tom smislu, tko je bio Tomo Buzov.
U smrt za drugoga
Prije nepunih godinu dana sud u Sarajevu donio je pravomoćnu presudu za sedmoricu pripadnika srpskih paravojnih postrojbi iz Bosne i Hercegovine i to na ukupno 91 godinu zatvora. Zločin kojeg su navedeni počinili ratne 1993. godine bilo je hladnokrvno ubojstvo skupine civila koje su u mjestu Štrpci kod Višegrada oteli iz vlaka na liniji Beograd – Bar. Upravo 27. veljače 1993. pripadnici vojske tzv. Republike Srpske su na osnovi njihovih muslimanskih imena i prezimena iz spomenutog vlaka izdvojili 19 putnika.
Jednog od tih putnika, mladića koji se na taj način – samo zbog svoje etničke pripadnosti – našao na „listi za odstrel“ hrabro je zamijenio rođeni Kaštelanin – Tomo Buzov iz Rudina, koji je u to vrijeme, kao umirovljeni časnik JNA već dugo vremena živio u Beogradu. Naime, Buzov je iz glavnog grada Srbije krenuo prema Crnoj Gori, gdje se njegov sin Darko nalazio na odsluženju vojnog roka, ali umjesto do sina vlak ga je odveo ravno u smrt. Kako sam Darko ističe, dok su ostali putnici toga vlaka šutjeli, njegov otac je predosjetio što će se dogoditi.
Kada su teroristi počeli iz vlaka izvoditi izabrane žrtve Tomo Buzov je povukao jednoga od njih na svoje putničko mjesto te se sam, umjesto njega, pridružio koloni smrti. Dok su ostali iz te grupe bili pretučeni, vezani žicom te nedaleko od Višegrada ubijeni vatrenim oružjem, a tijela im bačena u rijeku Drinu, Darko Buzov (prema svjedočanstvu jednog od počinitelja) smatra kako su njegovog oca kao nezgodnog svjedoka, uočivši iskaznicu časnika JNA, zločinci likvidirali već nakon same otmice!