„Kad se čovjek odluči baviti znanstveno-istraživačkim radom, ne sluti u kakvo zanimljivo područje ulazi. No, tijekom bavljenja takvim radom postaje sve jasnije, da spoznaje, do kojih dolazi, valja podijeliti s javnošću struke a to se realizira na znanstvenim skupovima, objavljivanjem u časopisima, zbornicima i knjigama.“
Prof. dr. sc. Alojz Jembrih, slavist i filolog, rođen je 11. lipnja 1947. u Varaždinu. Na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beču završio je studij slavistike, povijest umjetnosti i filozofije. Na istom je Sveučilištu (1977.) doktorirao iz slavenske filologije (starije hrvatske književnosti) o Antunu Vramcu (1538.–1588.) pod mentorstvom prof. dr. Josipa Hamma. . Radio je u Staroslavenskom institutu u Zagrebu, Institutu za jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) u Zagrebu, potom na Oddelku za slovanske jezike in književnosti, na katedri za južnoslavenske jezike in književnosti Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani (1983. – 1996.). Potom na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (1997. – 1998.). Znanstveno-istraživački rad A. Jembriha obuhvaća nekoliko područja: povijest hrvatske knjiženosti i jezika, leksikografije, dijalektologije, slavistike, hrvatske kulture, hrvatskoga školstva, kajkavske književnojezične baštine i gradišćanskohrvatske književnosti i jezika te hrvatske književnopovijesne protestantistike. Autor je šesnaest zasebnih knjiga i preko 300 znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Alojz Jembrih redoviti je profesor u trajnom zvanju hrvatske književnosti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, na Odjelu kroatologije.
Narod.hr: Iza sebe imate mnogo godina iskustva rada kao sveučilišni profesor i znanstvenik. Što Vam je bilo draže, predavati studentima ili baviti se znanošću? Možemo li odvojiti uopće ta dva segmenta Vašeg sveučilišnog života?
Kad se čovjek odluči baviti znanstveno-istraživačkim radom, ne sluti u kakvo zanimljivo područje ulazi. No, tijekom bavljenja takvim radom postaje sve jasnije, da spoznaje, do kojih dolazi, valja podijeliti s javnošću struke a to se realizira na znanstvenim skupovima, objavljivanjem u časopisima, zbornicima i knjigama.
Budući da mi se je ukazala prilika, nakon četiri godine rada u spomenutim Institutima u Zagrebu, otići na Ljubljansku Univerzu, na Filozofski fakultet, 1983. počeo sam predavati na Oddelku za slovanske jezike in književnosti, na katedri za Južnoslavenske jezike.
Predavao sam jezikoslovne predmete na hrvatskom jeziku. I od tada sam s velikim zadovoljstvom nastavio sa sveučilišnim predavanjima, želeći studentima posredovati znanje kojim su se spremali, za svoj budući profesorski, znanstveni ili novinarski profil rada. Uza sve to i dalje sam se bavio znanstveno-istraživačkim radom na filološkom obzorju, a plodovi su i danas vidljivi. Tako da je, doista, s moje strane, nemoguće razdvojiti sveučilišno-nastavni od znanstveno-istraživačkoga rada.
Narod.hr: Kako je bilo Vama studirati?
Moj studij tekao je na Bečkom sveučilištu 70-tih godina 20. stoljeća. Budući da sam studirao slavensku filologiju na katedri koju je osnovao Franc Miklošič, nastavio razvijati Vatroslav Jagić i drugi, imao sam sreću slušati predavanja prof. Josipa Hamma, Vaclava Františeka Mareša i Günthera Wyrtzenza i drugih. Tada se studiralo bez interneta, mobitela, laptopa. S knjigom i samo knjigom u ruci i pred sobom odvijao se moj studij kao i svaki drugi.
Narod.hr: Što mislite, kako je danas mladima studirati na hrvatskim sveučilištima?
Današnje generacije studenata na hrvatskim sveučilištima studiraju u 21. stoljeću, pa je to činjenica u kojoj bi se možda našla rečenica – da im je nešto lakše studirati, glede na internet itd. No, možda im je i teže, jer su previše zanose elektroničkim pomagalima, a onda se ponekad udalje od stvarne knjige.
Narod.hr: Kada pogledate iza sebe, imate preko 40 godina rada, na što ste najviše ponosni?
U Vašem pitanju riječ „ponosni“ malo mi zvuči subjektivno. Naravno, svaki uspješan pojedinac ponosan je na ono što je postigao. Hvala Bogu ja sam uspio, radeći dugi niz godina na polju filološke struke, doći i do rezultata, a to se zove uspjeh a on uključuje i ponos i zadovoljstvo u radu.
Narod.hr: Što bi poručili budućim kolegama, studentima, što je ključno za uspješno studiranje?
Treba voljeti ono što se odabere studirati, s voljom studirati i osobna zauzetost za studij kao takav uvijek donose plodove uspjeha. Ta poruka nije nimalo fraza već je doista pravi put koji vodi ka uspjehu svakog pojedinca.