U predvorju Kulturnog centra, Dubrava 51 a u Zagrebu od 6. do 23. ožujka 2017. otvorena je izložba Sve boje kosa.
Je li vam se ikada dogodilo da u susjedstvu, ili uz put uz koji često prolazite, jednog dana primjetite da više nema stabla koje je tu raslo od kad znate za sebe?
Da ga je netko naprosto – bez pravog povoda i razloga – srušio, otpilio, srezao na komade i tako stvorio prazninu, ne samo u krajoliku, ambijentu, nego i u vašem srcu?
Jedan sličan događaj, u kojem je osim bez dragog znanca – stabla, nenadano ostala i bez prijatelja koseva koji su se na njemu skupljali, stvarajući milu zvučnu kulisu čitavome susjedstvu, bio je povodom akademskoj slikarici i grafičarki Dori Mihaljević da svoju rezignaciju tim događajem pretvori u niz suptilnih, zbog njihove repetitivnosti pomalo grafikolikih crteža gvašem i olovkom u boji, koji predstavljaju svojevrsni hommage jatu tih malih crnih ptičica koje su doduše nestale iz njezinoga susjedstva, ali ne iz njezinoga pamćenja, gdje su ostale u svim bojama, poput njihovog radosnog cvrkuta koji gotovo da odzvanja iz umjetničinih radova izloženih ovih dana u Galeriji Dubrava na izložbi „Sve boje kosa“.
U predgovoru ovoj čednoj, nepretencioznoj izložbi na kojoj možemo osjetiti mnogo više darova duha nego na većini naših likovnih mainstream događanja, akademik Tonko Maroević je zapisao:
„Suptilna i nježna kromatika, uz kontrastiranje hladnih i toplih tonova, čini Dorine motive bliskim svojevrsnim etidama… Da i ne znamo kako je grafičko slikarska vokacija Dore Mihaljević paralelna s glazbom, kako je u crtanju i izvođenju grafičkih listova vođena jednakim impulsima kao u izvođenju skladbi, na temelju njenih vizualnih kompozicija, naslutili bismo afinitete prema akustičkim poticajima i rješenjima.“
Na izložbi je moguće vidjeti i brojna druga autoričina recentna ostvarenja.
Izložba ostaje otvorena do 23. ožujka. Ulaz je slobodan.
