Janjevci su regionalna hrvatska manjina na Kosovu. Ime su dobili po gradu Janjevu u blizini Prištine, gdje danas većina njih na Kosovu i živi.
Potječu od trgovaca i rudara iz Dubrovnika i obližnje Bosne i Hercegovine, koji su se tijekom 14. stoljeća naselili na Kosovu. Katoličku vjeru i hrvatski identitet su uspjeli zadržati kroz stoljeća. Zvono Crkve svetog Nikole iz 1368. drugo je najstarije zvono u Hrvata. Stoljećima su ih Turci htjeli islamizirati, a poslije odlazaka Turaka, bili su na udaru srpskog ali i albanskog nacionalizma. Kad je ovaj kraj došao pod vlast Kraljevine Srbije 1912. godine, pojačali su se progoni i iseljavanja. Veći egzodusi počeli su 1948. godine.
Prvo pismeno spominjanje je godine 1303. od strane pape Benedikta XII., koji Janjevo spominje kao središte katoličke župe Svetog Nikole. Ime Janjevo navodno su donijeli doseljenici iz sela Janjine na poluotoku Pelješcu u Hrvatskoj, a koji je u doba iseljavanja ove hrvatske zajednice bio dijelom Dubrovačke Republike. Preporod ovog kraja bila je obnova župne crkve u 2. pol. 19. st. i izgradnja škole u kojoj se je nastava odvijala na hrvatskom jeziku.
Od 1991. nadalje, ponajprije zbog pojačanog pritiska velikosrpskog režima, provodeći etničko čišćenje, a zatim od 1998. zbog nemira na Kosovu, većina njih je iselila, ponajviše u Hrvatsku. Najviše ih je protjerano 26. veljače 1993.
Jedno od područja koje su nastanili je, uz Zagreb, i mjesto Kistanje – oko 25 kilometara udaljeno od Knina – prema zapadu.
Ponajviše zahvaljujući pozivu tadašnjeg vrha Republike Hrvatske, točnije predsjednika Franje Tuđmana, u Kistanje su se doselili Hrvati Janjevci s Kosova.
U prvom valu doseljavanja – 1997. godine u Kistanje dolazi prvih 50 obitelji iz Janjeva. Dvije godine kasnije izgrađeno je i Novo naselje u Kistanjama sa 120 kuća. Danas u Kistanjama živi oko 1300 Janjevaca. Prema popisu iz 2011. godine cijela općina ima oko 3500 stanovnika. Ali, stvarno stanje govori da osim Janjevaca u Kistanjama živi još oko 1000 Srba… Ostali su uglavnom samo na biračkim popisima, piše Slobodna Dalmacija.
Stanovništvo
U Janjevu su početkom XX. stoljeća živjele tri zasebne etničke grupe. Najveći dio stanovništva činili su katolički Hrvati, manji dio muslimani turskog jezika, a poslije njih muslimanski Romi. Od obitelji koji su govorile turski, samo jedna je bila turskog porijekla, dok danas sve govore albanski i smatraju se Albancima.
Na prvom popisu stanovništva Kraljevine SHS 1921., u Janjevu je stanovalo 2.597 osoba. 22 su bile pravoslavne vjere, i to su bili državni činovnici i slično privremeno stanovništvo. 1.784 osobe su bile katoličke vjere, a 791 muslimanske. U Janjevo su tada, osim Šišarke i Okosnice, bila uključena i sela Šaškovac i Teća. Oduzimanjem broja pravoslavnih vjernika od broja “Srba ili Hrvata,” dolazimo do broja od 1.695 Hrvata. 1961. će već biti 3.052 Hrvata u samom mjestu bez Šišarke i Okosnice, a 1971. će ih biti 3.761. Nakon toga, broj Hrvata opada, tako da je 1981. Hrvata u Janjevu 3.534, a 1991. 2.859. Brojke iz 1991. treba uzeti s dozom nepovjerenja, jer je popis bojkotiran od strane Albanaca, kao i dijela drugog ne-srpskog stanovništva.
Prema istraživanjima, 2002. je u cijeloj Hrvatskoj živjelo 966 obitelji porijeklom iz Janjeva. Od tog broja, 669 je živjelo u Zagrebu, a druga najveća koncentracija je bila 45 obitelji u Kistanju. U samom Zagrebu, 502 od 569 obitelji su živjele u bivšoj općini Dubrava. Prema procjenama, u čitavom svijetu bi moglo biti oko 10.000-12.000 Janjevaca i njihovih potomaka.
