Na velikom broju konkretnih slučajeva moguće je pokazati da je mrežni jasenovački popis pun pogrješnih podataka kao što je već u ranijim člancima pokazano (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan!, ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015. godine?, Židovsko pomaganje Hrvatskoj, Znači li odlazak u inozemstvo smrt?, Koliko treba vjerovati lažljivcu?, Mrežni jasenovački popis: Svaka dodatna informacija vezana uz taj popis od velikog je značaja, Jesu li partizani krivi za neke jasenovačke žrtve?, (Ne)kulturni mačak u vreći, Jasenovački popis – laž poželjnija od istine? i Jasenovac – slučaj Pilc). Umjesto opisivanja o kakvim se pogrješkama radi, možda ih je najbolje ilustrirati navođenjem novih primjera podataka. Na mrežnom jasenovačkom popisu se između ostalih nalazi i Moise Finci rođen po ocu Šalomu 1900. godine u Sarajevu i navodno ubijen 1942. godine u Jasenovcu od ustaša pri čemu se kao glavni izvor podataka navodi „Popis žrtava Drugog svjetskog rata“ Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine. Međutim, u digitalnom arhivu Yad Vashema moguće je pronaći svjedočanstvo njegove rođakinje u kojem se kao godina smrti navodi 1944. godina dok se mjesto smrti ne navodi, dakle u mrežnom popisu je godina smrti pogrješna. Nešto ozbiljniji primjer je slučaj predstavlja Santo Papo rođen ocu Avramu 1897. godine u Sarajevu i navodno ubijen 1942. godine od ustaša, a kao glavni izvor podataka se opet navodi spomenuti savezni popis iz 1964. godine. U nekim od prethodnih članaka na konkretnim primjerima osoba s provjerenim podacima u drugim izvorima pokazano je da im je godina rođenja na mrežnom jasenovačkom popisu pogrješno navedena. Vrlo vjerojatno je to slučaj i ovdje jer se u digitalnom arhivu Yad Vashema navodi Santo Papo rođen ocu Avrahamu 1898. godine u Sarajevu i umro u Rogatici o čemu svjedoči njegov brat što znači da se radi o još jednom neispravnom podatku.
Adolf Rosenberg postao Aleksandar-Aco
Što se tiče nepouzdanosti podataka na mrežnom jasenovačkom popisu, treba spomenuti da su i sami zaposlenici Spomen-područja Jasenovac svjesni njihove nepouzdanosti pa podatke s vremena na vrijeme prilagođuju i mijenjaju. Zadnja značajnija promjena se tako dogodila u srijedu 6. travnja kad su na nekoliko minuta s mrežnog popisa uklonjene sve stranice da bi potom bile vraćene uz nekoliko promjena. Glavna promjena je uklanjanje Margite Sorger o kojoj se pisalo u jednom od prethodnih članaka dok su se ostale promjene odnosile na mijenjanje pojedinih podataka u nekim zapisima. Tako je Adolfu Rosenbergu rođenom 1886. godine u Vinkovcima ime promijenjeno u Aleksandar-Aco, Josipu Fleischeru rođenom u Brestovcu Daruvarskom je godina rođenja promijenjena iz 1880. u 1885., Katici Luketić rođenoj 1914. godine u Vrbovi je nacionalnost iz srpske promijenjena u hrvatsku, Marku Čekiću rođenom u Grbavcima je kao godina rođenja dodana 1896., Miloradu Dragišiću rođenom 1927. godine je mjesto rođenja iz Piskavice promijenjeno u Prijakovce, Mirku Daviču rođenom 1915. godine je mjesto rođenja iz Beograda promijenjeno u Drobeta-Turnu Severin u Rumunjskoj, Mladenu Dragišiću rođenom 1885. godine u Prijakovcima je ime promijenjeno u Mlađen, a godina smrti iz 1941. u 1944. Dogodilo se još šest promjena koje se odnose na zatipke. Cijelu novu inačicu mrežnog popisa moguće je preuzeti na adresi http://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/. S. Goldstein je u izdanju Expressa od 11. ožujka ove godine rekao kako u mrežnom jasenovačkom popisu ima propusta koji se s vremenom čiste. Ta čišćenja su prespora i rezultati nažalost najčešće ne dovode do poboljšanja. Dosad je objavljeno već preko stotinu očitih, dakle ne pretpostavljenih, nego jasno pokazanih i dokazanih pogrješaka na mrežnom popisu, ali tek su neke ispravljene. Te pogrješake moguće je u datoteci prikladnog oblika preuzeti na stranici http://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/.
Hrvatska slikarica židovskog podrijetla Tina Morpurgo
Da bi se dodatno pokazalo koliko su ta čišćenja neučinkovita i spora te koliko je popis apsurdan u smislu pojedinačnih pogrješaka, vrijedi spomenuti još jedan dosad također neobjavljeni slučaj „pogrješke“ na mrežnom jasenovačkom popisu koji zbog značaja osobe o kojoj se radi otvara mnoga pitanja o radu Spomen-područja Jasenovac, kompetentnosti djelatnika te o cijelom popisu. Radi se o hrvatskoj slikarici židovskog podrijetla Tini Morpurgo rođenoj 1907. godine u Splitu. Ona je s obitelji deportirana u srpski logor smrti Banjicu u Beogradu. Ubijena je 1. lipnja 1944. godine na srpskom stratištu Jajincima u južnom predgrađu Beograda. Štoviše, 1974. godine njezine su slike čak i izložene u židovskoj zajednici u Beogradu, a 1975. godine i u Židovskom povijesnom muzeju u Beogradu. Unatoč tim poznatim i javno dostupnim činjenicama njezino ime se s imenima još četiri rođakinje, među kojima je i ime njene majke Marije također deportirane u beogradski logor smrti, nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu pri čemu je kao prvi izvor podataka naveden već spomenuti savezni popis iz 1964. godine. Iste podatke moguće je pronaći i u tiskanoj inačici popisa iz 2007. godine. Logor Jasenovac označen je kao nepouzdan podatak, a u napomenama se kao logori spominju i Stara Gradiška, ali i Banjica. Godina smrti 1944.* također je označena kao nepouzdana, a u napomenama se spominje i 1943. što je zapravo godina deportacije u beogradski logor. Godina rođenja 1907.* označena je kao nepouzdana, a ime oca nije navedeno. Informacije radi zvao se Viktor Haim. Spominje se i da je ubijena od ustaša. O obitelji Morpurgo postoje brojne publikacije i članci dostupni i na Internetu tako da se svakako ne radi o anonimnim osobama, a to se posebice odnosi na Tinu Morpurgo. Njezino ime se ipak nalazi na jasenovačkom popisu, a prema brojnosti nepouzdanih, diskutabilnih i izmijenjenih podataka može se zaključiti da se ne radi o slučajnim pogrješkama, već vjerojatno o manipulaciji podacima. Ako se to radi u slučaju osobe koja može biti poznata širem krugu ljudi, lako je zamisliti kakve su sve manipulacije moguće kod običnih i ne tako široko poznatih, odnosno praktično anonimnih ljudi. Netko bi se mogao pozvati na svjedočanstvo njezine sestre koje je dostupno u digitalnom arhivu Yad Vashema i koje navodi Jasenovac kao mjesto smrti, ali na istom mjesto dostupna svjedočanstva drugih dviju osoba koja se odnose na Tinu Morpurgo ne spominju Jasenovac. Što se tiče sestrina svjedočanstva, možda vrijedi spomenuti da je bila udana za Dejvida Dušana Mladinova za kojeg se može pronaći podatak da bio „duboko privržen Beogradu“, a tijekom devedesetih je skupljao pomoć za Srbiju. Nadalje, hrvatska, srpsko-hrvatska i engleska inačica Wikipedije te pojedine židovske stranice navode logor Banjicu kao mjesto smrti.
Jugokomunističke laži i velikosrpska propaganda
Tina Morpurgo je dakle bila poznata kulturna djelatnica pa je paradoksalno da je danas Ministarstvo kulture financiranjem Spomen-područja Jasenovac prisiljeno plaćati održavanje takvih i sličnih jugokomunističkih laži i velikosrpske propagande. U većini prethodno navedenih primjera je to možda čak i razumljivije jer se radi o praktički nepoznatim osobama pa se netko može braniti da takve pogrješke nisu previše značajne, ali kad se radi o značajnijoj osobi iz kulturnog sektora djelatnosti za koju su suprotne informacije javno i široko dostupne, kako objasniti da upravo ministarstvo mora financijski plaćati održavanje više nego očite laži? Mladi napuštaju Hrvatsku, ljudi ostaju bez posla, među širim slojevima naroda vlada beznađe, čak je i proračunski dio koji se odnosi na kulturu smanjen, očito vlada kriza i postoji potreba za racionalnom štednjom i pametnim trošenjem javnog novca, ali ipak se nalazi novac za financiranje laži koje se iz nekog razloga vrlo sporo ili uopće ne ispravljaju. Kako to može biti normalno i zašto barem nema volje da se pogrješke isprave?
Postoji li volja za ispravljanje očitih pogrješaka?
Kao što je rečeno, već je objavljeno preko stotinu očitih pogrješaka, ali nisu uklonjene. Putem elektroničke pošte nuđena je suradnja ravnateljici Spomen-područja Jasenovac Nataši Jovičić, ali do trenutka pisanja ovog članka odgovora nema. Kako dakle pretpostaviti postojanje volje za ispravljanjem pogrješaka?
Nadalje, postoje i mnogo značajniji primjeri nedostatka volje za kvalitetnim održavanjem popisa. Prošle godine je tijekom travnja stranica mrežnog jasenovačkog popisa bila nedostupna i za to su optuženi hakeri. Prošli tjedan u četvrtak 7. travnja stranica je na kratko također bila nedostupna i to zbog greške na poslužitelju, a pritom se umjesto uobičajenog sadržaja stranice javno moglo vidjeti ispise pogrješki računalnog sustava i inačicu sustava koji podržava stranicu. Usprkos činjenici da su prošle godine bili okrivljeni hakeri, inačica sustava koja se i danas koristi za podržavanje stranice stara je devet godina i za nju čak postoje i javno dostupne računalne ranjivosti bez da se uopće krene razmatrati moguće ranjivosti samog programskog sustava stranice. Možda devet godina prosječnom čitatelju ne zvuči kao nešto posebno, ali informatički upućeniji čitatelji će vjerojatno biti svjesniji da je to izrazito neozbiljno i krajnje opasno pri čemu je po potrebi moguće navesti mnoge primjere sustava koji su srušeni zbog sličnih razloga odnosno zbog starijih inačica softvera.
Slikovito rečeno ovo se može shvatiti kao da stranica mrežnog jasenovačkog popisa javno poziva hakere da je sruše što je opasno. Ako se netko već žali na hakerske napade, zar ne bi jedna od prvih stvari u obrani od takvih napada trebala biti osvježavanje inačice korištenog softvera? Budući da to ovdje očito nije učinjeno, može se zaključiti da se uopće nije radilo o hakerskom napadu te da se tu radi o laži radi skretanja pozornosti. Druga mogućnost je ne postojanje volje za održavanjem stranice. Koji god da je od ova dva slučaja istinit, uvjetno rečeno se može i vjerojatno mora reći da je trošenje javnih novaca na ovakvo održavanje mrežnog jasenovačkog popisa koji se nalazi u opisanom stanju neka vrsta pljačka novaca Ministarstva kulture jer ih se očito troši bez očekivanog učinka.
Financiranje različitih vrsta političkih propagandi
Osim što se slobodno može reći da se mrežni jasenovački sustav ne održava prikladno ni u tehničkom ni u sadržajnom smislu, uvjetno govoreći on u određenoj mjeri podržava velikosrpsku i jugokomunističku propagandu i to čak korištenjem banalnih i lako dokazivih pogrješaka. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će dugo Tina Morpurgo i ostale spomenute osobe ostati na mrežnom jasenovačkom popisu. Osim dosad objavljenih pogrješaka, postoji još više njih koje nisu objavljene, ali će se prigodno sve objaviti. Štoviše, kod nekih od tih pogrješaka se radi o također šire poznatim osobama kao što je Tina Morpurgo. Hoće li te pogrješke biti uklonjene prije njihova objavljivanja? Vjerojatno ne jer to bi značilo da u Spomen-području Jasenovac ipak postoji želja za promjenom dosadašnjeg načina rada što se dosad nije pokazalo kao slučaj.
Znači li to da će se novcima državnog proračuna vjerojatno i dalje financirati i neistine i različite vrste političkih propagandi?
Nažalost, da.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
