Svečana akademija u povodu 100. obljetnice smrti Antuna Gustava Matoša održana je danas u predvorju Hrvatskog narodnog kazališta. Na svečanoj akademiji, o Matoševom radu, djelu, značaju i obilježavanju 100. obljetnice njegove smrti govorili su ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, akademik Ante Stamać i akademik Dubravko Jelčić, a studenti Umjetničke akademije u Osijeku izveli su svečano predstavljanje Matoševih djela.
„Matoš je bio usmjerena osoba, osobnost i autorsko ja. Bio je prezentist-živio je u doba koje je obilježio i prenosio osjećaje sadašnjosti. Bio je usmjeren na čitatelje pa je zato i pisao za novine i za časopise. U Hrvatskoj nije bio obljubljen te su njegova djela objavljivana tek od 1907. prvo u Mostaru, pa u Sarajevu i Zadru koji je bio u Kraljevini Dalmaciji. Inovacijama je pridonio formi hrvatskog standardnog jezika. Prenosio je duh nesigurnog vremena, a svojim pisanjem je uvjetovao nastajanje određenog oblika pisanja. Nije ustrajao na tadašnjoj tradiciji velikih romana nego je dezintegrirao realizam pišući pripovijesti, crtice, priče, intervjue i pisma,“ rekao je akademik Ante Stamać.
„Matoš je uz spisateljski talent posjedovao i veliku količinu znatiželje i intelektualne oštrine, a govorio je ono što misli o društvu u kojem živi,“ rekla je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić.
„Sa zanimanjem i užitkom i danas čitamo Matoša i on je naš suvremenik. Nadišao je svoje vrijeme i nadživio ga,“ rekao je Jelčić.
Da je Matoš bio politički mislilac lucidniji do drugih i da je vidio žalosnu istinu, koja je aktualna i danas, smatra akademik Dubravko Jelčić. „Matoš je smatrao da nema niti jedne hrvatske stranke, jedna je za Peštu, druga za Beč, treća za Srbiju,“ rekao je Jelčić.
„ Matoš je imao aktivan odnos prema životu i svakodnevnici, bio je uronjen u stvarnost, a uvijek nadahnut i nepogrešiv. Ako netko ne dijeli Matoševe prosudbe svejedno nam je relevantan i zanimljivo ima stajalište. Iako je pripovjedač, dramatičar, feljtonist, kazališni, glazbeni i likovni kritičar i putopisac, Matoš je više od svega pjesnik“, zaključio je Jelčić.
„Matoš je živio izvan Hrvatske, ali je živio s njom intenzivnije nego oni koji nisu korakom kročili iz nje. Bio je svoj, osebujan i nimalo sličan drugim domoljubnim pjesnicima“, rekao je Jelčić.
“Mi ljubimo Hrvatsku jer ljubimo sebe“ Jelčić je citirajući Matoša objasnio da Matoš kaže da ne možeš voljeti sebe, ako ne voliš Hrvatsku. Matoš je isticao da Hrvati ne smiju biti slijepi na slabosti nego moraju raditi da tih mana bude manje. Potrebna je kritičnost, a ne da za sve zlo okrivljujemo druge, a ne vidimo svoje propuste, govorio je Matoš. Volimo ono što nemamo i što nam se otima, tako ćemo i Hrvatsku voljeti kada nam je otmu.
Dovršetak kuće AG Matoša u Tovarniku, objedinit će i centar koji će istraživati i sadržavati sve što postoji od i o Matošu, rekao je akademik Dubravko Jelčić, predsjednik Odbora za izgradnju „Kuće AG Matoša u Tovarniku“, te dodao da je kuća u fazi završetaka, a očekuje se kraj radova ako ne do Matoševog rođendana 13. lipnja, onda sigurno do 101. obljetnice Matoševe smrti.
„Završena kuća AG Matoša u Tovarniku, povezana s Vučedolom, činit će jedan značajan i središnji punk Istočnog dijela Hrvatske“, rekao je Jelčić.
„Matoševa rodna kuća u Tovarniku bit će mjesto susreta, ne samo zavičani muzej, nego rezidencijalna kuća za pisce, književnike u kojoj će se iskušavati različita kulturna iskustva“, rekla je Zlatar Violić.
„Povodom obilježavanja 100 godina od Matoševe smrti u Parizu je postavljena je skulptura Matoš na klupi, kakva se nalazi na Gornjem gradu i u Sisku“, rekla je Zlatar Violić.
Svojim idejama Matoš je pjesnik novog vremena te u suvremenim dilemama možemo tražiti odgovore kod Matoša. Njegove teme, misli i pogledi su neprolazni, zaključio je Jelčić i dodao „svi imamo svoga Matoša , a Matoš ima sve nas.“