Istaknuti hrvatsko-američki pisac s kanadskom adresom Josip Novaković u svojoj zbirci eseja “U potrazi za domovinom”, predstavljenom u ponedjeljak u Zagrebu, promišlja pitanja identiteta, pokušavajući uz puno crnog humora rekonstruirati od čega se on sastoji i što bi zapravo trebao značiti.
“Riječ je o tekstovima vezanim uz moje iskustvo ali i uz moje percepcije i mišljenja vezana uz iskustva drugih”, kazao je Novaković na predstavljanju u Cafeu U Dvorištu.
Knjiga je opisana kao zbirka eseja, no “za mene je priča – priča, tekst s nekom fabulom, pa tako pitanje što je fikcija a što nije, što je esej, putopis ili memoar za mene nije bitno, niti je bitno u kolikoj su mjeri ti tekstovi eseji a koliko je riječ o zbirci priča”, napomenuo je.
Rođen 1956. u Daruvaru odakle je s 20 godina otišao prvo u SAD a potom u Kanadu, Novaković, koji danas živi u Montrealu gdje predaje kreativno pisanje na Sveučilištu Concordia, piše i na hrvatskom i na engleskom jeziku.
U Kanadi živi šest godina i bilo je potrebno neko vrijeme da bude prihvaćen kao kanadski pisac, napomenuo je Novaković, ugledni pisac koji sebe u šali naziva “najnepoznatijim poznatim hrvatskim piscem ili najpoznatijim nepoznatim hrvatskim piscem”.
Njegovo prvo objavljeno djelo je kratka priča izašla 1988. u listu New England Review, kada je imao 32 godine. Do danas, razvio je prepoznatljiv stil pisanja s elementima crne komedije a kritika ga naziva “jednim od najsnažnijih i najoriginalnijih suvremenih esejističkih glasova engleskog jezika”, koji u svojim pričama “punim neobičnog optimizma” opisuje trenutke “istodobno smiješne i bizarne, ali bez predbacivanja, prikazujući svijet otuđenosti, melankolije i okrutnosti”.
Sugestivna izvornog naslova “Shopping for a Better Country”, što u doslovnom prijevodu znači “u kupnji bolje zemlje”, njegova knjiga “U potrazi za domovinom” (2012.) na hrvatskom je objavljena u izdanju nakladnika Sandorf i u prijevodu Saše Dracha.
U njoj pisac, građanin različitih domovina i gradova, dok putuje iz jedne zemlje u drugu, od grada do grada, bilježi detalje iz svakidašnjice raznih (ne)običnih ljudi, promišljajući pitanje identiteta i pokušavajući rekonstruirati od čega se on sastoji i što bi zapravo trebao značiti.
Motivi i priče prikupljene su tijekom Novakovićevih brojnih putovanja svijetom, jer “svijet je danas takvo mjesto da je nemoguće ne putovati”, kazao je pisac, a ono što ga je pritom najviše zanimalo u prvom je redu komparacija različitih mjesta i iskustava.
Nagrađivani pisac, Novaković je pozornost međunarodne javnosti privukao 2013., kada se našao među deset finalista za međunarodnu književnu nagradu Man Booker International Prize. Objavio je još roman “April Fool’s Day” (2004.), zbirke kratkih priča “Yolk” (1995.), “Salvation and Other Disasters” (1998.) i “Infidelities: Stories of War and Lust” (2005.); zbirke autobiografskih crtica “Apricots from Chernobyl” (1995.) i “Plum Brandy: Croatian Journey” (2003.), te dva priručnika za umijeće pisanja, “Fiction Writer’s Workshop” (1995.) i “Writing Fiction Step by Step” (1998.). Djela je objavio u gotovo svim vodećim američkim književnim časopisima a priče su mu uvršene i u nekoliko istaknutih antologija.
Na hrvatskom mu je jeziku dosad objavljeno nekoliko knjiga; izbor priča “Grimizne usne”, zbirka eseja “Tražeći grob u Clevelandu”, roman “Prvi aprila”, knjiga “Radionica pisanja fikcije” te, kao posljednja u nizu, zbirka priča “Požuda”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa