Sakramentalna ispovijed je paradigmatski čin milosrđa: svaki put kad se ispovjedimo, približavamo se Gospodinu opterećeni svojim grijesima, a možemo otići radosni zato što je milosrdno na nas pogledao – istovremeno na pravedan i na dobrostiv način; ne pružajući jeftine popuste, ali nikada nas ne prepuštajući nemilosti naših bijeda – rekao je kardinal Gerhard Ludwig Müller. U razgovoru za Catholic News Agency povodom početka Svete godine, pročelnik Zbora za nauk vjere osvrnuo se na odnos teologije i milosrđa.
Napomenuo je da je svaki teolog prije svega ljudsko biće, krštenik koji doživljava milosrđe kao i svi drugi. Milosrđe je neodvojivo od Isusova lica, koje pak prvo upoznajemo u obiteljima, Crkvi, Svetom pismu i sakramentima, svjedočanstvu drugih te nauku velikih crkvenih tradicija, teologa i naučitelja. Teolog pomaže produbiti razumijevanje Božjeg milosrdnog pogleda, koji se može očitovati u gesti podrške ili ispravljanja, pa i podsjećanja na istinu našega života – rekao je kardinal.
Bog nas milosrdno oslobađa od grijeha. To je prva teologija oslobođenja, iz koje slijede mnoge druge – kazao je kardinal Müller, napominjući da se kao posljedica sloboda počinje širiti i, zahvaljujući oprostu i milosrđu, čovjek uči prihvaćati da njegova sloboda počinje s Bogom i o njemu ovisi. Objasnio je da je teologija pomoć u promatranju vlastita života iz Božje perspektive. Tako, poznavajući još dublje Boga i darove njegova milosrđa, možemo bolje odgovoriti na njegovu ljubav i još ga više ljubiti u svojim djelima.
Upitan kako se može biti milosrdan, a istovremeno ispravljati doktrinarne pogreške, kardinal je odgovorio: Kako otac može biti milosrdan i ispravljati svoju djecu? Da ih otac ne ispravlja, već opravdava ili umanjuje njihove pogreške, onda ih ne bi volio, nego bi ih vodio prema katastrofi. Na koncu, otac koji ne pomaže svojoj djeci da prepoznaju vlastite pogreške zapravo ih ne cijeni te nema povjerenja u njihovu sposobnost da se promijene. Milosrđe neizbrisivo i neodvojivo uključuje ljubav i istinu.
Milosrđe je protivno laissez-faire stavu i to nije Božji stav prema čovjeku – naglasio je pročelnik Zbora za nauk vjere. Dovoljno je pročitati evanđelja i vidjeti kako je Isus postupao: bio je dobrostiv, ali istovremeno nije nudio jeftine popuste na istinu. A doktrina ima za cilj pomoći nam da spoznamo istinu i prihvatimo je u cijelosti, a ne da ju pokušamo zaobići. Ona je pomoć da shvatimo tko je Bog i što se događa u spasenju koje Bog pruža u čovjekovom konkretnom životu. Međutim – napomenuo je kardinal – da bi se to shvatilo, potreban je ponizan um koji ne stoji pretenciozno kao mjera svih stvari.
„Vrata“ spasenja sam je Isus Krist. Otvoriti „sveta vrata“ znači otvoriti put koji vodi Isusu i pozvati sve da mu se približe. Za čovjeka nema spasenja bez Isusa: on na otajstven način pokreće srce svake osobe prema dobrome i istinitome, zato što je on uosobljena istina i dobro – napomenuo je kardinal. Gestu otvaranja svetih vrata u Srednjoafričkoj Republici, koju je učinio papa Franjo, usporedio je s gestom slavljenja svete mise u Sarajevu, koju je za vrijeme rata učinio sv. Ivan Pavao Drugi. To su proročki pozivi da se prepozna Isusovo lice tamo gdje ga nikada ne bismo tražili, kao i poziv da se služi Isusu tamo gdje su najveće ljudske potrebe.
Znajući jako dobro da je uz kruh – i još više od kruha – čovjeku potreban Isus i da je prvo siromaštvo odsutnost Boga – napomenuo je kardinal – Jubilej je velika prigoda da se to iznova otkrije i da se prekine šutnja o toj činjenici: da je prvo čovjekovo siromaštvo nedostatak Boga u njegovom životu. Na koncu, kardinal Gerhard Müller je izrazio nadu da će tijekom Svete godine Crkva sve vjernije slijediti Isusa te da će svi moći bolje služiti braći i sestrama, kako unutar, tako i izvan Crkve.