Književnici i prevoditelji Karl-Markus Gauss, Zoran Ferić, Boris Perić i Klaus Detlef Olof sinoć su u sklopu prevoditeljskoga projekta “Transstar Europa” na književnoj večeri u klubu Booksa govorili o književnom djelu i prevođenju te o komunikaciji između pisca i prevoditelja.
Gauss je ustvrdio kako mu prijevod svake njegove knjige puno znači, no ne toliko iz financijskih razloga, koliko iz iluzije da se djelo prenese na europsku ili možda svjetsku razinu. Prevodili su me na mnoge jezike, rekao je dodavši kako nije svjestan posljedica prijevoda.
Naglasio je i da se često pita je li uopće primijećen prijevod njegove knjige. “Iako sam autor koji piše na njemačkom jeziku, važno mi je da su moja djela prevedena na male jezike”, rekao je dodavši kako je veliki uspjeh ako mu djelo bude prevedeno na tri do četiri mala jezika.
I Zoranu Feriću važan je prijevod knjige na drugi jezik, no dodaje kako je ipak drukčiji osjećaj kad se radi o prvom ili pak petom-šestom prijevodu knjige.
“Svijest o važnosti prijevoda postoji puno prije”, rekao je dodavši kako autor zapravo misli na prijevod već samim pisanjem jer je pisanje komunikacija.
Zato se autor, kako je istaknuo Ferić, nada prijevodu i komunikaciji i izvan svoga jezika i kulturnoga koda. Ustvrdio je i da je zapravo pitanje kako knjige funkcioniraju na novom jeziku te je li naša situacija uspješno prenesena na prevedeni jezik. “Prijevodi su želja za razumijevanjem”, ocijenio je dodavši kako je i pisanje potreba za razumijevanjem.
Klaus Detlef Olaf usporedio je prevođenje s “plesom između dvaju jezika”, dok je Boris Perić dodao kako u prevođenju ima raznih okova, pa je ono, zapravo, “ples u zadanim okvirima”.
“Nekad sam sretan više ako mi uspije prijevod nego vlastiti tekst”, rekao je Perić dodavši kako bez prevođenja ne bismo imali ideju svjetske književnosti.
Perić smatra da recepcija određene knjige ne ovisi o onome što autor piše i kako je njegovo djelo prevedeno, nego ponajprije o medijima.
Prevoditelj, ocijenio je, nije nužno supotpisatelj knjige.
Osvrnuvši se i na komunikaciju između autora i prevoditelja, Gauss je napomenuo kako mu se znalo dogoditi da nakon intenzivne komunikacije s prevoditeljem, prijevod na kraju i ne bude zadovoljavajući, za razliku od manje intenzivnih komunikacija. “Molim prevoditelje da dugu njemačku rečenicu koja ima svoju melodiju prevedu melodično u duhu svoga jezika, a ne doslovno po njezinu sadržaju”, rekao je Gauss dodavši kako on ipak dosta traži i zahtjeva od prevoditelja.
