Tri velika duhovna lika koja prožimaju liturgijska čitanja i navještaj rođenja Mesije, Bogočovjeka, na naš svijet su: Isusova majka Marija, starozavjetni mesijanski prorok Izaija i prorok koji je živio na prijelazu Starog u Novi Zavjet Ivan Krstitelj. Oni su jednostavno središnji likovi povijesti Božjeg naroda u navještanju dolaska Mesije, a djevica Marija se iznad svih izdvaja kao majka utjelovljene Riječi.
Ljudska povijest krenula je tragičnim putem od prvih ljudi – a to je put zla, otuđenja od Boga i od čovjeka. Zato se ne treba ništa čuditi onome što se danas događa u svijetu… To je svijet u kojem nema pravoga ni trajnoga mira, jer neobraćen čovjek nije sposoban graditi pravi mir kao trajnu vrijednost.
Takvom otuđenom čovjeku ne može doći spasenje od njega samoga, ne može nastati spasenje unutar svijeta! Čovjek ne može spasiti ili osloboditi samoga sebe, a ne može osloboditi ni drugog čovjeka.
Zato je Bog intervenirao i neprekidno dolazi čovjeku. Bog već prvom čovjeku dolazi (to je prvo došašće!), dolazi otuđenom i grešnom čovjeku i obećava mu spasenje i pobjedu nad zmijom! Zato je biblijsko vrijeme – vrijeme iščekivanja spasenja i Spasitelja. U tom kontekstu možemo razumjeti i shvaćanje vremena u Bibliji: Biblija vrijeme ne shvaća ciklički – kao neprekidno ponavljanje! – nego linearno i ide k svojoj punini.
No, ne radi se samo o nekom pasivnom iščekivanju nego i o silnoj želji, molitvi, vapaju za Božji dolazak: o da razdereš nebesa i siđeš (v. Izaija 63,19). Tu nadu u Božji dolazak naviještali su i podržavali proroci – i to na dvije razine:
• za konkretnu situaciju svoga naroda ili pojedinca;
• Božji dolazak, dolazak Mesije-Krista za sve ljude.
U Došašću nam na osobit način progovaraju tri velika duhovna lika tog vremena: prorok Izaija, Ivan Krstitelj i Marija.
Izaija je najveći prorok mesijanskih nada i iščekivanja koji je živio 700 godina prije rođenja Isusova. Osobito kad govori u krizno vrijeme svoga naroda. On je jednostavno: prorok nade. Zbog svog toliko jasnog proročkog dara i viđenja kao da je unaprijed vidio lik Isusa (Izaija poglavlje 53), pa ga nazivaju i petim evanđelistom.
Ivan Krstitelj je drugi veliki, duhovni lik vremena Došašća. On je Mesijin-Kristov preteča, neposredni pripravitelj Kristova djelovanja. Samo njegovo djelovanje bilo je proročki naviješteno: glas viče u pustinji (Iz 40,3). Ivanovo djelovanje bilo je u duhu apokaliptičkih iščekivanja i navještaja. Zato postoji i određeno Ivanovo razočaranje nad Isusovim djelovanjem. No, to nije samo problem Ivana Krstitelja, to je i nama danas trajni problem: kako je moguće da postoji toliko zlo u svijetu, pa i nakon Mesijinog-Kristovog djelovanja, zašto to Bog dopušta? Mi smo ljudi mesijanski nestrpljivi i brzo bismo htjeli napraviti red u svijetu – ali, nažalost, onim istim metodama kojima drugi nama čine zlo. Usput rečeno: mi se pitamo zašto Bog dopušta drugima zlo činiti, ali se ne pitamo zašto Bog dopušta nama zlo činiti?!.
Marija je treći veliki i najveći duhovni lik vremena Došašća. Upravo kroz nju vidimo kako bi se čovjek trebao postaviti prema Božjoj Riječi. Ona je posljednja karika u tom nizu pobožnika i vjernika koji su čeznuli za Božjim dolaskom i zahvatom u našu ljudsku povijest. Ona je majka Sina Božjega, i po tome majka cijelog ljudskog roda; ona je nova Eva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa