Komemoracija za pokojnog prof. dr. Milana Ramljaka održat će se u srijedu 7. veljače u 12 sati u svečanoj dvorani rektorata na Pravnom fakultetu na adresi Trg Republike Hrvatske 14. Zagreb.
Dr. Milan Ramljak bio je potpredsjednik četiriju Vlada Republike Hrvatske i jednom od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana u stvaranju i obrani hrvatske države i njenom demokratskom razvoju. Komemoraciju organizira Vlada demokratskog jedinstva i Vlada Zlatka Mateše u dogovoru s obitelji pokojnog Milana Ramljaka
Donosimo tekst potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva
Zdravka Tomaca:
Sjećanje na Milana Ramljaka
Ovih dana Hrvatska se oprašta od iznenada preminulog prof. dr. Milana Ramljaka. On bez sumnje spada u najuži krug najzaslužnijih ljudi u borbi za slobodu hrvatskog naroda, za stvaranje samostalne i suverene hrvatske države i njen demokratski razvoj.
Mnogo je zaslužnih ljudi ali Milan Ramljak se po mnogo čemu izdvaja od svih zaslužnih u hrvatskoj politici. Iako nije bio član HDZ-a bio je kao nestranačka osoba potpredsjednik četiriju HDZ-ovih hrvatskih Vlada. Predsjednik Tuđman više puta je zahtijevao da preuzme dužnost predsjednika Vlade ali Milan Ramljak je bio skroman čovjek i zamolio predsjednika Tuđmana da ne inzistira, jer kako je govorio Milan Ramljak da bi mu bila velika čast i obveza ali s obzirom da se nije bavio politikom nije bio siguran da bi mogao uspješno obnašati dužnost predsjednika Vlade.
Milan Ramljak je bio veliki domoljub ali i veliki demokrat koji je inzistirao na moralnosti u politici. On je smatrao, a tako se i ponašao, da je za političara moral najvažniji, jer kako mi je govorio više puta političar ima moć, političar odlučuje o imovini, slobodi pa i životima drugih ljudi. Zato je za zvanje političar moral važniji nego za bilo koje drugo zvanje. Milan Ramljak nije samo to govorio nego je i tako postupao. Kada je 2002. godine bio veleposlanik Hrvatske u Njemačkoj, nakon godinu dana svog mandata napisao je pismo tadašnjem predsjedniku države Stjepanu Mesiću i podnio ostavku na dužnost veleposlanika.
Na taj način je dokazao i pokazao da mu je čast, poštenje i moral važniji od njegove karijere i svih privilegija koje donosi dužnost veleposlanika u Berlinu. Malo je takvih ljudi poput Ramljaka koji bi zbog načelnik pitanja i obrane časti svoje domovine podnijeli ostavku kao što je učinio Milan Ramljak. Povod i uzrok njegove ostavke bilo je neslaganje Milana Ramljaka s govorom koji je održao predsjednik Mesić u Njemačkoj. Govoreći povodom četrdesete obljetnice međunarodnog rada Zaklade Conrad Adenauer, 24. srpnja 2002. u Berlinu, Mesić je ustvrdio da Hrvatska nije demokratska zemlja te je između ostaloga rekao: “Ljude valja, od onih na vrhu države i društvene piramide pa do onih u njenim temeljima, učiti demokratski misliti, ići ću i korak dalje: valja ih ponekad prisiljavati da nauče demokratski misliti.”
Dr. Milan Ramljak u svom opširnom pismu u kojem obrazlaže svoju ostavku između ostalog je napisao da iz moralnih i ljudskih razloga ne može predstavljati uspješno svoju domovinu Hrvatsku u Njemačkoj ako predsjednik njegove države Stjepan Mesić tvrdi da Hrvatska nije demokratska država odnosno da Hrvate treba učiti i silom demokratski misliti. Neopoziva ostavka Milana Ramljaka jedinstven je primjer moralnog političara koji se odriče karijere i privilegija u obrani časti svoje domovine. Nije to bila jedina Mesićeva izjava zbog koje je Ramljak podnio ostavku.
Milan Ramljak i kao svi mi, njegovi prijatelji istomišljenici, žestoko smo se suprotstavljali svjedočenju Stjepana Mesića na Haaškom sudu protiv Hrvatske i njegovim izjava u zemlji i inozemstvu u kojima je klevetao i blatio predsjednika Tuđmana.
Milan Ramljak uvijek se borio za istinu i pravdu. Borio se za demokraciju i ljudska prava, smatrajući da je pravo na nacionalnu ravnopravnost jedno od temeljnih ljudskih prava. Cijeli svoj život kao profesor i političar posvetio je svom hrvatskom narodu. Bio je i hrabar čovjek. Kada su bili najžešći napadi na Osijek, kada je prijetio pad Osijeka, tražio je od predsjednika Vlade Gregurića i od nas da ga uputimo kao svog izaslanika u Osijek.
Otišao je u Osijek i živio u ratnim uvjetima. Mi smo ga mogli vratiti u Zagreb jer je trebao u Vladi ali stalno je govorio još malo, pustite me da ostanem i ovdje sam potreban. Bio je vrlo kritičan na naše pogreške u obrani Osijeka ali je bio spreman i osobno se izložiti poruzi i napadima lijevih medija kada je stao u obranu dostojanstva generala Glavaša, koji je štrajkao glađu. Otišao ga i osobno posjetiti u zatvor, iako tada više nije bio u vlasti.
Sjećam se naših rasprava u užem kabinetu Vlade do duboko u noć kada smo tražili neka rješenja, kada je izgledalo da nema rješenja. Milan je uvijek bio spreman se žrtvovati. Preuzimao je teške poslove i uvijek ih je izvrsno obavljao. Mi u užem kabinetu Vlade demokratskog jedinstva postali smo prijatelji iako se ranije nismo previše poznavali. Naše prijateljstvo je trajno i zato svi mi njegovi prijatelji i suradnici teško smo se suočili s činjenicom da je veliki prijatelj i političar, moralni čovjek i domoljub otišao u povijest.
Najviše ćemo se odužiti Milanu Ramljaku ako budemo kao i on inzistirali da je za političara najvažnije da bude moralan čovjek. Jer kad nema morala onda je sve dozvoljeno, onda nema istine, ni slobode ni pravde.
Dragi Milane, ponosni smo mi iz Vlade demokratskog jedinstva što smo Ti bili prijatelji i bliski suradnici.
Potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva
Zdravko Tomac
U Zagrebu, 31.siječnja 2018.
Tekst se nastavlja ispod oglasa