U životu nikada ne znate hoće li vas životni put odvesti u Jadovno, na Pag, u Guantanamo ili na Ogigiju, ali velike su šanse da ćete završiti na jasenovačkom popisu. Pri tome mjesto ili godine ne igraju nikakvu ulogu. Na jasenovačkom popisu potencijalno mogu biti svi od Napoleona do Neila Armstronga. Primjerice, na popisu se nalaze navodne žrtve od Napoleonova suvremenika Stanka Krivokuće rođenog 1814.* pa do Hermana Switzera rođenog 1969. u vrijeme kada je Apolo 11 letio prema Mjesecu. Krepki starac od 130 ljeta ili još nerođeno dijete – nema veze, nema problema, a nema ni logike. Radi li se o šali, satiri ili političkom cabaretu, treba pitati autore jasenovačkog popisa kojima je veći problem je li Switzer ili Švicer po Vuku nego činjenica da je žrtva s njihovog popisa rođena 24 godine nakon kraja Drugog svjetskog rata.
Od Litve do Bugarske
U Yad Vashemu se navodi “lista progonjenih” iz Jadovnog. Osnova te liste je popis od 229 Židova objavljen u trećoj Miletićevoj knjizi. Kod navodnih žrtava s liste stradalih u Jadovnom možemo izdvojiti one za koje ne postoje iskazi svjedoka ili podaci iz nekih drugih relevantnih izvora pa se ne može potvrditi da su stradali u Jadovnom tj. na Pagu ili su obična jugo-komunistička ili memorandumsko-srpska propagandna izmišljotina. Takvi su slučajevi primjerice David i Hugo Kron, Eliazer Mento, Ivan Pichler i Mihajlo Weiss. Sve žrtve koje se zovu Milan Pick iz Yad Vashema su iz tadašnje Čehoslovačke i stradali su u Theresienstadtu ili Auschwitzu. Sličan je slučaj Djuro Reisner čije se ime ne nalazi u Yad Vashemu, ali ima nekoliko Gyorgya Reisnera iz Mađarske i Austrije. Zanimljiv je slučaj Teodor Vajs. Teodor Vajs s liste žrtava iz Jadovnog navodno je iz Banja Luke. Neutralne potvrde tog identiteta nema. Jedini izvor ovog podatka je famozni savezni popis iz 1964. tj. njegova memorandumska inačica beogradski “Spisak” iz 1992.
U Yad Vashemu se u iskazu Adele Weiss spominje Teodor sin Rudolfa Weissa, iz Zagreba, star 15 godina. Navodi se da je ubijen, ali nema podatka kada je i gdje stradao. Isto se navodi i za starijeg mu brata Dragu te oca Rudolfa starog 54 godine, rođenog u Kraciszki kod Vilne u Poljskoj, danas kod Vilniusa u Litvi. Ovaj podatak je važan jer je to poveznica s jasenovačkim popisom. U beogradskom “Spisku” spominje se Teodor Vajs iz Kratečkog, rođen 1927., što odgovara Teodoru Weissu iz Yad Vashema, a na mrežnom popisu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac (JUSP) nalazi se Rudolf Weiss, navodno Židov*, rođen navodno 1883.* ili 1884. iz Kratečkog, otac mu je Jakob. Pretpostavka je da je Kraciszki jednostavno preimenovan u Kratečko. To valjda nije bilo dovoljno pa se na jasenovačkom popisu nalazi još jedan Rudolf Weiss, također navodni Židov*, otac mu je također Jakob i rođen je 1886.* ili prema napomenama možda i 1885., ali za razliku od prethodnog ovaj je navodno iz Suhopolja. Leo Nojman s liste žrtava iz Jadovnog rođen je 1930. U Yad Vashemu je nekoliko zapisa o Leopoldu Nojmanu/Neumanu i prema iskazima svjedoka rođen je 1894. u Novom Sadu tj. Pečuhu 1895., a živio je u Novom Sadu i stradao je u Auschwitzu. Očekivano odudara podatak iz beogradskog “Spiska” prema kojem je Leopold Nojman rođen 1897., iz Zagreba i stradao je 1942., ali ne navodi se gdje. U Yad Vashemu je i zapis o Leopoldu Nojmanu rođenom 1919., također iz Novog Sada, stradao je u nekadašnjem SSSR-u.
Ponovo potpuno drugačiji od drugih je podatak iz beogradskog pamfleta prema kojem je Leo Nojman rođen 1930., u Zagrebu, stradao u Jadovnom 1941. Podaci iz beogradskog “Spiska” tj. saveznog popisa iz 1964. u pravilu se ne podudaraju s iskazima svjedoka. Podudarnost se može očekivati samo zbog zakona velikih brojeva. Prema zapisima iz Yad Vashema Rafael Pardo rođen je 1898. u Nišu gdje je i ubijen ili kako se precizno navodi u jednom od iskaza strijeljan u veljači 1942. Zanimljivo da se isti ti podaci nalaze i u beogradskom “Spisku”, ali to nije smetalo da se ista osoba stavi i na popis žrtava iz Jadovnog. Isti slučaj je i Leon Baruh rođen 1910., iz Niša, ubijen u lokalnom srpskom logoru smrti Crveni krst. Spojimo ime jednog i prezime drugog i dobijemo Rafaela Baruha. U beogradskom “Spisku” tj. jugoslavenskom popisu žrtava iz 1964. navode se dva Rafaela Baruha sličnih godina starosti. Jedan je navodno rođen 1929., iz Sarajeva, živio je u Zagrebu i stradao u Jadovnom 1941. Nisu stali samo na jednom. Drugi je rođen 1923., iz Sarajeva kao i prethodnik, ali ovaj je navodno stradao 1942. u Jasenovcu.
Kao ime oca napisano je Samokovlij. To kao da je napisao netko s neiživljenim literarnim ambicijama netom pročitavši Rafinu avliju ili samo čudak s partizanskim smislom za humor. Naime u Yad Vashemu se nalazi zapis temeljen na izjavi rođaka o Rafaelu Barukhu rođenom 1922., iz Sofije u Bugarskoj i otac mu se zvao Isak, baš kao i sefaradski pisac Isak Samokovlija, čija je obitelj doselivši se u Bosnu uzela prezime prema mjestu Samokov u Bugarskoj iz kojeg potječu. Inače u prvobitnoj verziji liste žrtava iz Jadovnog, onoj Miletićevoj, umjesto Rafaela Baruha naveden je Rafael Samakovlija. Reginald Pardo je vrlo rijetko ime u Yad Vashemu. Nalazi se u samo dva zapisa, a jedan se odnosi na dijete iz Pariza u Francuskoj. Drugi zapis je iz beogradskog “Spiska”.
Reginald Pardo je vjerojatna muška inačica Regine Pardo koja se nalazi u JUSP-u prema podacima jugoslavenskog popisa žrtava iz 1964. rodom je iz Vlasenice u istočnoj Bosni. Godina smrti nije navedena jer u jugo-popisu iz 1964. piše godina “194?“. Taj nedostatak riješili su majstori iz beogradskog “Spiska” upisavši 1945. Ni tu nije kraj priče jer velike laži imaju dugačke repove. Stvarna Regina Pardo inspiracija za sve prethodno navedene virtualke najvjerojatnije je Redžina Pardo iz Bitolja, podrijetlom iz Soluna. Deportirana je u logor 1943. Ime logora se ne navodi, ali Bitolj je tada bio pod bugarskom vlašću, a to znači da je najvjerojatnije deportirana u neki bugarski ili njemački logor, a ne može se isključiti ni srpski logor Crveni krst u Nišu.
Loša vremena
Kod većeg broja navodnih žrtava iz Jadovnog i Paga navode se datumi smrti prije uspostave ili nakon zatvaranja logora Jadovno i Pag,. Tako se primjerice za Felixa Bauma u Yad Vashemu navodi da je stradao na Velebitu 27. siječnja 1941. mjesecima prije uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Ervin Gutman rođen 1921. je prema iskazima svjedoka u Yad Vashemu ubijen između 1942. i 1944., ne navodi se gdje, ali prema godinama smrti to ne može biti u Jadovnom ili na Pagu. Drugi Ervin Gutman rođen je 1926. u Novom Sadu i ubijen je krajem siječnja 1942. tijekom tzv. Novosadske racije. O Walteru Picku također nema dokaza da je stradao u Jadovnom. U stvari nejasno je gdje je stradao jer njegova udovica u diskutabilnom iskazu u Yad Vashemu navodi da je stradao u Jasenovcu, ali 1939. godine.
Anita Steiner je dvogodišnje dijete za koje u beogradskom “Spisku” tvrde da je stradala u Jadovnom u listopadu 1941. najmanje četrdesetak dana nakon zatvaranja logora. Julija Mandlović je također prema beogradskom “Spisku” stradala u Jadovnom 15.06.1944. tri godine nakon zatvaranja logora. Dva iskaza iz Yad Vashema navode da je Julia Mandlovitz rođ. Hoffman iz Hrvatske bila 1945. u logoru Birkenau tj. da je ista iz Kutine i da je stradala 1942., ali ne navodi se gdje. U svakom slučaju nije mogla stradati u Jadovnom. Za Vladimira Mandlovitza se navodi da je stradao u Jadovnom 1942. ili 1943., a u beogradskom “Spisku” se neoprezno, ali vrlo znakovito navodi da je stradao 15.06.1942. Kao i u slučaju Julije Mandlović isti dan i mjesec smrti, ali godina je različita i nije kompatibilna s trajanjem logora Jadovno. Zvonimir Fuchs je jedan od onih koji se navode kao žrtve i u Jadovnom i na Pagu.
Prema iskazu brata u trenutku smrti bio je star 38 godina, a rođen je 1905., dakle stradao je 1943., pa prema tome nije mogao stradati niti u logoru Slana na Pagu, niti u Jadovnom. Za vrijeme rata živio je u Beogradu okružen s četiri logora smrti (Sajmište, Topovske šupe, Banjica i Milišića ciglana tj. Zvezdara) i s dva masovna stratišta (Jajinci i Jabuka) pa je mala vjerojatnost da je stigao do Paga. Ervin Gries je za vrijeme rata bio u Batini, pod mađarskom upravom, pa je također mala mogućnost da je stradao na Pagu. Drugi podatak je također iz beogradskog “Spiska”, ali po tom podatku Ervin Gries je stradao 1942. što znači da nije mogao stradati na Pagu.
Erich Gries se navodi jedino u listi stradalih u Jadovnom, a druge potvrde o identitetu nema. Sličnost imena ukazuje da se možda radi o “prerađenom” Ervinu Griesu. Viliam i Vilko Berger. Prvi je navodno stradao u Jadovnom, a drugi na Pagu. Čak i u beogradskom “Spisku” nema potvrde za to jer je Vilim Berger iz Subotice stradao 1943., a Vilim Berger iz Bačkog Petrovca stradao je 1945., bez navođenja mjesta smrti. Oba podatka su iz beogradskog “Spiska”. Vilko Berger se nigdje ne spominje, možda je on avatar jednog od dvojice gore navedenih.
Višestruko ubijeni
Neke od navodnih žrtava iz Jadovnog i Paga nalaze se i na popisima žrtava iz drugih mjesta. Beogradski “Spisak” ima na “lageru” tri Artura Adlera. Slavonskobrodski Artur Adler stradao je 1945., ali ne navodi se gdje. Požeški je rođen 1911., otac Feliks, a stradao na Pagu 1942., davno nakon što je logor na Pagu raspušten. Treći je zagrebački rođen 1930., ali ime oca je, valjda zbog trenutnog nedostatka inspiracije, ostalo isto tj. Feliks. On je prema toj verziji stradao 1941. u Jasenovcu. Isti taj Artur Adler nalazi se i na listi Židova stradalih u Jadovnom. Prema beogradskim izvorima koji su i glavni temelj JUSP-a popisa Artur Adler ubijan je od 1941. do 1945. i to bar četiri puta samo u Hrvatskoj.
U jasenovačkom popisu Artur Adler nalazi se tri puta. “Dvojica” su iz Slavonskog broda, stradali 1942., a o “trećem” se ne znaju niti godine rođenja i smrti pa ni ime oca. Prema zapisu temeljenom na iskazu rođakinje u Yad Vashemu Artur Adler sin Feliksa i Sare rođ. Fischer, rođen u Požegi, stradao je u Njemačkoj. Prema svemu sudeći Artur Adler je svjetski rekorder po broju mjesta (5) na kojima je ubijen i to čak sedam puta. Odmah do njega je Nikola Kovač. Kao mjesta smrti Nikole Kovača navode se Jadovno, Pag, Jasenovac i Zagreb. U Yad Vashemu su četiri podatka iz beogradskog “Spiska” o Davidu Ginsu/Gunsu. Trojica imaju veze s Osijekom, ali jedan rođen 1909. podrijetlom je iz Sente. Sva trojica su navodno stradali u Jasenovcu. Četvrti i najmlađi David Guns rođen 1932., iz Zagreba otac Mikša, stradao u Jadovnom 1941. U Yad Vashemu su i dva iskaza rođaka o Davidu Ginsu/Gunsu starom 14/16 godina iz Debeljače tj. Pančeva u Banatu, ubijen je u Pančevu ili Beogradu 1941. Treba napomenuti da se između Pančeva i Debeljače nalazi selo Jabuka. Na stratištu kraj tog sela ubijeno je više od 10.000 ljudi.
Možemo lako zamisliti uhodani scenarij da se žrtva iz srbijanskih stratišta pripiše Hrvatima i to ne jednom već bar dva puta. Naime na jasenovačkom popisu na mrežnoj stranici JUSP-a nalazi se David Güns, rođen 1909.*, iz Sente, otac Mikša* stradao u Jasenovcu 1944.*. Iz navedenoga se može zaključiti da je od dva izmišljena Davida Gunsa/Ginsa nastao i treći Güns trenutno jedini koji se nalazi na jasenovačkom popisu. Slavko Pichler iz Ždale, tada pod Mađarskom upravom, prema beogradskom “Spisku” je ubijen 20.07.1942. u logoru Danica u Koprivnici. Problem je jedino što je taj logor ukinut u jesen 1941., a prema njemačkim izvorima zadnji logoraši su tijekom svibnja 1942. deportirani u druge logore. Prema iskazima svjedoka Slavko Pichler je u stvari stradao u Auschwitzu, a ne u Jadovnom ili u Koprivnici.
Fouille Berger
Na listi 229 Židova stradalih u Jadovnom su i petorica Bergera. Nisu u bliskim rodbinskim odnosima. Dvojica su istog imena Egon, razlikuju se samo što je kod jednoga nadodano Gezin, valjda prema imenu oca, a kod drugoga je dodano “/Elito”, što god to značilo[1]. Od pet odgovarajućih zapisa s imenom Egona Bergera, dva temeljena na bratovim iskazima odnose na Egona Bergera, rođenog 1921., iz Zagreba, otac Šimon. Prema tim iskazima Egon Berger je stradao u Jadovnom, ali kao godina smrti se u jednom slučaju navodi 1941., a u drugom 1942. Ako je stradao 1942., nije mogao stradati od ustaša u Jadovnom, koje je tada već bilo prepušteno Talijanima.
Iskazi brata ukazuju da se u ovom slučaju više radi o pretpostavci nego o stvarnim saznanjima. Tri preostala zapisa iz Yad Vashema temelje se na podacima iz notornog beogradskog propagandnog pamfleta “Spisak žrtava rata”, memorandumske inačice jugoslavenskog popisa žrtava iz 1964. Oni također navode Egona Bergera sina Simonovog, ali dvije godine mlađeg i on je navodno stradao 1941., ali u Koprivnici. Drugi Egon Berger iz beogradskog izvora je rođen 1920. u Zagrebu, ali otac mu je navodno Geza, a stradao je u Gospiću bez navođenja godine smrti.
Prema imenu oca podudaran je s Egonom Bergerom s liste 229 Židova stradalih u Jadovnom, a prema ostalim podacima u potpunosti odgovara Egonu Bergeru (Simonovom) navodnoj žrtvi iz Jadovnog. Nema nikakvih nezavisnih potvrda da je Egon Berger sin Gezin stvarno postojao pa se potencijalno radi o umjetnom stvaranju još jedne žrtve. Treći Egon Berger iz beogradskog izvora je iz Sarajeva, rođen 1907., stradao u Jasenovcu 1942., a kao ime oca navodi se Julio. Čini se da bi to mogao biti ranije spomenuti /Elito iz Jadovnog, a u beogradskom “Spisku” naveden i kao žrtva iz Jasenovca.
Taj Egon Berger (Julijev) nalazi se i u jasenovačkom popisu na mrežnoj stranici JUSP-a, s nekoliko navedenih nepouzdanih godina rođenja i smrti, pa se u može reći da se vjerojatno radi o kreaciji, a ne o stvarnoj osobi. Od svih navedenih Egona Bergera čini se da je stvaran samo onaj sin Šimonov. Ostali kao da su likovi iz knjige jednog drugog Egona Bergera, predratnog komunista rođenog u Novoj Gradiški, uhićenog u Zagrebu u kolovozu 1941. i upućenog u Jasenovac u kojem je prema njegovim navodima proveo 44 mjeseca do kraja travnja 1945. kada je pobjegao iz logora. Godine 1966. izdana je jedna knjižica o potresnim detaljima užasa iz Jasenovca s imenom Egona Bergera kao autora.
U toj knjižici Berger primjerice tvrdi da je u Jasenovcu tijekom listopada i studenog 1941. pobijeno i pomrlo 20.000 zatočenika koji su pokopani na starom groblju te da je od lipnja do studenog 1942. na Gradini likvidirano preko 250.000 ljudi. To bi značilo da je prosječno dnevno ubijano oko 1.400 logoraša. Za takve tvrdnje o pokapanju kod Jasenovca ne postoje nikakvi dokazi, a uvjerljivost navoda Egona Bergera jednaka je onoj Erwina Millera, također preživjelog jasenovačkog logoraša, o kojem je već pisano u prethodnim člancima, potpisanog kao autora knjige Izabran za umiranje, premda je očito da je četiri godine u logoru bio “neizabran”.
Egon Berger u svojoj knjizi navodi da se njegov brat bijegom spasio iz Jasenovca. Unatoč tome na jasenovačkom popisu nalazi se njegov brat Leon rođen 1910. iz Nove Gradiške, otac Leopold, stradao u Jasenovcu 1941. U jasenovačkom popisu nalaze se još dva Bergerova brata Otto i Hugo i otac Leopold i to svi po dva puta. Kod svih se navodi da su iz Nove Gradiške. Godine rođenja i smrti su naravno prigodno modificirane. Kod Otta 1908. i 1912. tj. 1941. i 1942., a kod Huga 1906*. i 1910. tj. 1942. i 1944. Dodatno je u oba slučaja kod tih klonova ime oca navedeno u alteraciji Leopold i Ljudevit. Prigodno i otac je također naveden u dvije inačice kao Leopold i Ljudevit. Naravno kod takvih “zahvata” uobičajena je zbrka s godinama rođenja i smrti pa se kao godine rođenja oca navode 1876.* i 1880., premda u svojoj knjizi Egon Berger navodi da mu je otac star 73 godine, dakle morao je biti rođen oko 1869. godine.
Zanimljiv je još jedan detalj iz Bergerove knjige u kojem se spominje događaj iz 1945. kad su logoraši zaklali čuvara Matu Živanovića, a koincidentno se na jasenovačkom popisu nalazi Matija Živanović, kod koga su godina rođenja, ime oca i narodnost od autora popisa označeni kao nepouzdani.
Od ostalih Bergera iz Jadovnog za Borisa i Milivoja u Yad Vashemu postoje podaci samo iz beogradskog “Spiska”, ostali podaci su tako slični pa se može zaključiti da se radi o jednoj osobi. Prema podacima iz Yad Vashema čini se da je stvarni Boris Berger iz Bačkog Petrovca i ubijen je 1945. Izrijekom se ne navodi mjesto smrti, ali se može pretpostaviti da se ne radi o Hrvatskoj.
Pavao Berger iz liste stradalih u Jadovnom spominje se u arhivi Yad Vashema u dva zapisa izvorno iz beogradskog “Spiska”. Prema tim zapisima Pavao Berger iz Bjelovara stradao je u Beogradu 1945., a Pavle Berger iz Vrbasa u Bačkoj stradao je u Auschwitzu 1944. Čini se uobičajen slučaj prebacivanja srpskih zločina na Hrvate.
Toliko o uvjerljivosti jugoslavenske liste sa Židovima ubijenima u Jadovnom i na Pagu. Laž je ionako samo još uvijek neotkrivena istina. Uobičajena srpska predstava u JUSP-ovom cabaretu.
Ogigija
U jasenovačkom popisu jedan od navedenih s dilemom Jadovno ili Jasenovac je Aurel Gorjan iz Zagreba, navodno stradao u Jasenovcu 1941. Aurel Gorjan spominje se kao jedan od istaknutih članova Kinokluba Zagreb iz 1930-tih.
U dokumentima iz Ustaškog redarstva nalazi se rješenje iz 1941. o obavezi nošenja židovskog znaka za Aurela Grünwalda poznatog i kao Zlatka Gorjana. Zlatko Gorjan je bio poznati hrvatski pisac, prevoditelj, novinar, dramaturg, filmaš i redatelj u kazalištu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je povezan s partizanima. Umro je u Zagrebu 1976. godine i pokopan je na Mirogoju.
Godine 1960. izdana je knjiga Zlatka Gorjana Ogigija. Čuda i čarolije na začaranom otoku. To je najbolji opis onog što se događa s jasenovačkim popisom. Čudima nema kraja, a niti ovom tekstu, jer nastavak slijedi.
————————————————————————————
[1] vjerojatno od Hinko kako se zvao otac Geze Bergera
*Autori: M. Koić i Nikola Banić
Tekst se nastavlja ispod oglasa