Foto: Moddzak, Fah; fotomontaža: Narod.hr

Najstariji poimenični popis Srba upućenih, zbog kako se navodi četnikovanja, u logor Gospić je od 12. 07. 1941.. Na popisu se nalazi osam imena sarajevskih četnika, a čak sedam od njih nalazi se na jasenovačkom popisu. Imena i prezimena su im uglavnom ostala ista uz manje promjene kod nekih. Većina s popisa upućenih u Gospić razlikuje se po godini rođenja od njihovih jasenovačkih preslika. Primjerice Mihailo Cuković, rođen 1904. je u jasenovačkom popisu Mihajlo Ćuković rođen 1866., iz okolice Ljubinja u istočnoj Hercegovini. Velimir Čuković, rođen 1916. ima svoj jasenovački odraz u liku Velimira Ćukovića iz okoline Gackog, također u istočnoj Hercegovini, ali jasenovački je prema navedenim podacima rođen 1927., dok u napomenama piše i 1910. kao alternativna godina rođenja.

Miroslav Marušić rođen je 1905. i takve kombinacije imena i prezimena nema u jasenovačkom popisu, ali zato ima Mirko Marušić rođen navodno 1904.* iz kako u Javnoj ustanovi Spomen-područje Jasenovac (JUSP-u) navode Karanovca u općini Petrovo. Ustvari radi se o novom srpskom nazivu za Bosansko Petrovo Selo na planini Ozren, četničkom uporištu u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Na popisu je Sarajlija Božo Pandurović rođen 1898., a u jasenovačkom popisu je Božo Pandurević, rođen 1900., iz Pačetina kod Trpinje u istočnoj Slavoniji. Slobodan Janković rođen je 1920. i on je s Pandurovićem i ostalima iz Sarajeva upućen u logor Gospić. U jasenovačkom popisu Slobodan Janković rođen je 1922. i prema navodima u JUSP-u Pandurovićev zemljak iz Bobote kod Trpinje. Jedan od upućenih u Gospić je i Mile Živković rođen 1918., a u jasenovačkom popisu je Mile Živković, a otac mu je Milan, rođen navodno 1915.* iz okolice Velike Kladuše. Kod njega je mjesto smrti Jasenovac* od strane autora popisa označeno kao nepouzdano, a u napomenama piše Gospić i 1941. godina.

Ako je stradao u Gospiću, zašto je stavljen na jasenovački popis? Pitanje je samo retoričko, odgovor je jasan. Treba doseći zadane brojke od 100.000, a “revizionisti” ne daju “poštenima” da rade u miru. Zadnji na popisu upućenih u Gospić je Spasoje Tanasilović rođen 1917. U jasenovačkom popisu nalazi se Spasoje Tanasilović, rođen 1917. iz Gabele kod Čapljine u Hercegovini. Rijetko ime i prezime u kombinaciji s potpunom podudarnosti godine rođenja ne ostavlja mjesta sumnji da se radi o istoj osobi upućenoj u logor Gospić. Prema podacima iz JUSP-a Tanasilović je ubijen 1941.

Iz navedenog primjera vidi se paradigma pravog stanja stvari u slučaju logora Gospić tj. Paga i Jadovnog. Osam četnika, dakle smrtnih neprijatelja Hrvata i svake hrvatske države upućeni su među prvima u logor u Gospiću. Blizu Gospića se nalazi Jadovno, prema komunističkoj historiografiji ogromno stratište u kojem se dnevno ubija prosječno oko 600 ljudi – pretežno Srba.

Logično bi bilo za pretpostaviti da će četnici biti promptno likvidirani od “krvožednih” ustaša. Međutim ti smrtni neprijatelji Hrvatske nisu likvidirani u Gospiću, Jadovnom ili Pagu već su internirani u logoru Gospić do njegova raspuštanja. Njihova daljnja sudbina je nepoznata. Jesu li oni upućeni u neki drugi logor, primjerice Jasenovac, ili su možda poslani preko Zemuna u Srbiju nije bitno za ovaj slučaj.

Bitna je činjenica koja se vidi u ovom slučaju, da čak niti svi najveći neprijatelji Nezavisne Države Hrvatske nisu smišljeno, sustavno, ekspresno i masovno ubijani.

Kome fale klikeri?

Dana 02.08.1941. je iz Sarajeva u Gospić upućeno četrnaest muškaraca. Deset Srba i četiri Židova. Devet Srba je optuženo za “četnikovanje”, a inženjer Simo Đurković kao komunist. Simo Đurković rodom iz D. Trnave u Semberiji kod Bijeljine uhićen je u Zenici., a 12.07.1942. u Beogradu je dao izjavu o svom boravku u logorima Gospić i Jasenovac. Prema njegovoj izjavi s njime su bila braća četnici Nikola i Đorđe Džakula. Nikola trgovac iz Trnova kod Sarajeva, a Đorđe solunac koloniziran u Bačku. Ostala imena suputnika iz grupe ne navodi. Braća Džakula će kasnije prilikom (re)konstrukcije te liste postati braća Pikula. U Gospić je grupa stigla putničkim vlakom 04.08.1941., u logoru su bili 15 dana i onda su vlakom u kojem je prema Đurkovićevoj procjeni bilo oko tisuću Srba upućeni prvo u Jastrebarsko pa u Jasenovac.

Od 14 imena s liste upućenih u Gospić čak 10 ih se nalazi na jasenovačkom popisu. Simo Đurković nije na popisu, ali jedan Simo Đurković navodi se u jasenovačkom popisu kao otac Milovana i Dujka rodom iz već prije spomenutog Bosanskog Petrova Sela. U jasenovačkom popisu nalaze se Đorđe Pikula rođen 1892. i Nikola Pikula rođen 1905., obojica iz Gackog u istočnoj Hercegovini. Kod obojice je kao ime oca navedeno Panto, ali kod Đorđa je to označeno kao diskutabilno. U stvari sve je u ovom slučaju diskutabilno jer se prezime braće s liste u ovom slučaju razlikuje od onog navedenog od strane svjedoka događaja.

Prema listi na putu za Gospić bila su i braća Ćosović. Damjen rođen 1907. i Neđo rođen 1908. Prema jasenovačkom popisu Damjan Ćosović rođen je 1909., a Neđo 1912. Obojica iz Trnova i obojica stradali u Jasenovcu iste 1941. godine kad su upućeni u logor. Godine su im pripisane olako, vjerojatno je slično i s ostalim podacima. Gospićki internirac Vojislav Granić rođen je 1896., a prema jasenovačkom popisu ne baš bliske 1910. u Trnovu, navodno je stradao u Jasenovcu, ali ne zna se godina smrti. Zanimljivo je da je podatke o četniku Graniću prikupio tzv. SUBNOR tj. organizacija bivših komunističkih partizana, braća po oružju iz tzv. Dobrovoljačke vojske Jugoslavije[1]. Umirovljenik Petar Prodanović rođen 1877. također je zbog četnikovanja upućen u logor Gospić. U jasenovačkom popisu nalaze se dva Petra Prodanovića.

Po godinama starosti bolje odgovara Petar Prodanović, rođen 1878., iz okolice Plitvičkih jezera u Lici. Prema popisu stradao je 1941. u Jasenovcu. Drugi Petar Prodanović s jasenovačkog popisa je 12 godina mlađi, rodom iz okolice Novske, navodno stradao u Jasenovcu, ali 1942. U napomenama piše da je otjeran pa to implicira da možda nije ubijen. Ilija Grujić iz iste grupe upućene u Gospić, rođen je 1903. Na jasenovačkom popisu Ilija Grujić rođen je 1904. rodom iz Vogošće i navodno je stradao 1942.* u Jasenovcu, a prema napomenama možda je stradao i 1941.

Podaci o Židovima iz transporta za Gospić provjereni su i u Yad Vashemu. Josip Berner s popisa upućenih u Gospić 02.08.1941. rođen 1889. nalazi se i na jasenovačkom popisu. Prema nepouzdanim podacima iz JUSP-a rođen je 1882.* u Dubrovniku, a stradao 1941. u Jasenovcu. U napomenama su podaci iz tzv. saveznog popisa iz 1964. prema kojima je rođen 1886. i stradao 1944. Isti podaci su i u beogradskom “Spisku”, gdje još piše da je živio u Poljskoj.

Nezavisnog podatka o Josipu Berneru nema pa se ne može potvrditi istinitost bar nekih od ovih kontradiktornih podataka uključivši i samo postojanje. Leon Klajn je prema popisu upućenih u Gospić rođen 1904., a Leon Klein iz jasenovačkog popisa rođen je prema nepouzdanom podatku 1901.* u Slavonskom Brodu, a stradao 1941. u Jasenovcu. U napomenama piše da je možda rođen 1902. i da je rodom iz Zagreba ili Sirete u Bukovini danas podijeljenoj između Ukrajine i Rumunjske, a možda je stradao i 1944. U beogradskom “Spisku” su tri verzije Lea Klajna rođenih 1901., 1902. i 1911., a mjesta rođenja su redom Zagreb, Slavonski Brod i Dubrovnik. Kao godine smrti navode se istim redom 1941., 1944. i 1941., a kao mjesto stradanja kod “dvojice” starijih je Jasenovac, a kod najmlađega to je Stara Gradiška.

Prema podacima iz Yad Vashema Leo Klein rođen je u Sireti u Bukovini kao što piše i u napomenama jasenovačkog popisa i prema izjavi sestrične stradao je u Jasenovcu. Količina kontradiktornosti podataka izuzetno je velika čak i za JUSP-ova mjerila pa je potreban oprez prema navedenim podacima. Josip Fuks s popisa upućenih u Gospić rođen je 1907. Ime mu se nalazi i u jasenovačkom popisu u inačici Josip Fuchs.

Nisu navedeni godina rođenja i ime oca, ali navodno je iz Koprivnice i stradao je u Jasenovcu 1941. Prema iskazu sina Josip Fuchs rođen 1880., iz Koprivnice, otac Valent, umro je od tifusa 1943. u Jasenovcu. Prema navedenom nitko iz te grupe nije stradao u Jadovnom.

Podaci o gospićkim internircima i jasenovačkim logorašima osim u imenima i prezimenima u malo čemu su potpuno podudarni. Iz navedenog je razvidno da je lista (re)konstruirana naknadno, a ne na temelju izjave svjedoka jer Đurković navodi samo dva imena koja su na listi u konačnoj inačici drugačije napisana. Kod Židova s liste vidljivo je da su podaci skupljeni iz različitih izvora i od različitih osoba istog ili sličnog imena i to ne samo iz Hrvatske. U slučaju braće Džakula/Pikula nitko nije smatrao da je potrebno provjeriti “čudna” prezimena. Nekome stvarno fale klikeri.

Srbi koji su dali izjave Nedićevom komesarijatu za izbjeglice i preseljenike u Beogradu tijekom 1942. iskorišteni su u propagandne svrhe tako da su velikim dijelom i njihova imena završila na jasenovačkom popisu. Primjerice kao Vojislav Prnjatović o kojem je već pisano pa grupa od 20 seljaka iz Jasenovca i okolice s 33 podudarna imena na jasenovačkom popisu od kojih se posebno ističe prezime Kotur koji su skoro svi kao žrtve “preseljeni” preko Save u Bosansku Dubicu.

Srbi iz Grubišnog Polja navodne žrtve u Jadovnom i Jasenovcu

Od brojnih popisa koje sastavljaju razne srpske organizacije izabran je popis Srba iz područja nekadašnje općine Grubišno Polje koji su navodno stradali u Jadovnom 1941. Na popisu se nalazi šestotinjak imena, a uz Srbe nalazi se i nekoliko ostalih. Neka od tih imena se i ponavljaju što je u nekim krugovima uobičajen slučaj.

Ovaj popis izabran je i zato što je svojom veličinom usporediv s popisom Židova iz Jadovnog i Paga. Popis navodnih grubišnopoljskih žrtava uspoređen je s popisom jasenovačkih žrtava s mrežne stranice JUSP-a na isti način kao što je to učinjeno s popisom Židova iz Jadovnog i Paga. Čak 240 imena iz grubišnopoljskog popisa može se naći u JUSP-u, (40 %).

Za tih 240 imena navodnih žrtava iz Jadovnog postoji 334 imena s jasenovačkog popisa s kojima se potencijalno podudaraju. Prema prostornom rasporedu imena iz JUSP-a kod 56 % je kao općina rođenja navedeno Grubišno Polje ili Veliki Grđevac koji se nekad nalazio u sastavu općine Grubišno Polje. Kod 18 % su kao općina rođenja navedeni Daruvar, Pakrac, Lipik ili Đulovac, dakle područje istočno od Grubišnog Polja nekada poznato i kao Mala Vlaška. Novska i Okučani su navedeni kao općina rođenja u 8 % slučajeva. U 2 % slučajeva kao općina rođenja navedena je neka od općina iz Moslavine u susjedstvu Grubišnog Polja ili grad Bjelovar.

Dakle kod ukupno 84 % osoba “potencijalnih podudarnosti” kao općina rođenja navedeno je Grubišno Polje i bliža okolica. Od preostalih 16 % najveći dio kao općinu rođenja ima navedenu Bosansku Gradišku i Laktaše (8 %), a ostali su uglavnom iz općina uz rijeku Savu i dijelom uz Unu. Jedino odstupanje od tog pravila je Vojnić. Na temelju navedenog može se zaključiti da žrtve iz oba popisa u velikoj mjeri predstavljaju jedne te iste osobe višestruko korištenih imena za sastavljanje prigodnih popisa.

Poimenično može se primjerice navesti Stevan Cvijanović sudeći prema podacima iz JUSP-a bez oca i majke što je uobičajena praksa za podatke koje JUSP nekritički preuzima iz memorandumskog projekta tzv. AOISV-a[2] tj. iz Popisnica Anketnog odbora za utvrđivanje istine – ustvari memorandumskog projekta za 21. stoljeće. Uz ovog Stevana treba napomenuti da se u jasenovačkom popisu nalaze i trojica Stevana/Steve Cvijanovića iz Sunje svi rođeni 1941., a prema navodima stradali 1942.

Zanimljiv je i Jovo Marković iz bjelovarskog kraja navodno stradao u Jasenovcu* 1944., a u napomenama piše da je zarobljeni partizan. Kada je dospio u partizane, ako je već 1941. ubijen u Jadovnom? U jasenovačkom popisu je i Lazo Borota iz Grubišnog Polja za kojeg se navodi da je navodno stradao u Jasenovcu* 1941., a u napomenama piše da je stradao u Jadovnom. Dakle ne zna se gdje je stradao, ali unatoč svemu stavljen je na jasenovački popis. Zatim Lazo Lončar, još jedan bez oca i majke, ali s Jasenovcem* kao nepouzdanim mjestom smrti označenim od samih autora popisa. Isti je slučaj i kod Mile Popovića za kojega se navodi da je iz sela Poljanice kod Bosanskog Novog, a u listi osoba iz Grubišnog Polja stradalih u Jadovnom navodi se selo Poljani.

U svakom slučaju prema napomenama u jasenovačkom popisu Mile Popović je vjerojatno stradao u Zemunu, dakle najvjerojatnije u logoru Sajmište ili u obližnjoj logorskoj filijali zvanoj Ušće. To znači da nije stradao od Hrvata, već vjerojatno od Srba. Zatim Pero Smiljanić kojem se ne zna niti godina rođenja, a kako piše u napomenama najvjerojatnije i nije Srbin već Hrvat. O njegovih šest paralelnih života već je pisano. Navesti treba još i Dragutina Savića za kojeg se u jasenovačkom popisu navodi da je navodno stradao 1945.*, ali u napomenama piše da je nestao. Ne objašnjava se znači li to da je pobjegao ili mu se sudbina ne zna. Ustvari ne zna mu se niti pravo ime jer u napomenama se navodi i alternativno ime Dragan.

Iz ovih nekoliko navedenih primjera vidljivo je da se u jasenovački popis “trpaju” imena bez ikakvog kriterija i provjere samo sa željom da se što više umjetno uveća broj žrtava. To nije znanstveni pristup, već najobičnija propaganda i to protiv države koja ih plaća.

Ustaše i Nikola Tesla

Prema srpskim izvorima čini se da su ustaše ubile i Nikolu Teslu. Naravno ne radi se o velikom hrvatskom znanstveniku i izumitelju, već o Nikoli Tesli seljaku iz Gornje Rašenice kod Grubišnog Polja. Prema jednom popisu na mrežnoj stranici jadovno.com Nikola Tesla je rođen 1912., a otac mu se zvao Ilija.

U istom popisu se navodi i Ilija Tesla, ali bez imena oca i ostalih identifikacijskih podataka. U jasenovačkom popisu nema Nikole Tesle. Čini se da je u zadnjem trenutku nekom zadrhtala ruka pa je Nikola Tesla navodno rođen 1912. iz G. Rašenice, sin Ilije u JUSP-u postao otac svog oca. Pojednostavljeno: na jasenovačkom popisu nalazi se Ilija Tesla sin Nikole, rođen u Gornjoj Rašenici kod Grubišnog Polja, prema od samih autora priznatom nepouzdanom podatku 1882.* godine. Pretpostavka je da Nikola Tesla ipak nije izumio vremenski stroj i da je u miru preminuo u New Yorku. Neovisno od njega čini se da se ovdje radi o svojevrsnom Teslinom paradoksu.

Paradoksi su obično vremenski i prostorno nepredvidivi, a tako je i u ovom slučaju. Primjerice Miletić navodi dvije odluke o upućivanju na prisilni rad u Gospić. Prva je odluka od 24.07.1941. o upućivanju 26 Židova i 30 Srba u Gospić. Srba stvarno na listi ima 47, a među njima je i Nikola Teslić. Drugi je dokument od 26.07.1941. o upućivanju 47 Srba na prisilni rad u Gospić. Na listi su ista imena kao i na prethodnoj, a među imenima su uz Nikolu Teslića još primjerice i Petar Vuković, Aleksa Banjac i Petar Luzić. Nakon što je dva puta poslan u Jadovno (24. i 26.07.1941.), Nikola Teslić rođen 1880. je na kraju, bar prema autorima jasenovačkog popisa, stradao u Jasenovcu 1944. Prema godini rođenja očito je generacijski vrlo blizak jasenovačkom Iliji Nikole Tesli, kao da su klonirani. Navodnih jasenovačkih žrtava koje se zovu Petar Vuković ima pet, a po jedan je iz Grubišnom Polju obližnjih Voćina i Pakraca te još tri Pere Vukovića od kojih su dva iz Voćina, rođeni iste godine, a očevi istih inicijala.

U jasenovačkom popisu se ne nalazi niti jedan Aleksa Banjac, ali zato su dvojica koji se zovu Aleksa Bunjac. Jedan rođen 1875., a drugi nepouzdane 1874.*, obojica stradala u Jasenovcu 1944., obojica iz Dvora, obojica Srbi, samo jedan je iz hrvatskog sela Zamlače. Ovo nije “dvorski” paradoks, već su podaci o istoj osobi iz dva različita izvora nekritički stavljeni na jasenovački popis i tako su nastale dvije žrtve.

Petar Luzić logoraš iz Gospića ima svog jasenovačkog pandana u Petru Laziću kome se niti ne zna točna godina rođenja, navode se 1885. i 1895.*, a ne zna se ni godina smrti pa se navode 1942.* i 1945. godina. Kod takvog nevjerodostojnog slučaja mjesto rođenja postaje samo po sebi nevažno. Može se upisati bilo što, kao što se čini se, obično i radi.

947

U jasenovačkom popisu nalazi se 337 imena kod kojih u napomenama piše dilema o mjestu smrti Jasenovac ili Jadovno, Gospić, Slana tj. Pag, a kod nekih uz sve to još i Đakovo ili Auschwitz. Srba je 55 %, Židova 43 %, a Hrvata 2 %. To je u neskladu s uobičajenim tvrdnjama da su preko 90 % žrtava iz Jadovnog Srbi. Zanimljiv je slučaj Petra Safića iz Zenice, otac mu se navodno zove Began*, a autori popisa nisu sigurni radi li se o Rusu ili Muslimanu. Kod Simona Bittela radi se o dvojbi je li stradao u Gospiću u kolovozu 1941. ili je ubijen u bijegu 22.04.1945., dakle je li ubijen na početku ili na kraju rata.

Kod Đoke Brankovića iz okolice Beočina u Srijemu čini se da nema dileme, on je prema JUSP-u “povjerljivom” memorandumskom izvoru AOISV-u ubijen 1943.* u Jadovnom tj. Koprivnici. Za one koji ne znaju, Jadovno i Koprivnica nisu susjedna mjesta na Velebitu, već ih dijele stotine kilometara, a logori Jadovno i Koprivnica bili su raspušteni bar godinu dana ranije. To bi mogao biti razlog da je u trenutnoj verziji jasenovačkog popisa Đoka Branković stradao navodno nepouzdane 1942.* godine.

Zanimljivo da nije naveden izvor ovih naknadnih saznanja. Već spominjani Miroslav Brichta osim u Jasenovcu i Jadovnom, možda je stradao i u Karlobagu. Janko Čuturilo je nakon smrti u Jasenovcu 1942. stradao i u velebitskom selu Došen Dabar 1944., a u međuvremenu i na nenavedenom mjestu 1943. Samuel Sorger je prema napomenama stradao u Gospiću 31.07.1941. pa u Jasenovcu iste 1941., a na kraju u Auschwitzu 1942.

U jasenovačkom popisu je i Vladimir Korsky-Kestenbaum kod kojeg u napomenama piše da je stradao u Gospiću. Radi se o bratiću ustaše Ive Korskog i starijem bratu komunista Ivana Korskog koji se također nalazi na jasenovačkom popisu, premda je strijeljan u Dotršćini. Odvjetnik Vladimir Korsky je u proljeće 1941. odveden u zatvor u Jastrebarsko pa nakon uspostave NDH na Pag, a u kolovozu 1941. u Jasenovac. Poslan je na rad na logorsko dobro u Feričance kod Našica gdje je od iscrpljenosti umro. Među rekordere spadaju Boris Rosenwasser i Julio Kaiser koji su prema napomenama u JUSP-u ubijeni po četiri puta. Boris Rosenwasser prema napomenama stradao je u Jadovnom 1941. pa u logoru Krapje kod Jasenovca vrlo precizno navedenog datuma 22.10.1941. i u Staroj Gradiški 1943., a prema trenutnoj inačici u jasenovačkom popisu stradao je u Jasenovcu 1942.* godine. Julio Kaiser, osim što u jasenovačkom popisu nisu sigurni kako se zvao, prema napomenama stradao je u Đakovu, Gospiću, na Pagu i Jasenovcu i to sve u istoj 1941. godini. Na kraju treba spomenuti jednog, a prema jasenovačkom popisu dvojicu Adolfa.

Jedan je Adolf Weiss, iz Osijeka, bez imena oca, rođen navodno 1887.*, a to je od autora popisa označeno kao nepouzdan podatak i stradalog 1941. U napomenama piše da je stradao u Gospiću ili Jasenovcu u rujnu 1941. Drugi Adolf Weiss je također iz Osijeka, stradao iste 1941., kao ime oca navodi se Herman, a rođen je nepouzdano određene 1918.* godine. U napomenama piše da je stradao u Gospiću u kolovozu 1941., odnosno u rujnu 1941. u Jasenovcu ili od Gestapoa u Njemačkoj. Lako je zaključiti da se radi o klonu vjerojatno stradalom u Njemačkoj znači i o još jednom jasenovačkom lažnjaku.

Kad se broju od 337 žrtava iz jasenovačkog popisa kod kojih u napomenama piše da su možda stradali u Jadovnom, Gospiću, uvali Slana ili na Pagu pribroje sve potencijalno podudarne osobe prošle kroz računalne filtere iz lista Židova stradalih u Jadovnom i Pagu prema podacima iz Yad Vashema te oni s popisa stradalih iz Grubišnog Polja i kad se k tome pribroje još 292 nađena u drugim listama iz Jadovnog ovdje i ovdje te kad se maknu ponavljanja istih osoba iz različitih baza podataka ispada da se čak 947 imena iz jasenovačkog popisa nalazi i na nekom od popisa žrtava iz Jadovnog i Paga.

To je više od 1 % svih žrtava iz jasenovačkog popisa. Možda se nekome može činiti malo, ali uspješnost pretrage kreće se oko 60 % od provjerenih imena s usporednih lista, a svi rezultati još nisu objavljeni. Sudeći po ovom slučaju to znači da se može očekivati da je oko polovice imena s različitih popisa žrtava iz nekadašnje Jugoslavije završilo na jasenovačkom popisu.

Da parafraziramo Teslinog prijatelja Marka Twaina: postoji laž, prokleta laž i Jasenovac.

————————————————————————————————-
[1] združena vojska jugoslavenskih komunista i četnika
[2] AOISV- Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini, Skupština Vojvodine i VANU, Novi Sad, 2008.

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik