Unatoč činjenici da se masone (slobodne zidare) svrstava u tajne organizacije, literatura s kojom o masonima raspolažemo, otkriva da je malo toga što je u njima tajno. Naime, postoje tri osnovna izvora informacija o masoneriji ili slobodnim zidarima:
Prvo, to je literatura koju su iznjedrile slobodnozidarske lože i njihovi članovi. Pretpostavlja se da, zbog tajnosti djelovanja masonerije, prikazan samo onaj dio djelovanja masonerije koji ima „dozvolu“ izaći u javnost, i to naravno u pozitivnom smislu za masoneriju.
Drugo, to je literatura bivših sljedbenika otklanja veo tajni i na vidjelo iznosi ono što prešućuju masonski autori. U Hrvatskoj je vrlo značajna knjiga u izdanju Verbuma ispovijest Mauricea Cailleta ‘Bio sam mason. Iz tame lože do svjetla vjere’, masona ginekologa koji je dosegao, vrlo visoki, 18 stupanj u masoneriji, a potom se obratio i postao katolikom. Dojmljivo je i svjedočanstvo masona Emila Zole koji pred kraj života pristupa Katoličkoj Crkvi.
Treći izvor je dragocjena literatura uglednih stručnjaka, među kojima u kojoj u Hrvatskoj prednjači Ivan Mužić.
> Sukobi među masonima: Glavni urednik Dnevno.hr-a o Nikici Gabriću i privođenju
Utemeljenje moderne masonerije u Europi i Hrvatskoj
Masoni, također nazivani i “slobodni zidari” mistični su, strogo hijerarhijski organiziran pokret koji je, u današnjem smislu, nastao u prilikama liberalnog prosvjetiteljstva. Nadovezuje se na tradiciju zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova pa otuda proizlaze njihovi simboli šestar i kutnik. Uz njih se lože služe i simbolima križa, ključeva, mačeva i osvijetljene delte.
Uoči Ivandana 24. lipnja 1717. četiri masonske lože osnivaju Veliku ložu za London i Westminster, koja će, šest godina kasnije, prerasti u Veliku ložu Engleske.
Osnovna je organizacijska struktura slobodnog zidarstva loža, a inicijacijski put postiže se kroz razne stupnjeve od šegrta, djetića, majstora, predlažući alat za moguće poboljšanje sebe samih, do suverenoga generalnoga velikog inspektora.
Stari i prihvaćen škotski obred, formaliziran početkom 19. stoljeća, a danas najprakticiraniji u svijetu obuhvaća 33 stupnja.
Masoni se u Hrvatskoj pojavljuju u drugoj polovini 18. stoljeća, kada ga uvode časnici koji su sudjelovali u Sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.). Prva hrvatska loža osnovana je na teritoriju Vojne krajine, u Glini 1759. godine pod nazivom Ratno prijateljstvo. Sljedećih godina osnivane su lože i u drugim gradovima.
Godine 1777. utemeljena je u dvorcu Brezovici kraj Zagreba, Hrvatska velika loža na čelu s prvim velikim meštrom grofom Ivanom Draškovićem.
U protestantskim zemljama, a osobito u Engleskoj, kraljevi i kneževi nisu oklijevali uključiti se u lože, dok u katoličkim zemljama oštro protivljenje papinstva uskoro podiže Crkvu protiv masona i oni se po svuda smatraju nepoželjnima.
Tek nakon raspada Austro-Ugarske nastaju okolnosti u kojima se Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj može jače razvijati, pod okriljem loža iz Srbije, koje su bile u dobrim odnosima s državnim vlastima u Beogradu.
U ljeto 1940. godine zabranjen je rad slobodnih zidara u Kraljevini Jugoslaviji. Po njenom slomu, ni nova vlast NDH nije dopuštala njihov rad, kao niti komunistička Jugoslavija. To ne znači da masonerija nije djelovala i pod tim okolnostima.
Katolička Crkva se od početka protivi masonstvu – što katolik treba znati?
Katolička se crkva protivi masonstvu gotovo od samoga rođenja modernoga slobodnog zidarstva godine 1717. godine. Počevši od utemeljenja Velike lože Engleske, dvanaestorica su papa izričito osudili slobodno zidarstvo, odnosno masonska načela. Te su osude poprimile oblik konstitucija, enciklika i apostolskih poslanica. Brojna su očitovanja uslijedila kao reakcija na protucrkvene djelatnosti loža Velikoga Orijenta Europe i Latinske Amerike. Ostala su se, pak, bavila željom masonstva za odvajanjem Crkve od države.
> Papa Franjo odbio akreditaciju za veleposlanika masona – kršćanstvo je nespojivo s masonstvom
> ‘Bio sam mason’ najtraženija knjiga u Verbumovim knjižarama u veljači
> Masoni: 300 godina slobodnog zidarstva
Dvanaest je različitih papa zajedno izdalo dvadeset i tri zasebne osude slobodnoga zidarstva u razdoblju od 245 godina, od vladavine Klementa XII. (1738.) pa sve do pape Ivana Pavla II. (1983.). Ako bismo navedene osude ravnomjerno rasporedili tijekom toga razdoblja, uvidjeli bismo kako je Crkva osuđivala masonstvo približno svakih deset godina.
Protumasonska očitovanja tolikih papa bjelodano otkrivaju kako je Crkva osjetila prijetnju što joj predstavlja slobodno zidarstvo. Rijetke su teme o kojima se Crkva toliko često očitovala.
Masonski su pokreti diljem Europe javno izazivali nauk Crkve i pokušavali potkopati njezin autoritet. Masonstvo je u SAD-u tijekom prve polovice dvadesetoga stoljeća javno očitovalo slične protukatoličke stavove. Na temelju gore navedenih dekreta, jasno proizlazi kako se protivljenje Crkve masonstvu – kako u Americi, tako i u drugim dijelovima svijeta – temelji prvenstveno na prijetnji što je ono predstavlja za katoličku vjeru i moral. Ta prijetnja – primijetio je Pio IX.- ne postoji samo u Europi, već i u Americi te drugim dijelovima svijeta.
Ovom prilikom, radi ograničenosti, osvrnut ćemo se samo na očitovanja pape Leona XIII. glede pogubnog djelovanja masonerije.
U svojoj enciklici Etsi nos, izdanoj 1882., papa Leon XIII. osvrće se na stanje u Italiji. Iako izričito ne spominje slobodno zidarstvo, Papa je kazao kako je Rim oskvrnut „hramovima” posvećenima krivovjerju te opisao pokret koji želi „iz javnih ustanova izbrisati kršćanski pečat i značaj koji su oduvijek, s dobrim razlogom, bili vrhunac talijanske slave” (br. 3, 2).
Svaka je dvojba glede protivljenja Leona XIII. masonstvu nestala kada je,, dvije godine kasnije – 1884. – objavio Humanum genus. Ova je enciklika u potpunosti posvećena osudi masonstva. Ponovivši sve prethodne osude masonstva i masonskih načela, papa Leon svima zabranjuje pristupanje ovome društvu čije osnivanje ocjenjuje „protivnim zakonu i pravu… pogibeljnim ništa manje za kršćanstvo, koliko i za Državu” (br. 9).
U svojoj enciklici Inimica vis, objavljenoj 1892., Leon XIII. pokušava ojačati protivljenje Crkve slobodnome zidarstvu, strahujući od premale odlučnosti Crkve, Papa upozorava kako „masonska sljedba svakim danom nastupa sve odvažnije”, nastojeći ljude lišiti njihove katoličke vjere, ishodišta i izvora najvećega blagoslova (br. 3). Leon XIII. izjavio je kako je cilj masonskoga reda „odbacivanje religije što ju je utemeljio Bog te ravnanje svih poslova – privatnih i javnih – načelima isključivo naturalizma” (br. 8).
Leon XIII. zaključuje kako „nije dovoljno samo biti svjestan lukavština ove opake sljedbe: valja nam zaratiti s njome, rabeći upravo ono oružje božanske vjere kojom je nekoć prevladana poganština” (br. 9). Papa Leon je – u vezi s Inimica vis – objavio i zasebnu poslanicu kojom osuđuje slobodno zidarstvo (1892.). Upućena napose talijanskome narodu, Custodi di quella Fede slobodno zidarstvo naziva „neumoljivim neprijateljem Krista i Crkve”. U ovoj svojoj poslanici Papa veli: „Strgnuli smo s lica masonstva krinku pod kojom se krilo i razotkrili ga u svoj njegovoj opakoj izobličenosti i kobnu mračnu djelovanju” (br. 2). Dok se ova enciklika ograničila na razmatranje žalosnih posljedica masonstva u Italiji, Papa se u njoj svejedno dotaknuo i svekolikih zabluda masonstva: „Sotonska je nakana progoniteljâ bila kršćanstvo zamijeniti naturalizmom, čašćenje vjere čašćenjem razuma, katolički moral takozvanim neovisnim moralom, a duhovni napredak onim materijalnim” (br. 4).
Spomenut ćemo da je i bogat i obilan evanđeoski rad sv. Maksimilijana Kolbea do smrti u Auschwitzu bio posljedica javnog očitovanja masonstva u središtu kršćanstva u Rimu, gdje se s time susreo kao mladić kojemu su tada bile jedva 23 godine. On se u svojim Spisima referira na spomenuti događaj riječima: „U godinama koje su prethodile ratu u Rimu, središtu kršćanstva, vršljala je sve bezobzirnije masonska mafija, koju su pape iznova osuđivali. Nije se skanjivala ni vješanja zastava po ulicama grada za vrijeme proslava u čast Giordana Bruna, ni crnog barjaka s likom Mihaela Arkanđela pod nogama Lucifera, a još manje razvijanja masonskih stjegova ispod vatikanskih prozora. Jedna nesavjesna ruka nije osjećala strahotu dok je pisala: ‘Sotona će upravljati Vatikanom, a papa će mu služiti u odijelu švicarske garde’ i druge slične stvari. Neke duše, koje su bile udaljene od Boga, našle su se u žalosnom stanju. Takva smrtna mržnja prema Kristovoj Crkvi i prema njegovu zamjeniku na zemlji nije bila samo hir zavedenih pojedinaca nego sustavno djelovanje, koje je posljedica masonskog načela: ‘Srušiti svaku religiju, a ponajviše onu katoličku’“, piše tada mladi Kolbe.
Duhovni aspekt masonerije u odnosu na kršćanstvo – promicanje New Agea i stvaranje nove svjetske religije
Što se tiče duhovnog aspekta današnje je jedno od područja rada masonerije i zaštita svakojakih pokreta i sekti, posebno istočnjačkih. Navodno masoni koji žele upravljati svijetom snažno razvijaju pokret New Age, koji u planu masona (u skoroj budućnosti svijeta) treba postati jedina religija ujedinjenog čovječanstva. Taj se pokret “brižljivo“ pripremao, a pokrenulo ga službeno je glasilo novinarstva masona, izdavano u SAD-u pod naslovom New Age.
Neki kršćanski krugovi smatraju da je “Slobodno zidarstvo” u biti obožavanje Sotone kao vrhovnog arhitekta Svemira i nadalje se naglašava da je “članstvo u masonskim organizacijama za katolike nedopušteno, a o masonima imaju vrlo negativan stav i pravoslavne crkve“.
Nesporna je činjenica da su mnogi poklonici New agea i okultisti bili, i jesu, masoni. Štoviše, doprinos masona nastanku New agea nesaglediv je.
Masonske institucije imaju svoje konstitucije, pravila, simbole i obrede
Obredi – ima ih devet, ali je najpopularniji i najrašireniji škotski obred, ustrojen 1801. godine, piše areopag.hr, kojeg uređuje najugledniji čovjek Crkve u Hrvata za pitanje New Age pokreta i masonerije u Hrvatskoj, fra Josip Blažević.
Simboli i alegorije – temelj masonstva
Slobodno zidarstvo je svjetska organizacija. Sami tvrde, unatoč nekim obrednim razlikama, masonstvo tvori samo jednu ložu.
Masoni su usmjereni prema onoj religiji u kojoj se svi ljudi slažu.
Ateizam je proizišao iz Konstitucije velike engleske lože, koju je proveo Veliki orijent Francuske.
“Masonska je tajna ključni dio masonstva. Onog dana kad masoni prestanu biti tajnoviti, tog će dana prestati i postojati, jer tajna društva nisu zamišljena da bi koračala ruku pod ruku s narodom. Tajnost je sredstvo kojim se ta društva upravo žele urotiti protiv naroda” (José Maria Caro y Rodrigez, nadbiskup Santiaga i kardinal Čilea)
Masonstvo često rabi vojne motive i izričaje te mnogo govori o ratu protiv netrpeljivosti, zagriženosti, neznanju itd. Oni su dakle vojska ljudi pod stegom, naoružana protiv neprijatelja.
Vrhovno zapovjedništvo udaljeno je od velikih orijenta i velikih loža…
Prema masonskom naučavanju savršeno stanje prirode jest stanje čovjeka, stanje u kojemu on pronalazi i održava svoje savršenstvo i blagostanje… Religija i društvo te kraljevi i svećenici uništili su to stanje, a ljudima su oduzeli njihovu primitivnu slobodu i jednakost te uništavaju njihovo bratstvo.
Nema obitelji, nego se govori o svjetskoj obitelji, nema različitih naroda, nego jedinstveni narod, nema više vjerskih zajednica, nego jedna Crkva.
Masoni ratuju protiv – društva i vlasti koja održava zajednicu, zatim vjerskih zajednica, posebno Katoličke crkve koja je najčvršći grudobran kršćanskih uvjerenja.
Eduard E. Eckert kaže: Iz objašnjenja obreda, kao iz povijesti i ispovijesti samoga reda, s pravom s može zaključiti da je slobodno zidarstvo urota protiv oltara, vlada i prava vlasništva, radi uspostave društvene i teokratske vladavine širom svijeta čije će sjedište biti u Jeruzalemu. Da bi se to ostvarilo, nužno je uništiti tri prepreke koje se tome suprotstavljaju. Crkvu, vladu i vlasništvo.
“Veliki arhitekt svemira”, koji mnogi neupućeni izjednačavaju s Bogom. Prijeko je potrebno napomenuti da Sotonu slobodni zidari drže da je, zapravo, dobar Bog.
U masonstvu sve ima svoj simboliku.
Boaz i Jakim – dva počela. Masonsko trojstvo – trokut (mineralno, biljno i životinjsko – priroda) Slovo G – stvaranje (generation). Sunce – štovanje (sila prirode). Plamteća zvijezda – simbol vrhovnog velikog meštra. Kvadrat i kompas – pravičnost i jednakost. Neobrađen rascijepljen kamen – Rascijepljeni kamen je Templarski red koji masoni moraju popraviti.
Svaki stupanj inicijacije u masonstvo ima svoj tajni obred.
Na 7. stupnju novake se zavjetuje na «rat protiv svih religija i stvarnih vladara».
U 19. stupnju – izgovaraju se riječi «Rat protiv križa Isusa Krista! Prihvati kult Lucifera, vatre i tijela».
U 30. stupnju – novaka se tjera da gazi križ pri čemu se govore ove riječi: “Zgazi ovu sliku praznovjerja, slomi je”. Kada ga slomi, novak se osvećuje na tri leša, odnosno tri slike, koje predstavljaju praznovjerje, kralja i papu.
Moć masonerije je neupitna
Stožeri koji zatvaraju krug moći masonerije su oružana sila, gospodarstvo, znanost i kultura.
Masoni grade moć da ta četiri stožera oblikuju prema vlastitim shvaćanjima i željama. To je moguće ako se proskribiraju četiri vrjednote učenost, pravednost, molitva i junaštvo.
Ideje i planovi masona mogu se svesti u poznatu rečenicu Denisa Diderota uoči Francuske revolucije: “Svijet ne će biti sretan dok posljednji kralj ne bude zadavljen crijevima posljednjeg svećenika”.
U novoj ‘idealnoj državi’ po nacrtu i osmišljenosti masona (hijerarhijskih urotnika) sve mora biti novo pa i religija. U tom kontekstu treba promatrati njihovu zamisao da će u budućnosti biti dopuštena samo jedna religija, i to u obliku Crkve svjetske vlade. Sotonizam, luciferizam i vještičarstvo bit će, piše Johan Coleman, priznati kao legalni školski predmeti svjetske vlade, bez privatnih i crkvenih škola.
Nakon pada Berlinskog zida (1989.) rezultati ukazuju na ubrzanje ovoga plana.
Što je s Europom, tom kolijevkom Kristove civilizacije? Ona se uistinu nalazi u izvanrednom stanju ili nadziranom neredu kako to vole reći sljedbenici masonstva. S jedne strane gubi svoj klasični identitet, a s druge se stvara novi na temelju globalizacije i neodređenog i amorfnog europeizma.
Smisao ovog misaonog prevrata je da kršćanstvo, kako su to zamislili masoni, izgubi svoje središnje mjesto u Europi i da u potpunosti bude zamijenjeno novom sinkretističkom religioznošću pod imenom ‘Novo doba’, ‘New age’. I to je to…
Ljudski rod (Humanum genus) enciklika pape Lava XIII. iz 1884. godine: Bog će milostivo i u dobar čas spasiti ljudski rod, koji je okružen tolikim opasnostima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa