“Po uzoru na našega pastira trebaju biti ne samo svećenici nego i političari. Jer većina njih kažu da su katolici. Za njih vrijede ista pravila kao što vrijede i za mene i za vas. A što se događa? Svako naše ‘da’, pa reći ću to, i za HDZ, i SDP, i Možemo! i svim lijevima je ‘ne’ za Hrvatsku! I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći tog simulakruma, iz privida vjere, i ući u stvarnost onoga što se zove Isusom, dobrim pastirom. Oko nekoga se moramo okupiti. A tko bi to bio? Isusova moć traje i danas i ona je uprisutnjena u osobi kardinala Bozanića. Oko njega se trebamo okupiti i duhovno i molitveno”, poručio je u nedjelju pater Dominik Gerbic služeći svetu misu iz Prozorja kod Dugog Sela koju je prenosio HRT na prvom programu.
Ono što ‘bode u oči’ jest da je odmah istog dana i na jednak način počela medijska hajka na katoličkog svećenika čiju je misu prenosio HRT. Nije li to pomalo čudno, jer se ista medijska scena u Hrvatskoj i Srbiji NIKADA ne bavi propovijedima i istupima svećenika Srpske pravoslavne crkve, a tamo se zaista svašta može čuti.
Medijska hajka na patera Dominika Gerbica počela je odmah nakon završetka svete mise.
“Poštovani gledatelji i slušatelji, na kraju samo jedna napomena. Stavovi svećenika patera Dominika Gerbica vezani, uz dijelom politički govor, u propovijedi nisu stavovi Hrvatske radiotelevizije. Ograđujemo se od toga“, promptno je reagirao HRT prije kraja prijenosa svete mise.
Dobar dio medija uključio se u hajku odmah nakon završetka mise, a ono što je zanimljivo – gotovo istovremeno počela je medijska hajka na ovog katoličkog svećenika u Srbiji. Čovjek bi pomislio kao da su dvije hajke sinkronizirane, jer u Hrvatskoj nitko ne prati istupe pravoslavnih svećenika, koji znaju biti i na četničkim okupljanjima (kao u Višegradu npr).
Ovo su današnji naslovi nekih od srbijanskih portala:
Sputnik.rs: Bradati svećenici opasnih namjera – skandal na misi u Hrvatskoj!
“Lijepo je biti Hrvat i i svećenik”
Govoreći na početku propovijedi o pastirima kojima je “duhovna dobrobit njihova stada važnija od fizičke dobrobiti samoga pastira”, pater Gerbic prisjetio se, kako je rekao, “blaženog, a svetog, Alojzija Stepinca, koji je položio svoj život i dao svoju krv štiteći svoje stado od komunističke nemani”.
Nastavio je zatim razmatrati na koju riječ ili izjavu bi se usredotočio kad bi jednom postao biskup te izdvojio sljedeće Stepinčeve riječi: “Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena.”
“Ovo se tiče pastira i svakog katolika”.
Nastavio je pojašnjavajući dva pojma: simulakrum i biopolitika. Simulakrum je, kaže, filozofski pojam i vezan je uz francuskog filozofa Jeana Baudrillarda, koji označava utvaru ili privid, tj. sve ono što prikriva odsutnost istine.
“Privid, prijevara. Takvu smo stvarnost živjeli i prije nego je nastala ova, nazovimo je tako, ‘pandemijska kriza.’”
“Vodeći se ‘tiranijom zdravog razuma’, našli smo se u situaciji da smo zaključavali crkve i gotovo ukinuli sakramente. Isus je govorio da je on kruh s neba preko kojega ćemo živjeti. ‘Nisam ja onaj kruh kojeg su jeli vaši oci u pustinji pa su pomrli.’ A naš zdrav razum je rekao: ‘Ajde u dućan, kupi kruha i umri. A kruh nebeski – batali ga kroz neko vrijeme”.
“Toliko je istine u ovom filozofu – koji je ateist – ali čitajući ga, toliko istine pronađete kad opisuje društvo u kojem živimo, i naše stavove, i naše poglede. Tu se vidi taj privid vjere – jer nismo uopće imali vjere. Korona kao kriza koja je nastala izvan crkve, potresla je crkvu do temelja i nismo se tu snašli. Izašlo je na vidjelo koliko zapravo i ne vjerujemo”, rekao je.
“Drugi pojam je biopolitika i znači organiziranu moć političke strukture da intervenira represijom uređujući život svakog pojedinca. Državni aparat ima moć, ovlast, izravno ući u život pojedinaca i regulirati ga. Pa zar to ne živimo svaki dan? Politički aparat je toliko ušao u svaki segment individualnog i zajedničkog života, neprestano smo bombardirani različitim mjerama koje od nas očekuju da ih provodimo. A one su jedna s drugom toliko kontradiktorne. A ipak se od nas očekuje da sve te kontradiktorne mjere živimo, kazao je pater Gerbic.
“Nećemo se, braćo i sestre, izvući iz ovoga stanja ako ne uzmemo blaženog Alojzija za svoj primjer. Jer ne radi se samo o ovoj krizi u kojoj mi živimo, tu je puno segmenata krize. Svjesni ste toga: od tužilaštva, od toga da mladi odlaze, od ekonomije, od obezvrjeđivanja ili odbacivanja i branitelja i Domovinskoga rata…”
“Toliko je zločinaca još uvijek među nama, a nisu procesuirani. I onda u jednom trenutku nađu se još i neki tamo bradati sveštenici opasnih namjera govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su naši velikani. Pa vrijeme je, hrvatski narode, da se probudiš! Ti nisi ni nesposoban narod, nisi ni glup narod, ti si jedan veliki narod koji je toliko toga dao povijesti. Ti si jedan narod obećanja. Obećanja da ćeš braniti kršćanstvo, a sad je vrijeme da ustaneš i da braniš to kršćanstvo. Ti si narod koji je obranio zapadne granice Bizantskoga carstva i od tada pa do danas, tvoja je snaga vidljiva. Ali u čemu se sastoji ta snaga? Upravo u obrani onih istinskih vrijednosti. Zbog toga je nužno napokon reći ‘ne’ nekim stvarima u društvu.”
“Trebate znati da se to događa na različitim nivoima gdje se može pokazati to ‘ne’.”
“Po uzoru na našega pastira trebaju biti ne samo svećenici nego i političari. Jer većina njih kažu da su katolici. Za njih vrijede ista pravila kao što vrijede i za mene i za vas. A što se događa? Svako naše ‘da’, pa reći ću to, i za HDZ, i SDP, i Možemo! i svim lijevima je ‘ne’ za Hrvatsku! I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći tog simulakruma, iz privida vjere, i ući u stvarnost onoga što se zove Isusom, dobrim pastirom. Oko nekoga se moramo okupiti. A tko bi to bio? Isusova moć traje i danas i ona je uprisutnjena u osobi kardinala Bozanića. Oko njega se trebamo okupiti i duhovno i molitveno.”
“Kad smo bili na Veliki četvrtak kod kardinala Bozanića, bilo je tu mnoštvo svećenika, i na početku propovijedi kardinal Bozanić kaže otprilike ovako: ‘Mi smo ovdje okupljeni oko Isusa Krista. Mi smo jedan sabor, ali koji je veći i jači od državnoga.‘ I to je istina! Ne trebaju oni nama davati neka prava da mi slavimo bogoslužje, pa nam ta prava ukinu, pa nam onda prava ograniče ovim ili onim mjerama. Mi smo to pravo dobili po krštenju od dobroga pastira, a ne od njih. Kako je s tim tako je i sa svim drugim stvarima.”
Ponovio je riječi bl. Alojzija Stepinca: “Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena.” Propovijed je zaključio riječima:
“Predivno je biti svećenik. Lijepo je biti Hrvat, ljubiti Boga, bližnjeg svoga, tu živjeti i tu umrijeti. Amen”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa