Memorandum SANU ili kako su srbijanski akademici započeli rušenje Jugoslavije i pripremu velikosrpske agresije

Foto: Λατίνος

Godine 1984., u vremenu nakon smrti diktatora Tita, dok u Jugoslaviji, nestankom tog glavnog čimbenika njezine kohezije, vlada politička kriza, grupa akademika „Srpske akademije nauka i umetnosti“ sastavila je „Memorandum“ o „aktuelnim društvenim pitanjima“, dokument koji će izvršiti snažan utjecaj na jačanje velikosrpske ideje i provedbu krvave agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Pod punim nazivom „Memorandum grupe akademika Srpske akademije nauka i umetnosti o aktuelnim društvenim pitanjima u našoj zemlji“ dokument su sastavili: Pavle Ivić, Atonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Miloš Macura, Dejan Medaković, Miroslav Pantić, Nikola Pantić, Ljubiša Rakić, Radovan Samardžić, Miomir Vukobratović, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović i Stojan Čelić. Javnosti je bio upućen preko novina „Večernje novosti“ – u dva nastavka, 24. i 25. rujna 1986.

Govoreći o aktualnim prilikama u Jugoslaviji, „Memorandum“ najviše problematizira položaj Srba unutar Jugoslavije. Izražava se nezadovoljstvo statusom autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, te ističe kako je time srpski teritorij „nejedinstven i rascjepljen“. Nadalje, tekst tvrdi kako je Srbija ekonomski iskorištavana u korist drugih republika u Jugoslaviji.

Ustav iz 1974. g. te politiku Komunističke partije Jugoslavije smatra odgovornom za problem položaja Srba. Detaljno se osvrće na položaj Srba na Kosovu i u Hrvatskoj gdje, prema tekstu, „izuzev vrijeme postojanja NDH, Srbi nikad nisu bili toliko ugroženi, obespravljeni“ te im se „osporava kulturni i duhovni integritet“.
Ovakve teze pripremale su teren da se, u kaotičnoj situaciji zadnjih godina postojanja Jugoslavije, Srbija nametne ostalim republikama.

U tekstu se na više mjesta dovodi u pitanje jugoslavenski federalizam.

Nadalje, nemire Albanaca na Kosovu 1981. tekst pokušava prikazati kao genocid nad Srbima. Tema Drugog svjetskog rata, koja je u tim godinama u česta dnevnom tisku, s naglaskom na ustaškim zločinima nad Srbima, pojavljuje se i u ovom dokumentu sa svrhom utjecaja na aktualna događanja i dokazivanja kolektivne krivnje Hrvata za ustaške zločine u NDH.

Dovodi se u pitanje status dviju autonomnih pokrajina, Vojvodine i Kosova, koje bi, prema tekstu, „morale postati pravi sastavni delovi Republike Srbije“, čak i usprkos tome što je ustavnim rješenjem o statusu tih pokrajina bilo omogućeno da Srbi kao narod budu najbrojniji u saveznim institucijama Jugoslavije. Treba spomenuti da je nerazmjerna brojnost Srba postojala i u nekim republičkim institucijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Usprkos tome, tekst Memoranduma tadašnju stvarnost prikazuje potpuno drukčije- ugroženost Srba u Jugoslaviji, prema autorima, prisutna je u svim segmentima života.

Čitanjem makar samo pojedinih ulomaka teksta, uz minimalno znanje o stvarnom društevnom i političkom stanju Jugoslavije u tom trenutku, jasno je vidljivo koji je bio cilj ovog dokumenta.

Sveobuhvatna priprema realizacije velikosrpskih ciljeva uključivala je i djelovanje na području intelektulano-kulturnog života. I dok su se istovremeno na vojnom planu ostvarivale predradnje za srpsko preuzimanje JNA, objavom ovog dokumenta utjecalo se na javno mnijenje te se velikosrpska ideja proklamirala među različitim slojevima društva.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Radelić, Marijan, Barić, Bing, Živić: Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat/ Davor Marijan: Slom Titove armije. JNA i raspad Jugoslavije 1987.-1992