Miro Gavran: ‘Prije 20-ak godina postao sam praktični vjernik, a život mi je od tada sretniji, ispunjeniji i smireniji’

Miro Gavran, naš najizvođeniji dramatičar kako u zemlji tako i u inozemstvu s više od 300 kazališnih premijera nastalih po njegovim tekstovima koje je pogledalo ukupno više od tri milijuna ljudi, a i dalje ne staje.

“U umjetničkim poslovima ljudi obično izgube tlo pod nogama kada dožive uspjeh. Umisle da su vredniji od drugih, obuzme ih oholost, izgube svoj mir… Nagledao sam se toga u našim krugovima i stoga često tvrdim da je uspjeh opasniji od neuspjeha i da su mnogi propali kao ljudi pod teretom svoga uspjeha. Kada to osvijestimo, onda naučimo još više cijeniti obitelj i prijatelje jer samo od njih možemo čuti istinu o sebi, a vjera nam svima može pomoći da budemo hrabriji, skromniji i da cijenimo ljude, ” govori Gavran za Večenji list, a često naglašava koliko mu je u životu bitna vjera te da mu je život sretniji, ispunjeniji i smireniji od kada se “preobratio”.

Gavran je, naime, tek prije 20-ak godina, u zreloj dobi postao praktični vjernik te od tada redovito odlazi na mise, ali se i izrazito zalaže za tolerantni dijalog između vjernika i ateista. Izdao je i nekoliko romana koji su inspirirani Biblijom, poput “Judite”, “Krstitelja” i “Poncija Pilata”, a u kojima je kršćanske junake približio suvremenim čitateljima te je poslao univerzalne humane poruke i za vjernike i ateiste.

Jako mu je važna i obitelj, već je 30 godina u braku s glumicom Mladenkom Gavran, a istu je profesiju odabrao i njihov sin Jakov.
Supružnici su 2002. godine postali i poslovni suradnici kada su otvorili Teatar Gavran, a uvijek ističu kako istinski uživaju raditi zajedno. U prosjeku godišnje pripreme jednu premijeru te odigraju stotinjak repriza što je tek upola manje od nekih velikih kazališta.

“Danas je puno lakše biti pisac u Hrvatskoj nego kada sam ja ulazio u svijet književnosti i kazalište. Danas se “domaći pisac” i više cijeni i više potiče, a i tehnološki gledano, danas je lakše objaviti prvu knjigu nego u moje vrijeme. I kazališta igraju triput više hrvatske autore nego što je bio slučaj prije tridesetak godina”, poručuje Gavran.