Misa zadušnica za književnika i političkog kroničara Dubravka Horvatića 20. svibnja

Foto: Damir Borovčak

U ponedjeljak 20. svibnja održat će se misa zadušnica za Dubravka Horvatića u zagrebačkoj katedrali. Tko je bio Dubravko Horvatić, piše Damir Borovčka u svom nekrologu “Tko se sjeća Dubravka Horvatića?”, čije dijelove donosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dubravko Horvatić, rodio se u Zagrebu 9. prosinca 1939., živio je prekratko, umro u 65. godini, 20. svibnja 2004. u svom rodnom gradu. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju, u prisutnosti mnoštva onih koji su se željeli oprostiti od njega. Bio je skroman i jednostavan u životu. Poštivala se njegova želja – pokop u šutnji, bez oproštajnih riječi i govornika… Križ, svećenik, molitva i pogrebna povorka u tišini…, tako je prije 12 godina na posljednje počivalište ispraćen Dubravko. A danas, tko još danas posjećuje njegov grob? Tko se još danas sjeća Dubravka Horvatića?

Ostati će vječno upisan u hrvatsku povijest. Poput njegovog romana “Katarina”, pisanog za sve iduće hrvatske naraštaje, objavljenog u Maglaju 1983. Uočio je povijesnu istinu o početku svih hrvatskih nedaća, priču o Bosni koja šutke pade. To je priča o tužnoj sudbini kraljice Katarine Kosače Kotromanić, koja u izbjeglištvu, u trpećoj nemoći svoju Bosnu oporučno ostavila Svetoj Stolici. Roman je u Zagrebu 2007.g., posthumno ponovno izdao Hrvatski populacijski pokret i urednik don Anto Baković, Dubravkov prijatelj i veliki ljubitelj hrvatskog naroda kakav je bio i sam Horvatić. Ta povijesna priča nadahnuto opisana, istrgnuta iz zaborava, bolno se čita na dušak, sa suzama u očima. Zahvaljujući Dubravku ona ostaje trajno zapisana pouka mlađim hrvatskim naraštajima za sva vremena.

Dana 20. svibnja navršava se 15. obljetnica smrti tog posebnog hrvatskog književnika, političkog kroničara i analitičara Dubravka Horvatića. Objavio je više knjiga u kojima je razmatrao hrvatsku povijest i sudbinu, a u posljednjoj dionici života i političke rasčlambe. Posljednja knjiga Kalendarij hrvatske groteske (Zagreb, 2003.) dnevnik je koji obuhvaća razmišljanja od svibnja do prosinca 2002. godine. To je ujedno kratka sastavnica njegova životnog puta. Prisjeća se prošlosti, a istovremeno izražava svoje stavove i kritička neslaganja s novim vremenom suvremene društveno političke nepogode u Hrvatskoj. Dubravko je predobro upamtio što je Titov komunizam učinio hrvatskom narodu, da to nije bio ‘socijalizam s humanim licem’ već protuhrvatski boljševizam sa zapjenjenom krvavom njuškom. I njegov otac je nestao u tom krvavom vihoru odmazdi i osveta poslije Drugog svjetskog rata. Zato se Dubravko nikada nije mirio s paklenim ‘pakovanjima’ u krvi izborenoj hrvatskoj državi i napaćenom hrvatskom narodu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.