Opereta “Momci na brod” Ivana pl. Zajca u režiji Snježane Banović, kojom je zagrebačko kazalište Mala scena u utorak navečer obilježilo 100. godišnjicu Zajčeve smrti, maštovito je postavljena “predstava u predstavi” koja osvaja dinamičnom radnjom, veselom glazbom i duhovitošću.
Ravnateljica Male scene Vitomira Lončar pozdravila je premijernu publiku, istaknuvši kako tim djelom Mala scena u suradnji s Muzičkom akademijom Zagreb obilježava stotu godišnjicu smrti oca hrvatske opere.
Za tu priliku u Maloj sceni zasvirao je pod ravnanjem maestra Zorana Juranića Akademijin Komorni orkestar, čijih je 22 glazbenika smješteno u parter gledališta, a gotovo sve uloge u ukupno tri podjele također igraju studenti Akademije.
Zajčevu komičnu jednočinku Banović je vrlo maštovito postavila kao “predstavu u predstavi” u kojoj se glumci i pjevači pripremaju za nastup u upravo toj opereti. U njezinoj interpretaciji djela, radnja je temeljena na izvornoj fabuli, koju povremeno prekidaju stanke za odmor, pozivi glumcima da se pripreme za scenu i slično.
Osim što je time priča dobila na dinamičnosti, ujedno joj je tako pridodan element suvremenosti, pri čemu jako dolazi do izražaja izuzetan potencijal i entuzijazam studenata Muzičke akademije.
U predstavi je radnja smještena u teatar, dok se u opereti sve odvija u luci maloga grada, gdje mornari s privezanog ratnog broda, koji čeka isplovljavanje, dobivaju dopuštenje za izlazak pod nadzorom hvalisavoga lučkog kapetana, tate Trifuna.
Jedan od kadeta, Marko, zaljubio se u lijepu Emu, kći učitelja, meštra Fabijana, koji odbija dati pristanak za njihovo vjenčanje dok Marko ne postane časnik. Nakon niza peripetija, Marku to i uspijeva a, nakon zaruka, momci se na kapetanovu naredbu “Momci na brod!” ukrcavaju i isplovljavaju.
Tatu Trifuna na premijeri je utjelovio Josip Čajko, Marka Ivan Šimatović, Emu Maja Mužar, Markova prijatelja Roberta Stefano Surian, a ulogu meštra Fabijana jedini dramski glumac u podjeli, Marko Hergešić. U premijernoj su produkciji nastupili još Paulina Đapo, Frana Marija Vranković, Karla Ledić i drugi.
Oni se naizmjenice “igraju” na pozornici i igraju u opereti, pri čemu lako preskaču iz nečega što izgleda kao drugarska, dobra zabava u svoje vrlo ozbiljne operetne uloge.
Dualni karakter predstave omogućio je jednostavno i efektno scenografsko rješenje, koje potpisuje Dinka Jeričević, budući da se sve odvija na pozornici teatra, gdje se komadi scenografije prenose i premiještaju u sklopu priprema za operetu, a brod za isplovljavanje, u energičnom finalu operete podiže jedro-plakat Male scene za tu predstavu.
Banović je miješanje fabularnih tokova naglasila gotovo filmskim umetanjem u radnju duhovitih situacija u koje zapadaju glumci pripremajući se za uloge, čime je dala dodatnu komičnu dimenziju Zajčevoj komediji situacije.
Koreografkinja Ljiljana Gvozdenović također se poigrala s komičnim, začinivši nastup glumaca-pjevača mješavinom gegova, modernog plesa, imitacija.
Sve to zajedno stvorilo je izuzetno dinamičnu, duhovitu i zabavnu predstavu za sve uzraste, nadograđenu operetnom izvedbom mladih studenata glazbe i pjevanja, čiju je energiju i vještinu prepoznala i premijerna publika, pozdravivši velikim aplauzom i snažnim ovacijama i njih i autorski tim.