U subotu 27. veljače 2016. u zagrebačkoj dvorani Lisinski održana je Peta sjednica Hrvatskog nacionalnog etničkog sudišta. Govor je uglavnom posvećen ulozi Vesne Pusiću uništavanju hrvatske države i zaustavljanju njezine kandidature za glavnu tajnicu UN-a.
Pozivam novo hrvatsko državno vodstvo da ni ne pomisli dati služben potporu Vesni Pusić za njezinu kandidaturu generalne tajnice UN-a
Drage Hrvatice i Hrvati, dragi moj hrvatski narode, dame i gospodo u zadnje vrijeme u više sam navrata napisao i privatno govorio mojim prijateljima da se samostalna hrvatska država i hrvatski narod nalaze u velikoj opasnosti, najvećoj od proglašenja samostalne države 1991. godine.
Jučer smo čuli od predstavnika Europske komisije, koji je u razgovoru s hrvatskim premijerom Tihomirom Oreškovićem rekao da je Hrvatska na koljenima i da bi naša država mogla postati prva zemlja članica Europske unije prema kojoj će se primijeniti korektivne mjere zbog neispunjavanja pet od šest korektivnih mjera koje nam je zadala Europska komisija u mandatu prijašenjeg premijera Vlade Zorana Milanovića i potpredsjednice Vlade Vesne Pusić.
Draga sestre i braćo, da to je velika prijetnja i opasnost da strani vjerovnici jednostavno dođu u Hrvatsku i kažu – «vi Hrvati niste sposobni voditi svoju samostalnu državu, vaš put prema gospodarskom kolapsu nezaustavljiv je, a to znači da nam nećete nikada vratiti novac za koji ste se kod nas zadužili.
Naravno, mi to nećemo prihvatiti i stavit ćemo vas pod našu punu kontrolu». Što to znači? Da bi dobili natrag svoj novac strani će vjerovnici moći, na primjer, reći – «moramo se odlučiti koji od vaših prekrasnih otoka ćemo uzeti u naše vlasništvo». Tako redom će nam oduzimati sve ono što je u Hrvatskoj najbolje i najljepše, dok ne naplate sve svoje dugove, što sigurno Hrvatsku baciti ne samo u dužničko ropstvo nego će Vlada Republike Hrvatske biti samo izvršitelj naloga koji će dolayiti izvana.
Tko nas je doveo u tu situaciju?
A tko nas je doveo u takvu situaciju? U tu situaciju su nas doveli jugoslaveni, udbaši, komunisti i velikosrbi u Hrvatskoj, koji nisu nikada prihvatili ni pomisao, a kamoli činjenicu, o postojanju samostalne hrvatske države.
Ja bih danas ovdje mogao nabrajati veliki broj poznatih osoba iz hrvatskog političkog i javnog života, koji su, zbog naše poznate hrvatske naivnosti i sklonosti prema oporostu i pomirenju i tamo kad to nas i našu državu vodi u propast, kao što je to slučaj danas, dan i noć radile od 1991. godine da nas dovedu u situaciju u kojoj se danas nalazimo. Kad bi svakog od vas koji ste ovdje u dvorani pojedinačno upitao da nabrojite pet javnih osoba koje su od 1990. godine neumorno i dvadeset i četiri sat na dan, u Hrvatskoj, i u inozemstvu, poduzimale sve što je bilo u njihovim moćima, da sadašnju samostalnu hrvatsku državu unište, jedna osoba bi bila na samom vrhu svake liste, a to je gospođa Vesna Pusić, donedavna ministrica vanjskih i europskih poslova i potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske.
Glasajući za Kukuriku koaliciju 2011. godine politički nepismen, naivan i osjećajno nepopravljiv hrvatski narod dao je najbolju moguću platformu Vesni Pusić da četiri godine provodi svoj pakleni plan uništenja sadašnje hrvatske države i vraćanje Hrvatske pod kontrolu Beograda i Srbije. O devastirajućim rezultatima rada Vesne Pusić i njezinog glavnog partnera Zorana Milanovića u zadnje četiri godine otvoreno i bez sustezanja rekao nam je predstavnik Europske komisije.
I našoj je predsjednici, gospođi Kolindi Grabar-Kitarović dobro poznato da u najvećim zapadnim demokratskim državama postoji konsenzus oko četiri ključna pitanja: obrane, unutarnje nacionalne sigurnosti, demokratskog sustava i vanjske politike. U tim državama uopće nije bitno koja je politička stranka u kojem trenutku na vlasti ili u oporbi – od socijaldemokrata do konzervativaca, jer svi nesupitno slijede tu neupitnu praksu, koja je stup nacionalnog interesa, i zato su te zemlje tako razvijene, stabilne i jake.
Tuđmanovo pomirenje je bilo dobra, ali i potpuno jednostrano prihvaćena ideja
Nažalost, svima koji živimo u današnoj Hrvatskoj više je nego jasno da je pomirenje unutar hrvatskog naroda, koje je iskreno, kao i sadašnja predsjednica Grabar-Kitarović, pokušao ostvariti prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo vrlo kratkog vijeka. Naime, a to je važno pojasniti, to pomirenje nije došlo kao odraz iskrenih unutarnjih osjećaja i katarze hrvatskih komunista, već dobro unaprijed proračunatog oportunizma tj. zbog velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. godine, koja je bila daleko opasnija za hrvatske komuniste Jugoslavene nego za hrvatske domoljube u iseljeništvu.
Da je, nedaj Bože, kojim slučajem uspio u njegovim nakanama stvaranja Velike Srbije i aneksije velikih dijelova Hrvatske ili pak cijele Hrvatske, velikosrpski vođa Slobodan Milošević najprije bi se krvavo obračunao s hrvatskim komunistima Jugoslavenima, a takvi su u Hrvatskoj do 1990. godine bili u većini. Ni danas ih nema puno manje kad je riječ o bivšim ideološki zaraženim komunistima i njihovoj djeci. U pravu je prof. dr. Tomac kad kaže da s njima nije moguće ostvariti svehrvatsko pomirenje. Njih se mora politički pobijediti.
Drage Hrvatice i Hrvati, ponovit ću, možda nikada u svojoj povijesti Hrvatska nije bila u većoj unutarnjoj opasnosti nego što je to danas. Ništa nam ne znači to što smo članica NATO saveza ili Europske unije, ako je sve veći broj građana Hrvatske ispod razine siromaštva, ako su nam školska djeca gladna, ako nam desetine, a sutra možda već stotine tisuća mladih i obrazovanih ljudi odu iz Hrvatske, a na njihova mjesta dođu stranci koji će znati upravljati ovom lijepom i bogatom zemljom. Hrvatsku neće trebati vojno braniti, ona će se sama, zbog unutarnjih neprijatelja hrvatske države, jednostavno postupno raslojiti i raspasti.
Najveću opasnost za Hrvatsku predstavljaju titoisti i razjedinjenost domoljuba
Usudim se reći da ni današnja gospodarska recesija, masovno iseljevanje i katastrofalan demografski trend opadanja broja stanovnika, ne predstavljaju najveću opasnost za budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda. Najveću opasnost za Hrvatsku predstavljaju titoisti, djeca orijunaša, djeca komunizma, hrvatski zagovaratelji «regiona», Srbi u Hrvatskoj koji su još uvijek u službi Beograda i maksimalna rascjepkanost domoljubnih snaga unutar Hrvatske, od stranaka do udruga veterana, kojih ima preko tisuću.
Nitko mi ne može reći da to nije sastavni dio jednog velikog i paklenog plana neutraliziranja svih domoljubnih snaga koje se mogu djelotvorno suprostaviti osmišljenom vanjskom i unutarnjem planu «discipliniranja» Hrvatske i njezino vraćanje pod kontrolu, za zapadni svijet, važnijeg strateškog partnera – Srbije.
Vesna Pusić je elementarna nepogoda za Hrvatsku
Osim njezine narcisoidnosti, mržnje hrvatske države i bolesne ambicije, bez ikakvih dokazanih profesionalnih ili političkih uspjeha, u taj se plan uklapa i sada javno najavljena «želja» tj. plan Vesne Pusić, uz pomoć jakih međunarodnih centara moći, da se natječe za mjesto generalnog tajnika UN-a. Spreman sam na svakom mjestu braniti ovo što ću sada reći. U srpnju mjesecu 2014. godine napisao sam da je Ivo Josipović najveći i najlukaviji protivnik samostalne hrvatske države. Ne, on je zapravo bio, uz Stjepana Mesića, koji je to još uvijek, drugi najveći problem za opstanak Hrvatske kao samostalne države. Daleko najveći protivnik je prošla ministrica ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, koja svoj cilj nije uspjela postići unutar Hrvatske i sada to želi ostvariti kroz Ujedinjenje narode. Ja sam čvrsto uvjeren u te njezine nakane.
Možemo li si samo zamisliti da u slučaju, nedaj Bože, nove velikosrpske, ili neke druge zemlje, agresije na Hrvatsku (povijest se ipak ponavlja i ona nije završila) i situacije u kojoj bi UN, na čelu s Vesnom Pusić, imao veliku ulogu u rješavanju ili zaustavljanju tog rata?
Daleko od Hrvatske u New Yorku, na čiju bi stranu stala Vesna Pusić? Ja nemam nikakve dileme – na srbijansku. U takvoj situaciji Vesna Pusić bi za Hrvatsku bila deset puta opasnija od Budimira Lončara, koji je putem svojih veza u UN-u 1991. godine zagovarao da se Hrvatskoj nametne embargo na nabavu oružja. Kao bivši ministar vanjskih poslova Jugoslavije on je dobro znao da je Srbija imala na raspolaganju oružje tada četvrte najveće vojske u Europi.
Pusićka bi mogla za Hrvatsku postati posebno opasna ako je točna teza iza nje stoje iste one međunarodne sile koje su stajale iz zločinca Tita kad se stvarala prva i druga Jugoslavija. Treba također podsjetiti na činjenicu da je Vesna Pusić uništila hrvatsku diplomaciju, značajno pogoršala bilateralne odnose Republike Hrvatske s važnim zemljama svijeta, a u multilateralnim organizacijama više je zagovarala interese «regiona» nego Republike Hrvatske, čiji je ministar vanjskih poslova bila i koja ju je plaćala za to protuhrvatsko djelovanje. U kojoj je to državi na svijetu moguće plaćati iz državnog proračuna svoje izdajice i građane koji tu istu državu žele uništiti? Demokratske i razvijene zapadne zemlje kao što SAD-e, Velika Britanija, Francuska itd. poduzimaju rigorozne ratne mjere protiv svojih građana koji rade protiv nacionalnih interesa tih država i koji ugrožavaju njihovu sigurnost.
Zadržimo Pusićku u Hrvatskoj
Više o petokolonaškom radu Vesne Pusić u Hrvatskoj napisat ću za sljedeću knjigu HNES-a. No, na kraju imam jednu važnu poruku, jedan vapaj sadašnjim hrvatskim političarima, koji drže poluge vlasti na Pantovčaku, na Markovom trgu i na Zrinjevcu. Ako želite uistinu spasiti Hrvatsku i ako ne želite ući u povijest kao razni Trumbići, Supile, Mačeki, Tripala i Savke, a da ne govorim o kradljivcu tuđeg identiteta zloćincu Maršalu Titu, nemojte ni pomisliti da službeno podržite kandidaturu Vesne Pusić za generalnu tajnicu UN-a. Hrvatski vam narod to ne bi nikada zaboravio. Vesna Pusić, ukoliko se sama ne odluči otići negdje u emigraciju, treba ostati u Hrvatskoj i biti predmet pravnog i demokratskog procesa ispitivanja nakon što se donese zakon o lustraciji i odgovornosti za dovođenje sadašnje samostalne i demokratske hrvatske države na rub propasti, a hrvatski narod pred demografski nestanak.
Hrvatska sestre i braćo, neka živi naša vječna Hrvatska. Probudimo se i udružimo se u obrani naše lijepe Hrvatske koja je na rubu novog višestoljetnog ropstva globalizma i novog svjetskog poretka, u kojem neće biti mjesta za nacionalne države.
Slovenci: «Vi Hrvati ste sretni što imate HNES i profesora Šeparovića»
I na samom kraju, želim vam prenijeti poruku iz Slovenije i slovenskih domoljuba u njihovom parlamentu, medijima i javnom životu. Evo što su mi rekli: «Vi Hrvati ste sretni što imate Hrvatsko nacionalno etičko sudište». Čuvajte ga i jačajte ga. Mi u Sloveniji bi bili presretni da imamo takvu aktivnu domoljubnu udrugu kao što je HNES.
Molim Vas, pozdravite velikim aplauzom predsjednika Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta profesora Zvonimira Šeparovića, članove Predsjedništva i Izvršnog odbora, kao i sve ostale članove ovog sudišta za njihov neumoran i neustraših rad za spas naše domovine Hrvatske.
Hvala Vam na pozornosti.
P.S. Na Petoj sjednici HNES-a u Lisinskom nastupile su i članice Udruge žene Domovinskog rata iz Zadra koju vodi predsjednica gospođa Ivana Haberle. Nastup Udruge i govor gospođe Haberle izazvao je prave ovacije dubkom pune male dvorane u Lusinskom. Tijekom njihovog nastupa nazočni su ustajali na noge najmanje desetak puta i dugim pljeskom pozdravili njihove domoljubne pjesme i izvanredan govor gospođe Haberle. Englezi bi rekli: «They have stolen the show».
* Mr. sc. Antun Babić, od 1990. do 1997. bio je savjetnik predsjednika Franje Tudmana, prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i pomoćnik ministra za povratak i useljeništvo. Od 2008. do 2013. bio je generalni konzul u Melbourneu, a kao najstariji konzul u tom gradu bio je i doajen konzularnog zbora u Melbourneu. Diplomatske funkcije obnašao je punih 15 godina u Pekingu i Dublinu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa