Povodom Dana planete Zemlje, predstavljena je knjiga „Zemlja: dar, kušnja i zadaća. Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11“ Đurice Pardona u dvorani Glasa Koncila, čiji je glavni urednik Ivan Miklenić rekao da knjiga daje značajan doprinos hrvatskoj teologiji i produbljivanju vjerske informacije. „To je zadaća Glasa Koncila koji to čini kroz novine, ali i biblioteku „Teološke rasprave i komentari“ u kojoj je ovo dvadeseta knjiga. Specifičan uski pristup omogućuje da vidimo koliko je blago u našim izvorima naše vjere“, rekao je Miklenić.
Đurica Pardon svećenik je Đakovačko-osječke nadbiskupije, rođen u Nijemcima 1966. godine, a svoju knjigu posvetio je bratu Stanku „čija je smrt za domovinu – meni, a vjerujem i drugima, omogućila dublje iskustvo dragocjenosti života na zemlji“, kako je napisao Pardon koji navodi osobno iskustvo prognaničkog života, pogibiju brata Stanka, dvojice stričeva i stradanja bliskih rođaka te prijatelja u borbi za hrvatsku domovinu.
Knjiga je napisana kao magistarski rad u okviru specijalizacije iz dogmatske teologije, a autor se služio biblijsko-teološkom metodom u obradi teme. Ishodište i glavna tema knjige jest zemlja u biblijskoj vjeri i teološki sadržaj pojma u izvješćima i predajama biblijske prapovijesti (Post 1 -11). O knjizi su govorili urednik i mentor Božo Lujić, recenzent Nikola Hohnjec, v.d. direktora i glavni urednik GK-a Ivan Miklenić te njezin autor.
„Kao što i u podnaslovu stoji, posrijedi je biblijska teologija zemlje koja shvaća zemlju kao dar ljudima, kao kušnju kojoj su u svojoj slobodi u odnosu prema njoj izloženi njezini stanovnici i kao zadatak koji se sastoji u brizi za nju i u njezinu obrađivanju u ljubavi i to sve iz svijesti međuovisnosti čovjeka, zemlje i samoga Boga, kao stvoritelja i darovatelja zemlje“, riječi su urednika Bože Lujića.
Autor knjige piše o tome da je čovjek stvoren od zemlje i da oživljen Božjim dahom nalazi svoj identitet jedino u povezanosti sa zemljom. „Božji blagoslov izrečen je i materijalno oblikovan stalnom plodnošću zemlje, sigurnim i udobnim prebivanjem na njoj. Odnos prema zemlji očituje i vidljivim čini čovjekom odnos prema Bogu, prema samome sebi i prema drugim ljudima“, rekao je Pardon i na pitanje o tome koji su ga motivi potaknuli na pisanje knjige odgovorio: „Uz to što je meni egzistencijalno pitanje te pitanje vjere i opstanka kao kršćanina i vjernika, smatram da je knjiga ujedno i upozorenje i poruka različitim znanostima na proučavanje zemlje“.
Pardon je u knjizi upozorio da je iskvaren i izopačen pristup zemlji, izrabljivanje i obeščašćenje zemlje očit znak puta u smrt kako zemlje, tako i čovjeka. „Izrabljivački odnos prema zemlji čovjeku je iskonska napast, koja može uništiti i iskvariti zemlju, a čovjeka učiniti lutalicom i izopćenikom, ukinuvši za njega životvornu ukorijenjenost u zemlju. Ponovna uspostava života vodi preko obnove zemlje i obnove čovjekovih odnosa s njom, što je pokazatelj i novog odnosa s Bogom“, dodao je Pardon.