Nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić je u ponedjeljak, služeći misu u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, istaknuo kako je dužnost izaći na izbore 11. rujna ove godine, a također je naglasio i kako nam je radi uspješnosti hrvatskog društva potrebna žurna lustracija podjela i mržnje.
“Izbori nisu samo građansko individualno pravo nego i dužnost, svojevrsno služenje općem dobru. Očekujemo da izlazak na glasovanje bude put za humaniju i pravedniju, uspješniju i solidarniju Hrvatsku utemeljenu na kršćanskim univerzalnim vrijednostima,” naglasio je nabiskup Barišić u propovijedi.
U svetištu Gospe Sinjske na slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, 15. kolovoza, u godini 300. obljetnice krunjenja Gospine slike (1716.-2016.) okupilo se više od sto tisuća vjernika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire.
Hodočasnici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je već od 3 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo mnoštvo svećenika. Slavlje misa započelo je u 4 sata, a mise su potom slavljene svakih sat vremena, sve do 9.30 sati kada je slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod – tradicijska procesija gradskim ulicama sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske.
Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i alkari, bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine. U procesiji ulicama Grada bila je nošena i zlatna krunica, koja će biti blagoslovljena 22. rujna 2016., upravo na 300. obljetnicu krunjenja. To je zavjetni dar Gospinih štovatelja, koji će kao trajan spomen proslave ostati u Svetištu.
Euharistijsko slavlje, kao i svečani ophod, predvodio je msgr. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, u koncelebraciji s provincijalom fra Joškom Kodžomanom, sinjskim gvardijanom fra Petarom Klapežom, župnikom Gospe Sinjske fra Pericom Maslaćem, dekanom Cetinskoga dekanata don Stipom Ljubasom i brojnim svećenicima.
U pozdravu na početku homilije nadbiskup Barišić je rekao da ih svetkovina Velike Gospe sve povezuje u jednu veliku obitelj koja se diljem Domovine u našim marijanskim svetištima okuplja oko nebeske Majke Marije. Podsjetio je da se ovogodišnja svetkovina Velike Gospe događa u Godini izvanrednog jubileja milosrđa Božjega, povodom kojeg su i u svetištu Gospe Sinjske otvorena “Sveta vrata” jubilejskog oprosta, kako bi još svjesnije otkrivali i svjedočili radost pomirenja i praštanja u svim oblicima našeg zajedništva: u braku i obitelji, u Crkvi i društvu. “Bog je ljubav. Milosrđe je bitna oznaka Boga, najčudesnije svojstvo Njegove ljubavi. Bog, bogat milosrđem, pokaza nam najveću gestu ljubavi u Licu svoga milosrđa, Kristu Spasitelju, rođenom od Djevice Marije. Isus Krist je vidljivo lice, portret milosrđa Božjega.
Nebeski Otac, u svojoj milosrdnoj ljubavi, oprašta nam i pomiruje nas sa Sobom i bližnjima. Radostan je da nam može oprostiti, i nikada se pri tome ne umara. Nitko se od nas pred Njim ne može pozivati na svoju pravednost, već samo na milosrđe Njegovo. Radosna je ovo vijest za sve nas: Bog je milosrdni otac! Ovu životvornu i spasonosnu istinu, nužno je otkrivati i svjedočiti, te konačno živjeti u obiteljskim i društvenim odnosima. I Majka Marija, ‘puna milosti’, djelo je Božje ljubavi”, istaknuo je i pozvao okupljene da tom radosnom istinom o Bogu i čovjeku osvjetljavamo našu stvarnost. Upozorio je kako se događa da smo uvijek skloni za sebe tražiti milost, a nemilosrdno druge optuživati i podizati zidove prema njima te da nam zamamnost grijeha daje lažna obećanja da je sreća u sebičnosti, autonomiji i samodostatnosti.
Razmišljajući o sebičnosti koja razara obitelj, prijatelje i cijelo društvo, rekao je da nam je “potreban i moguć izlazak – ekstasis – iz naše zatvorenosti. Ali ne izlazak koji bi naš duh i srce vezao uz stvari – imati, jer to bi bila naša degradacija. Bio bi to izlazak u prazno – apostazija – otpad od Boga, udaljavanje od sebe i bližnjega. Samo otvorenost prema Bogu i čovjeku, ispravno vrednuje osobu i stvari, cilj i sredstva. U takvom odnosu se i različitosti u društvu ne vide više kao podjele i suprotstavljanja, nego mogućnost bogatijeg zajedništva u različitosti”.
Govoreći o humanijoj i uspješnijoj budućnosti hrvatskoga društva i o blagoslovljenom zajedništvu u braku i obitelji, msgr. Barišić istaknuo je kako je nužno da, poput Majke Marije koja u pohode Elizabeti žurno hita, i mi što prije učinimo jedan korak, korak lustracije. “Ali koju i kakvu lustraciju? Lustracija znači čišćenje. Doista, svima nama potrebno je pročistiti svoju savjest, dušu i srce, duh i oko. Potrebna nam je lustracija naših podjela, mržnje, predrasuda, kako bismo mogli prepoznati u svakom čovjeku svoga bližnjega. Potrebna nam je lustracija brvna iz našega oka kako bismo bolje vidjeli i pomogli drugima da i oni lakše izvade trun iz svoga oka. Prije svega, potrebno nam je lustrirano – čisto srce, jer srcem se bližnjega najbolje vidi i razumiju njegove potrebe”. Naglasio je da nam taj hitni korak pomaže osjetiti poteškoće drugih, osposobljava nas za solidarnost i pravednost koja svoju puninu nalazi u milosrdnoj ljubavi. Pojasnio je da nam sam Bog prvi daje primjer praštanja te da se u sakramentu pomirenja događa čudesna lustracija oproštenja naših grijeha protiv Boga i čovjeka, naše apostazije – otpada od Boga i bijega od bližnjega. Također, i naša molitva za druge, kao i duhovna i tjelesna djela milosrđa, otvaraju nas prema onima od kojih nas je udaljila šutnja, uskraćeni pozdrav ili mržnja u srcu.
“Pomozi nam Blažena Djevice da u ovoj jubilejskoj godini milosrđa skratimo put pomirenja i ubrzamo vrijeme našega oproštenja. Prati nas, Majko milosrđa, da naša domovina Hrvatska raste u pravdi i istini, miru i pomirenju. Da gradeći naše zajedništvo u različitosti, budemo otvoreni budućoj slavi Tvoga i našega uznesenja, po istom Kristu, Gospodinu našem”, zaključio je nadbiskup.
Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao zbor Svetišta, hodočasnicima se obratio upravitelj svetišta fra Petar Klapež. Slavlje je završilo nadbiskupovim blagoslovom, pjesmom “O Gospe Sinjska” te državnom himnom “Lijepa naša”. Praćena alkarima i alkarskim momcima, svećenicima i nadbiskupom, Gospina slika je u procesiji vraćena u crkvu Gospe Sinjske.