Svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali na Uskrs je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je u propovijedi upozorio kako se situacija iz poruke “uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše” i danas može ponoviti u životu svakog kršćanina.
“Situacija iz te poruke može se ponoviti i u našem životu, kad nam se čini da Isusa nema u blizini”, kazao je nadbiskup Hranić, koji tumači da iskustvo zla u svijetu može poljuljati vjeru u čovjeku koji se pita kako Bog može dopustiti tolika zla koja pogađaju ljude danas.
“Ali moguće je i to da Gospodin stoji tu pokraj nas, sasvim blizu, da i on trpi pogođen zlom koje pogađa ljude. Bog pati s ljudima, samo ga mi ne prepoznajemo, a on namjerno skriva svoj dosadašnji lik da bi nam se pokazao u novom liku. I mi zdvojno s Marijom Magdalenom tražimo i vapimo: ‘Uzeše Gospodina moga i ne znam kamo ga staviše'”, rekao je Hranić.
Upozorio je na napast da se Isusa traži na krivom mjestu i na krivi način, podsjetivši da su još praroditelji Adam i Eva tražili besmrtnost u zabranjenom plodu s drveta spoznaje dobra i zla nasred Edenskog vrta te su umjesto besmrtnog života našli smrt.
“Moramo reći da i kao Crkva nismo bili uvijek izuzeti od napasti traženja Boga na krivom mjestu i na krivi način. Kao Crkva, u povijesti smo Božju veličinu i moć tražili u svjetovnoj moći, u broju članova, u veličini naših sakralnih objekata i drugih crkvenih zgrada, u umjetničkoj vrijednosti opreme u crkvama, kipova, slika, liturgijskih paramenata. Crkvu činimo mi ljudi, a svi znamo da Boga tako često vidimo i tražimo u materijalnim stvarima, u prolaznom, površnom, izvanjskom, lagodnom te tako da bježimo od križa, te izbjegavamo napor, odricanje i žrtvu. No, na taj način ne može se naći ni sreća, ni radost, ni ljubav, ni Isus”, poručio je Hranić.
Istaknuo je kako uskrsloga Isusa možemo prepoznati ukoliko ljubimo, ukoliko nas ljubav čini upornima u traženju te spremnima na žrtvu, kao što je to bila Marija Magdalena. “Da prepoznamo Uskrsloga Isusa potrebna je i osobna pobožnost, katehetska pouka, makar smo i odrasli, potreban nam je duh poučljivosti. Propitivanje i pobožnost dvojice učenika, njihov molitveni i duhovni život, te njihovo pomno slušanje tumačenja Pisama na putu iz Jeruzalema doveli su ih do toga da su Uskrsloga na kraju prepoznali u lomljenju kruha za stolom. Isusa prepoznajemo i nalazimo u zajednici učenika koja se okuplja prvoga dana u tjednu, na lomljenju kruha. Nedjeljno okupljanje učenika na lomljenju kruha nije ni danas ništa manje važno i za naše prepoznavanje prisutnosti uskrsloga Isusa danas”, uskrsna je poruka nadbiskupa Hranića.