Na temelju je svega navedenog u prošlom članku, kao što je djelovanje u krugu pavlina pa i šire, ali i pod utjecajem dobroga odnosa s vladajućom dinastijom Martin Borković biva izabran 1667. godine za zagrabačkog biskupa.
Nepoznati zaslužni Hrvati – Martin Borković (1)
Sveta stolica ga je trebala potvrditi pa su svjedoci poput pavlina Ivana Benkovića, đakona Martina Šeturija i mnogi drugi tvrdili da Borković ima oko 60 godina. Znajući sada kada je rođen nameće se pitanje zašto su krivo svjedočili.
Jedan je od mogućih razloga da ga papa ne bi priznao da je znao točno godište tadašnjeg prefekta svih pavlina. Taj se razlog nikako ne može u potpunosti uzeti kao „gotov čin“ zbog nedostatka izvora, ali se svakako može uzeti kao teza. Nakon što ga je napokon 11. 6. 1668. godine papa Klement X potvrdio bulom za biskupa od ostrogonskog nadbiskupa 3. 12. 1668. godine prima posvetu u Požunu, današnjoj Bratislavi. Stupivši na još jednu funkciju u nizu stariji pavlin počinje pod većom jurisdikcijom provoditi načela koja je zagovarao u prvih tridesetak godina svoje službe. Promatrajući širi povijesni kontekst novopečeni biskup se susreo s izvanrednom situacijom na političkoj sceni u Banskoj Hrvatskoj.
Početkom se 1670. – ih godina odigrala takozvana zrinsko – frankopanska urota nakon koje zagrebački biskup postaje ključna osoba u Banskoj Hrvatskoj. Prihvaća se namjesništva i samim je time sačuvao ustavnost Banske Hrvatske. To je jedna od povijesnih činjenica koja se u javnosti uopće ne spominje, a u ono je vrijeme bilo od krucijalne važnosti. Postavši biskupom uz spomenuti politički angažman nije zanemarivao biskupske dužnosti.
Često je odlazio u kanonske pohode prema pravilima s Tridentskog sabora. Neki su od pohoda u dekanat Zagorje, zagrebačku katedralu, Komarnicu, Čazmu, Vrbovec, Varaždin i u mnoga druga mjesta diljem biskupije. Od izrazite su važnosti za područje Kaptola i Gradeca bile četiri sinode koje su se održale u lipnju, odnosno svibnju 1669., 1673., 1677. i 1687. godine. Sinode su uz svoj formalni, crkveni značaj dale poticaj i ekonomskom boljitku spomenutih naselja. Ljudi koji su prisustvovali sinodama su dolazili iz drugih krajeva i samim time omogućili pritok novog kapitala krčmarima, pekarima, a možda i ponekoj švelji. Biskup je Martin Borković u prethodnom spomenutom primjeru bio samo jedan od sudionika, a u sljedećim primjerima ćemo spomenuti izravno osobni utjecaj na područje Gradeca i Kaptola.
Tijekom je 1670-ih i 1680-ih godina lobiranjem je kod kralja Leopolda uspio prigrabiti mnoge darove i povlastice za zagrebačku stolnu crkvu. Prigradio je svetište spomenute crkve od klesanog kamena i postavio oltar svetog Petra i Pavla. Nastavio je i s mjesta biskupa zalaganje za obrazovanje pa je darovao nekoliko puta po tisuću rajnskih forinta isusovačkoj gimnaziji. Nikako se još ne smije zaboraviti spomenuti odnos biskupa i pavlinskog samostana u Remetama. Često je obnavljao spomenuti samostan, između ostalog sagradivši u samostanskoj crkvi oltar svetog Pavla Pustinjaka i darovavši u nekoliko navrata određene novčane iznose samome remetskom Marijinom svetištu. Iz svega je navedenog vidljiv kontinuitet zalaganja za otprilike iste segmente života ljudi. Samo nabrajajući i pamteći spomenuta djela potonjeg ne može se puno zaključiti, ali ako se uzme u obzir kontekst u kojemu je radio dolazi se do zanimljivog glediša. S tim je darovima omogućio mnogobrojnima bolje obrazovanje i utjecao na živote vjernika na Kaptolu i Gradecu.
Proučavajući lik i djelo pavlina i biskupa Martina Borkovića dolazimo do jednostavnog zaključka. Literatura je o potonjem izrazito oskudna uzimajući u obzir važnost potonjeg za povijest Hrvatske, Crkve, pavlinskog reda, stanovništvo naselja Gradeca i Kaptola i samostana i svetišta u Remetama. Spomenuti je, kao što se moglo pročitati učinio mnogo za gore navedene.
Kao što je spomenuto u prvome članku nadamo se da će jednoga dana doći do većeg zanimanja za povijesne ličnosti poput našeg protagonista koji je između ostaloga bio na važnim položajima u crkvenoj hijerarhiji tijekom važnog procesa u hrvatskoj povijesti koji je stvorio temelje današnjeg društva na području Republike Hrvatske. Riječ je naravno o procesu rekatolizacije koji ne uključuje samo vraćanje ljudi na rimokatoličanstvo nego i produbljivanje katoličkih vrednota u ljudima na područjima poput onoga podno Medvednice. U tome su se procesu nadopunjavali mnogobrojni pojedinci pa i redovi poput pavlina i isusovaca o kojima je već bilo govora.
Više o Martinu Borkoviću možete pročitati u:
Bojničić, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien, Pretisak. Zagreb: Golden marketing, 1995.
Mirošević, Franko, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, 1995.
Nežić, Dragutin. „Biskup Borković.“ U: Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije :
u spomen 850. godišnjice osnutka, ur. Dragutin Kniewald, . Zagreb : Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1944.
Sekulić, Ante. „Biksup Martin Borković (1597.-1687.).“ Croatica Christiana Periodica 15 (1985.-): 65-88.