I ovoga puta Hepicentar Connect u Ritmu grada, klubu s najboljim pogledom, sutra 28. siječnja u 20 sati organizira humanitarna večer druženja i povezivanja mladih ljudi.
Dress code (neobavezan) bit će vizual 90-ih, pa zavirite u mamine, tatine ormare, obližnje second-hand dućane, prisjetite se kako su izgledali vaši omiljeni likovi tadašnjih serija. Ekipa H-epicentra vas očekuje u svojim ludim kombinacijama.
Zašto retro? Zašto 90-e?
Zato da se prisjetimo tih ne tako davnih vremena, svega onog dobrog što je obilježilo taj period, da osvijestimo koje su sve pogodnosti tehnološkog napretka koje često uzimamo zdravo za gotovo i izvučemo maksimum od onoga što se danas nudi.
Mnogi će reći da mi koji smo doživjeli odrastanje u eri prije digitalnog doba, raznoraznih gadgeta, iPad-ova, tableta, trebamo biti zahvalni na tome. Djeca su nekada, čak ne ni tako davno, svoje slobodno vrijeme provodila u prirodi, na ulici, u parku, igrajući se lovice, skrivača, hula-hopa, gumi-gumija i mnogih drugih sada već zaboravljenih igri, razvijajući pritom motoriku, socijalne i druge vještine. Koristila su kreativnost u osmišljavanju novih igara, imitirali likove omiljenih serija, uživljavali se u uloge profesora, roditelja, doktora, a danas? Najveća kazna nekada je bila zabrana izlaska iz kuće, a danas je to zabrana korištenja mobitela, PlayStationa. Nikada nije bila toliko široka paleta mogućih sportskih aktivnosti, čak i u manjim gradovima, i nikada do sad se nije u tolikoj mjeri naglašavala važnost bavljenja sportom, a opet, nikada nije bilo toliko pretile djece.
Instant doba u kojem živimo kao da nas gura da idemo sve brže, i brže, u strahu da i mi ne budemo zamijenjeni nečim novim, dok u toj utrci s vremenom život prolazi mimo nas. Taj duh vremena je nažalost zahvatio i djecu. U vremenu koje njeguje kult površnosti, nikada lakše nije bilo doći do onog što želimo, i možda upravo zbog toga to ubrzo biva zaboravljeno, dotrajalo, zamijenjeno nekim novim predmetom želja, jer novo je 90-ih bilo novo čak 10 minuta, prije nego li je postalo „staro“, a sada je ovo „danas“ već „jučer“.
Tehnologija je tu, ne kako bi joj robovali, već kako bi nam povećala kvalitetu života, omogućila nam da imamo više vremena jedni za druge. I uistinu, ona nam to i omogućuje, ali često te pogodnosti, mogućnosti koje nam tehnološki napredak otvara, uzimamo zdravo za gotovo pa se dobro kroz glazbu i odjeću prisjetiti nekih ne tako davnih vremena. Nosilo se što se imalo, skupljalo za sličice, lizalo Bubija i Silk milk, zvonilo prijateljima na vrata i igralo srkivača, gumi gumi, školice.
Humanitarni aspekt zabave
Više od puke zabave, glavni je moto koji nas pokreće. Želimo pomoći onima kojima je pomoć neophodna, i želimo da upravo Ti budeš dio te priče. Sav prihod od ulaznica ovog retro H-epija odlazi jednoj mladoj i maloj zagrebačkoj obitelji. Majka i otac, sa svojim trogodišnjim sinom, donedavno su, zbog nesretnih okolnosti i gubitka posla, živjeli u šupi za drva u dvorištu jedne zgrade na Trešnjevci, bez tekuće vode. Zahvaljujući dobrim ljudima, pomoć je stigla, dječak je dobio više nego dovoljno robe te su se uspjeli smjestiti u prikladniji prostor. Međutim, novci su im i dalje prijeko potrebni kako bi mogli platiti stanarinu. Zajedničkim doprinosom možemo olakšati njihovu stvarnost!
Gosti predstavljaju zamke kockanja
Osim zabave i humanitarnog aspekta, sastavni dio svakog Hepi-a je onaj edukacijski segment. Želimo mlade potaknuti na vlastiti razvoj, proaktivno razmišljanje i brigu za bližnje i potrebite. Ovoga puta predstavljamo probleme ovisnosti o kocki. Iako nije službeno verificirana kao bolest, predstavlja ozbiljnu prijetnju društvu, i vrijeme je da ju da se kao takvu počne i prepoznavati. Ona se uvlači vrlo podmuklo, gotovo nečujno, kao bezazlena razonoda koja, prije nego što se okrenete, prerasta u patološko kockanje. Posljedice te ovisnosti su dalekosežne, ona ne samo da razara samog pojedinca uvučenog u taj začarani krug ovisnosti i kriminala, već i njegovu obitelj, koja je temeljna jedinica društva.
O svemu tome svjedočit će Jura Grlić, koji je i sam prošao kroz pakao kocke, ali se naposljetku uspio izdignuti iz cijele te situacije. On je primjer toga da nije problem pasti, nego ne dignuti se. Svjestan koliko je presudna bila podrška u tim teškim trenucima izgubljenosti, jer njegova obitelj ga unatoč svemu nije odbacila, i bila mu je najveća podrška onda kad ih je najviše trebao, osnovao je Udrugu za borbu protiv ovisnosti o kockanju ‘Vrijeme je da se krene’, o čijem ćemo programu više saznati ovog četvrtka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
