Novi roman Mire Gavrana, “Nekoliko ptica i jedno nebo”, nadahnut događajima iz vremena velike gladi u Hercegovini tijekom Prvoga svjetskog rata, predstavljen je u četvrtak u Društvu hrvatskih književnika.
Istaknuti hrvatski dramatičar i romanopisac u toj “priči o dubokoj sumnji i istinskoj vjeri”, prikazuje dvostruku ljubavnu priču i dramatične događaje ratnog doba kada je fra Didak Buntić od gladi spasio oko 17 tisuća hercegovačke djece, osiguravši im prihvat u Slavoniji i Srijemu.
Sudbine pokrenute vlakom koji 1917. kreće s mostarskog kolodvora u romanu su isprepletene s onom mladića koji tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća, u ispreplitanju stvarnosti i snova, počinje gubiti tlo pod nogama.
“Sretan sam što se tim romanom povezuje Hercegovina i Slavonija i što sam fra Didaka Buntića prikazao ne samo kao povijesni, nego i kao književni lik”, rekao je Miro Gavran. Objasnio je kako je, kada je počeo više čitati o fra Buntiću vidio kako je on naš Schindler i da ima nešto kao Mojsije iz biblijskih vremena.
“Bila je to biografija i vrijeme koji zavrjeđuju roman. Ja sam Slavonac, a korijeni su mi hercegovački, pa sam osjetio da je to i moj roman”, ustvrdio je Gavran, dodavši kako mu je drago što je u priču uveo i male ljude koji nisu povijesna lica, poput Jure i Jelene kojima je dao imena svojeg djeda i bake.
Julijana Matanović, književnica i književna kritičarka, smatra kako Gavranov novi roman nije bitan samo za povijest hrvatske književnosti, nego i za “našu osobnu povijest i povijest našeg naroda”, a njime je autor i otkopao jednu veliku temu. “Kada kažemo Didak Buntić znamo koliko je djece spasio iz Hercegovine u vrijeme Prvog svjetskog rata i kako je radio na pismenosti, a kada to kažemo kao golu povijesnu činjenicu ona nas već dotiče kao i književni tekst”, napomenula je.
Po njezinim riječima, Gavran je u liku Didaka Buntića spojio Prvi svjetski rat, sva ona zla i katastrofe koje se na ovim prostorima stalno ponavljaju, dok je u drugoj sloju knjige formirao ljudske i ljubavne priče.
Ocijenila je kako se od ostalih pisaca generacijskih priča Gavran razlikuje po tome što novim generacijama ne ostavlja neko veliko povijesno vrijeme, već u ovom slučaju velike ljubavne dvojbe. “Tu se uvijek propitujemo i pitamo je li moglo biti drugačije, no upravo je taj roman jedan od onih koji pokazuju da sve u životu ima svoj smisao i da ne treba pitati što bi bilo kad bi bilo”, ustvrdila je.
Matanović ističe i kako je autor, uz velike povijesne teme, uspio ‘neprimjetno švercati’ i aktualne dvojbe, dajući odgovore na brojna pitanja, a važan je i stoga što prikazuje kako se u vrijeme Velikog rata živjelo u Slavoniji, kako se gledalo na zemlju, na potomke ili odnosilo prema slavonskim šumama.
Plodna godina najprevođenijeg hrvatskog pisca
Zoran Maljković, urednik Mozaik knjige, koja je objavila novi Gavranov roman, podsjetio je na piščeve uspjehe samo u prošloj godini – ta mu je kuća promovirala knjigu drama “Suze i smijeh”, ponovno izdala romane “Zaboravljeni sin” i “Kako smo lomili noge”, a autor je na Sajmu dječje knjige u Bologni bio u užem izboru za prestižnu Andersenovu nagradu.
“Iako Gavran nije tip koji bi nekoga kopirao, njegov je novi roman u svjetskom trendu gdje suvremeni čovjek rješava svoje probleme pronalazeći sebe u događajima iz prošlosti”, rekao je Maljković. “Ti romani znaju biti sladunjavi i završiti sretno, no Miro je ozbiljan pisac i ima kraj koji će vas iznenaditi”, dodao je.
Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961. ) godinama drži titulu najprevođenijeg suvremenog hrvatskog pisca – djela su mu prevedena na 38 jezika, a knjige su mu imale više od 150 izdanja u Hrvatskoj i inozemstvu.
Nagrađivani književnik ujedno je najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar u proteklih dvadesetak godina – prema njegovim dramama i komedijama postavljeno je oko 300 kazališnih predstava diljem svijeta, koje je vidjelo više od tri milijuna ljudi.
Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, Riječ je o Gavranfestu koji se od 2003. održava u Slovačkoj.
Ulomke iz njegova romana “Nekoliko ptica i jedno nebo” na promociji je čitao dramski umjetnik Robert Kurbaša.
Tekst se nastavlja ispod oglasa