Najpoznatija pjesma Došašća u Hrvatskoj je sigurno “Padaj s neba roso sveta”, koja je pravi simbol tog vremena. Zna ju svako tko je ikad išao na mise zornice. No, manje je poznato da je ova pjesma nastala u Đakovu, ili u njegovoj užoj okolici.
Hrvatske pjesme Došašća duboko su ukorijenjene u kulturi hrvatskog naroda. Početkom Došašća počinju pripreme za blagdan Božića, a te pjesme se najviše pjevaju na misama zornicama.
Neke od poznatijih pjesma su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđeo Gabrijel”, “Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice male” i dr.
U pjesmama Došašća izražava se radost skorom dolasku Božića i potiče se vjernike da se duhovno pripreme za blagdan Kristova rođenja te se posebno iskazuje štovanje Blažene Djevice Marije.
Najpoznatija pjesma u Hrvatskoj je sigurno “Padaj s neba roso sveta”, koja je pravi simbol tog vremena. Zna ju svako tko je ikad išao na mise zornice. No, manje je poznato da je ova pjesma nastala u Đakovu, ili u njegovoj užoj okolici. Maestro Ivan Andrić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, otkrio nam je zanimljivo pojedinosti vezane uz nastanak ove pjesme.
– Tekst pjesme “Padaj s neba roso sveta” prvi je put tiskan 1861., u Osijeku, u katekizmu pjesmarici pod naslovom “Kratki nauk kerstjansko-katoličanski”, što su ga na poticaj biskupa Strossmayera uredila dvojica đakovačkih svećenika: Andrija Šumanovac bio je zadužen da priredi katekizamski dio, a Ivanu Tomboru (grob mu je na đakovačkom groblju), bila je povjerena obnova i tekstualno dotjerivanje crkvenih pjesama u izdanju – riječ je samo o tekstovima pjesama, ne i o notama. Kako je Tombor bio pjesnik i pisac, ne bih otklonio mogućnost da je možda baš on pisac teksta ove pjesme. No o tome nema potvrde. Ono što je sigurno jest da je skladatelj pjesme “Padaj s neba” također svećenik Đakovačke biskupije Josip Vallinger (20. siječnja 1846., Gödre, Mađarska – 24. kolovoza 1911., Vrpolje, gdje je i pokopan uz grobljansku kapelu), pojašnjava vlč. Ivan Andrić.
U vrijeme kad se advent popularizira na već pomalo bizarne pa i besmislene načine – advent u Beču, advent u Zagrebu, advent ovako, advent onako…, koji su daleko od njegovoga izvornog smisla, neka ovo prisjećanje na pjesmu koja je nastala u Slavoniji, u Đakovštini, bar nakratko svrne pozornost na kršćanski sadržaj i ugođaj adventa – poručuje vlč. Andrić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa