‘Ponekad i mi, umjesto da budemo skromne i otvorene zajednice, možemo ostaviti dojam da smo „ prvi u razredu“ i da druge držimo na udaljenosti; umjesto da pokušavamo hodati sa svima, mi pokazujemo svoju “vjerničku dozvolu” kako bi osudili i izuzeli.’, rekao je Papa Franjo tijekom podnevnog Angelusa i tradicionalno vjernicima uputio prigodnu poruku.
Njegov govor prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre!
Evanđelje današnje liturgije donosi nam kratki razgovor između Isusa i apostola Ivana, koji govori u ime cijele skupine učenika. Vidjeli su čovjeka koji izgoni zloduhe u Gospodinovo ime, ali su mu branili jer nije bio s njima. Tu ih Isus poziva da ne ometaju one koji rade dobro, jer doprinose ostvarenju Božjeg plana (usp. Mk 9,38-41). Upozorava ih: umjesto da dijelimo ljude na dobre i loše, svi smo pozvani bdjeti nad svojim srcem, kako ne bismo podlegli zlu i drugima bili na sablazan (usp. rr. 42-45. 47-48).
Isusove riječi razotkrivaju napast i opominju. Zatvorenost je napast. Učenici bi htjeli spriječiti dobro djelo samo zato što oni koji su to učinili nisu bili dio njihove skupine. Oni misle da imaju “isključiva prava na Isusa” i jedini su ovlašteni raditi za Kraljevstvo Božje. No tako se osjećaju odabranima i smatraju druge strancima, do te mjere da postaju neprijateljski raspoloženi prema njima. Svako zatvaranje drži na distanci one koji ne razmišljaju poput nas. To je – znamo – korijen mnogih velikih zala u povijesti: apsolutizma koji je često izrodio diktature i tolikog nasilja nad onim tko je drugačiji.
No potrebno je biti budan i na zatvorenost i u Crkvi. Budući da đavao, onaj koji unosi razdor- to znači riječ “đavao” – uvijek ulijeva sumnju kako bi podijelio i isključio, izdvojio. Pokušava lukavo, i to se može dogoditi kao s onim učenicima, koji su došli izdvojiti, izuzeti čak i one koji su istjerali samog đavla! Ponekad i mi, umjesto da budemo skromne i otvorene zajednice, možemo ostaviti dojam da smo „ prvi u razredu“ i da druge držimo na udaljenosti; umjesto da pokušavamo hodati sa svima, mi pokazujemo svoju “vjerničku dozvolu” kako bi osudili i izuzeli.
Zamolimo milost kako bi nadišli napast osude i razvrstavanja, te da nas Bog očuva mentaliteta „gnijezda“, kako bi bili ljubomorno čuvani u maloj skupini onih koji se smatraju dobrima: svećenik sa svojim najvjernijima, pastoralni djelatnici zatvoreni u sebe kako se nitko ne bi infiltrirao, pokreti i udruge u vlastite posebne karizme, i tako dalje. Sve to dovodi do rizika da kršćanske zajednice postanu mjesta podjela a ne zajedništva. Duh Sveti ne želi zatvorenost; želi otvorenost, otvorene zajednice gdje ima mjesta za sve.
U Evanđelju susrećemo Isusovu opomenu: umjesto da osuđujemo sve i svakoga, budimo budni nad sobom! Riskiramo biti nefleksibilni prema drugima a popustljivi prema sebi. Isus nas opominje da ne upadamo u kompromise sa zlom, slikama koje su vrlo upečatljive: „Ako te nešto u tebi, na tebi sablažnjava, odsijeci! (usp rr. 43-48). Ne kaže: ‘Razmisli, malo se popravi…’. Ne, kaže: ‘Odsijeci!’. Isus je radikalan, zahtjevan, ali za naše dobro, kao dobar liječnik. Svaki rez, svako obrezivanje, pomaže nam da bolje rastemo i donosimo plod u ljubavi. Zapitajmo se: što to ima u meni a u suprotnosti je s Evanđeljem? Što, konkretno, Isus želi da odrežem u mom životu?
Molimo Bezgrješnu Djevicu, kako bi nam pomogla biti otvorenima za druge a budnima nad sobom.