Korizma je vrijeme pokore, kao i mrtvljenja, no ona nije cilj sama sebi, već joj je svrha da uskrsnemo zajedno s Kristom, da obnovimo svoj krsni identitet i da se ponovno rodimo odozgor – kazao je papa Franjo na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra, javlja Vatikanski radio. Sveti je Otac time nastavio svoja promišljanja o kršćanskoj nadi, a polazišni mu je tekst bio odlomak iz 3. poglavlja Knjige izlaska (usp. Izl 3,7-8.10).
Korizma je po svojoj naravi razdoblje nade. Kako bismo bolje razumjeli što to znači – nastavio je Papa – moramo se prisjetiti temeljnog iskustva Izraelaca i njihovog izlaska iz Egipta. Odabrani je narod bio u Egiptu, gdje je robovao i bio ugnjetavan, no Gospodin nije zaboravio na svoj narod i obećanje koje je dao: pozvao je Mojsija te je snažnom mišicom izveo Izraelce iz Egipta te ih proveo kroz pustinju prema zemlji slobode.
Tijekom tog putovanja iz ropstva prema slobodi – kazao je Sveti Otac – Gospodin je Izraelcima dao Zakon kako bi ih naučio da ljube Njega, jedinog Gospodina, kao i jedni druge. Sveto pismo nam svjedoči da je izlazak bio dug i mukotrpan: simbolično je trajao 40 godina, što predstavlja životni vijek jedne generacije. Riječ je o generaciji kojoj su poteškoće i prepreke predstavljale stalno iskušenje da zažale što su napustili Egipat te se vrate natrag – rekao je Papa.
No Gospodin je ostao vjeran i taj narod, kojeg je predvodio Mojsije, stigao je u Obećanu zemlju. Čitavo je to putovanje ostvareno u nadi: u nadi da će doći u Obećanu zemlju, te u tom smislu predstavlja „izlazak“, izlazak iz ropstva u slobodu. Ovih 40 dana za sve nas predstavlja izlazak iz ropstva i grijeha u slobodu i susret s Kristom Uskrslim – rekao je papa Franjo te nastavio: „Svaki korak, svaki napor, svaka kušnja, svaki pad i svaki oporavak, sve to ima smisla samo u okviru Božjeg plana spasenja. Tȁ Bog želi život za svoj narod, a ne smrt; radost, a ne patnju“, rekao je Sveti Otac.
Papa je kazao da Isusova Pasha predstavlja njegov izlazak, kojim nam On otvara put prema vječnom i blaženom životu, prema punini života. „A kako bi nam otvorio taj put, Isus se morao lišiti svoje slave, poniziti se, postati poslušan do smrti, smrti na križu“, rekao je Sveti Otac dodajući da smo zahvaljujući Kristu spašeni od ropstva grijeha.
„No to ne znači da je on učinio sve“, nastavio je papa Franjo, „a mi ne moramo učiniti ništa; da je on prošao kroz muku na križu, a da ćemo mi u kočiji doći u nebo. Ne, stvari ne funkcioniraju tako. Naše je spasenje sigurno njegov dar, no budući da je ljubavna priča, zahtijeva naš ‘da’ i naše sudjelovanje u njegovoj ljubavi“, kazao je.
„Od te dinamike živi Korizma“, rekao je Papa. „Krist nam prethodi svojim izlaskom i mi idemo kroz pustinju za njim. Isus je kušan za nas, pobijedio je napasnika radi nas, no i mi se zajedno s Njim moramo suočiti s napastima i pobijediti ih. Daje nam živu vodu svoga Duha, a na nama je da se sagnemo i pijemo tu vodu: u sakramentima, u molitvi, u klanjanju; On je svjetlo koje pobjeđuje tmine, a mi smo pozvani hraniti plamićak koji nam je povjeren na dan našeg krštenja“, kazao je Sveti Otac te nastavio:
„U tom je smislu Korizma sakramentalni znak našeg obraćenja. Tko hoda korizmenim putom, uvijek je na putu obraćenja! Iz ropstva prema slobodi – put kojim treba uvijek ponovno ići. Mukotrpan je to put kao što bi trebao biti, jer je ljubav zahtjevna. Ipak, to je putovanje puno nade. I više od toga: korizmeni je izlazak put na kojem se sama nada oblikuje. Sve muke prilikom putovanja kroz pustinju… Sve kušnje, iluzije, fatamorgane… sve to kako bi se iskovala snažna nada“, rekao je papa Franjo te je katehezu zaključio sljedećim riječima: „Sa srcem otvorenim prema tom obzoru, danas ulazimo u Korizmu. Osjećajući se dijelom svetog naroda Božjeg, danas s radošću započinjemo taj put nade.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa