Slikari oboljeli od Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti mogli su puno ranije dobiti dijagnoze da su analizirani njihovi potezi kistom, pokazuje istraživanje slika Salvadora Dalija i Willema De Kooninga objavljeno u četvrtak.
Istraživanjem je obuhvaćeno 2092 slika, među kojima su slike umjetnika oboljelih od Parkinsonove bolesti, Salvadora Dalija i Norvala Morrisseaua i dvojice slikara oboljelih od Alzheimerove bolesti, Willema de Kooninga i Jamesa Brooksa.
Djela Marca Chagalla, Pabla Picassa i Claudea Moneta, koji nisu bolovali od neurodegenerativnih bolesti, uključena su u istraživanje radi usporedbi.
Profesor psihologije na sveučilištu u Liverpoolu Alex Forsythe istaknuo je važnost što ranijeg prepoznavanja tih zdravstvenih problema.
Znanstvenici su se poslužili fraktalnom analizom koja se koristi u razlikovanju autentične slike od imitacije. Ta tehnika je omogućila procjenu stupnja složenosti slika.
U slučaju De Kooninga i Brooksa, istraživanje, objavljeno u američkom časopisu Neuropsychology, otkriva jaki pad složenosti djela nakon 40-ih godina, tj. puno prije nego što im je dijagnosticirana Alzheimerova bolest.
De Kooningu je bolest otkrivena u 85., a Brooksu u 79. godini.
Za Dalija i Morrisseaua istraživanjem je utvrđen porast fraktalne dimenzije sredinom života nakon čega je uslijedio pad kako su se primicali 60-im godinama života. Daliju je Parkinsonova bolest dijagnosticirana u dobi od 76 godina kada mu je desna ruka počela jako drhtati, a Morrisseau je dijagnozu dobio sa 65 godina.
U slučaju Chagalla, Moneta i Picassa, istraživanje pokazuje suprotnu tendenciju, starenjem im se povećavala složenost djela.
“Nadam se da će to istraživanje pokrenuti razmišljanja o onome što se događa u mozgu puno prije postavljanja dijagnoze”, zaključuje Forsythe.