Sisački biskup Vlado Košić pastoralno je pohodio u petak 11. i u subotu 12. listopada župe Lijevi Dubrovčak i Posavski Bregi. Prvoga dana susreo se s vjernicima u župnim crkvama, pohodio dječji vrtić „Tratinčica“ u Posavskim Bregima te obitelj Mlađenović u Desnom Dubrovčaku. U susretima vjernici su mu izrazili svoje zadovoljstvo s novim župnikom vlč. Dražanom Mirčićem s kojim dobro surađuju.
Svoj je pastirski pohod biskup završio u subotu 12. listopada u Posavskim Bregima slaveći misu na župni blagdan sv. Maksimilijana biskupa i mučenika, a najavio je i misno slavlje na blagdan sv. Nikole biskupa u Lijevom Dubrovčaku. U koncelebraciji bio je domaći župnik vlč. Dražan Mirčić, generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, dekan Ivanićgradskog dekanata preč. Božo Pinjuh te svećenici susjednih župa. Na početku homilije, zahvalivši na lijepom prijemu i svim susretima biskup je čestitao okupljenima blagdan njihova zaštitnika.
Osvrnuvši se na život sv. Maksimilijana propovjednik je istaknuo da iako je ovaj svetac živio u davna vremena, ono što nam on poručuje vrijedi i danas.
„On je živio u 3. stoljeću, rodio se 230. godine u Celju, a kao biskup posve se posvetio propovijedanju Božje Riječi u Austriji. Na kraju života mučen je i 284. godine mu je odrubljena glava, nakon što nije htio staviti tamjan na žrtvenik rimskom caru. Tamjan je znak poštovanja samoga Boga, te se on dakle nije htio pokloniti caru i slaviti ga kao boga na zemlji. Kao kršćani mi vjerujemo da je Bog samo jedan na nebu i da ni jedan čovjek nije vrijedan klanjanja, pa ni car. Mi se klanjamo Presvetom Trojstvu, druge poštujemo, međutim nikog ne smatramo bogom na zemlji. Upravo je zato Maksimilijan pogubljen. To je bilo vrijeme nesmiljenih progona Crkve i kršćana sve do 313. godine kada im je car Konstantin dao slobodu.
Upravo u to vrijeme mnogo je biskupa, svećenika, đakona i vjernika koji se nisu htjeli odreći svoje vjere, bilo ubijeno i mučeno. Zato se pitamo što je to uopće u ljudima da jedni druge mogu lišiti života iz nekih svojih uvjerenja i neke svoje želje da oni gospodare nad drugima? To je braćo i sestre – mržnja! Mržnja je teška ne samo kao osjećaj duše, već je to stav koji drugoga želi uništiti. S tim, mnogi su kršćani ubijeni baš iz mržnje prema njihovoj vjeri“, rekao je biskup upozorivši kako danas ponovno sve više raste broj zločina iz mržnje prema kršćanima, osobito u Africi i Aziji. Osvrćući se na čitanje iz Knjige o Makabejcima, koje govori o životu časnoga Eleazara, biskup je ustvrdio kako i on daje primjer mučeništva za vjeru.
„Već u dubokoj starosti on se nije htio odreći svoje židovske vjere, Staroga saveza i Božjeg Zakona da bi se spasio. Odbio je jesti zabranjeno meso i radije izabrao slavnu smrt, nego da okalja svoju starost. Tako je ostavio mladima primjer hrabrosti i dosljednog uvjerenja. On je svoje uvjerenje čuvao i nije ga se bio spreman odreći ni pod cijenu života. Sjećam se rečenice sluge Božjega kardinala Franje Kuharića koji je rekao da postoje neke crte s kojih se ne smije povlačiti, dakle postoje neka uvjerenja kojih se čovjek ne smije odreći da bi uopće bio čovjek“, rekao je biskup navodeći još za primjer takvih hrabrih mučenika za vjeru: sv. Nikolu Tavelića, sv. Marka Križevčanina, bl. Alojzija Stepinca i bl. Miroslava Bulešića. Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio i vlč. Mirčić zahvalivši biskupu na pastoralnom pohodu i predvođenju ovoga slavlja. „Svaka župna zajednica ima posebne dane u kojima je radost i bogatstvo kršćanskog života na djelu. Danas je takav dan u našoj župi, kada smo proslavili blagdan zaštitnika s našim biskupom i pastirom.
Zahvalan dragom Bogu želim Vam zahvaliti, biskupe, na prisutnosti među nama i ohrabrujućim riječima koje ste nam uputili“, zaključio je domaći župnik. Nakon mise nekoliko duhovnih pjesama izveli su članovi KUD-a „Seljačka sloga“ koji su obilježili 85 godina neprekidnog djelovanja.