Donosimo kratko razmatranje patra Ike Mandurića, Isusovca, duhovnika za mlade u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu i SKAC-u o današnjem, nedjeljnom evanđelju:
Evanđelje po Luki: Luka 5,1-11
Oni ostaviše sve i pođoše za njim.
U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Riječ je Gospodnja.
Kratko razmatranje:
Ribarenje je kao zemaljski život. Cijelu „noć” se mučiš, a ciljevi i snovi se ne ostvare. Pa kad se barka života veže uz kraj, a rezultati su oskudni, čovjek se može početi ljutiti na sve, pa i na Boga. Petar to ne čini.
Ima jedna silno dragocjena Petrova osobina koja mu ne dopušta da prijeđe crtu pobožnog odnosa prema Bogu. Baš onda kada bi se svatko pomamio za nezasluženim darom i prešutio svoju nesavršenost, ona je Petru neodgodiva: on baš sada mora priznati vlastitu grešnost. Svo vrijeme njegovog zemaljskog ribarenja on to nosi u svijesti, i ne dopušta sebi da ga svijet obmane i da zaboravi na vlastitu grešnost.
Ovo je ključ po kojem su Petru povjereni ključevi. Ovaj poziv pripada samo onima koji istinski ne drže do svoje veličine. Samo oni koji su svjesni svoje nedostojnosti, otvoreni su za beskraje Božje veličine, pa tako i za veličinu poziva Božjega.
Daj mi Bože ovako iskrenu poniznost!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
