Pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, koristi društvene mreže za evangelizaciju mladih ljudi.
Danas objavljujemo njegov tekst o prolaznosti.
Dan je jedva počeo i … već je šest sati navečer. Tjedan je tek započeo, ponedjeljak je, a onda za čas je petak.
… i mjesec je već prošao.
… i godina je gotovo prošla.
… i prošlo je 40, 50 ili 60 godina našeg života.
… i sa zakašnjenjem shvatimo da smo izgubili roditelje, prijatelje…
I shvaćamo da je već kasno da bi se vratili. Dakle … pokušajmo iskoristiti što više vremena koje nam je preostalo. Ne ustručavajmo se potražiti aktivnosti koje nam se sviđaju. Dodajmo boje u sivilo života. Nasmiješimo se sitnicama u životu koje su balzam za naša srca.
I usprkos svemu, uživajmo u miru vremena koje nam je preostalo. Pokušajmo ukloniti “kasnije” …
Učinit ću to kasnije …
Reći ću to kasnije …
Razmislit ću o tome kasnije …
Sve ostavljamo za kasnije, kao da će “kasnije” biti naše.
A ne razumijemo da:
kasnije – kava će postati hladna …
kasnije – promijeniti će se prioriteti …
kasnije – godina će završiti …
kasnije – zdravlje više neće biti dobro …
kasnije – djeca će odrasti …
kasnije – roditelji će ostariti …
kasnije – obećanja će biti zaboravljena …
kasnije – dan će postati noć …
kasnije – život će završiti …
Kasnije je često prekasno …
Dakle … ne ostavljajmo ništa za kasnije, jer čekajući kasnije, možemo izgubiti:
najbolje trenutke …
najbolja iskustva …
najbolje prijatelje …
najbolju obitelj …
Boucar Diouf
