Frontmen županjske rock skupine Pero Galić rado se odazvao za intervju našem portalu, a progovorio je o tome gdje su, što rade, što ih je očuvalo na okupu preko 20 godina i zašto nikad nisu otišli iz svoje Županje, grada u kojem je opća opasnost bila na snazi 1.300 dana, a po njoj su bendu i dali ime. Što mu u životu znače obitelj, vjera i što misli o Domovinskom ratu i braniteljima, kojima i sam pripada.
Glazba
Narod. hr: Što trenutno radite? Hoćete li uskoro izbaciti neki novi hit?
Pero: Trenutno su sve snage uprte u promociju našeg posljednjeg albuma „Rocker… to sam ja”, tako da je sljedeće što planiramo puštanje još jednog singla s tog albuma „Za svaku tvoju suzu“, a hoće li biti hit, to ćemo morati još malo pričekati. Ali se uistinu nadam da će ju publika prihvatiti kao i sve pjesme do sada.
Narod. hr: Kako zadovoljan si tim albumom i kako ga je publika primila?
Pero: Album je super, meni, naravno, ali i kod publike nailazimo na isti komentar, pjesme su im super, a i na koncertima su odlično prihvaćene sve nove pjesme koje izvodimo s tog albuma. Na albumu se nalaze pjesme koje smo mi izabrali i nadali se da će publika pozitivno reagirati i to se događa. Jako dobar rock album sigurno.
Narod. hr: Postojite preko 23 godine, a 18 djelujete u istom sastavu – Što vas veže i drži na okupu? Koja je tajna vaše dugovječnosti?
Pero: Ma mi se poznajemo cijeli život i prije Opće smo zajedno svirali u bendovima koji su nastajali u Županji, ista želja i pozitivna energija koju svi imamo za dobrom glazbom, isti smjer i podrška od svih ljudi oko nas, obitelj prije svega, a onda prijatelji, ali i cijeli ovaj mali grad i okolica su uz nas. Tako da to ne smijemo iznevjeriti nikada. Ovo je tim istih vrijednosti i poštujemo se međusobno apsolutno.
Narod. hr: Balada “Tvoje ime čuvam” bila je hit godine. Koje ste još nagrade dobivali, koje su vam najdraže, gdje ih držite?
Pero: Nemamo nešto pretjerano puno nagrada, ali i ne žalim. Glavna nagrada, koja nam je i najbitnija, je publika koja je na našim koncertima Porin za hit godine je samo dokaz da su ti ljudi uz nas i njima smo zahvalni do neba što su takva podrška našem radu.
Narod. hr: U biti, ostali ste u Županji, iako ste postali popularni. Je li se što promijenilo od onih buntovnih mladića s početka devedesetih i ovih muškaraca u “zrelim godinama, koji su poprilično popularni?
Pero: Nema tu pomoći, mi smo i dalje oni nabrijani klinci s početka karijere, malo doduše stariji i malo teži, ali u duši još mladi i svježi, naša se priča još uvijek rolla , još uvijek traje opća opasnost, pola tone rock`n`rolla!
Narod. hr: Kad smo već kod popularnosti, znate li da imate na Facebooku više fanova od hrvatske Vlade? Opća opasnost – 172.555, Vlada RH – 139.185?
Pero: Nisam to znao, ali ne znam kako to komentirati. Trebaju li ljudi više pratiti nas ili vladu RH? Naravno, njihov je izbor, a ljudi su očito izabrali, tako još jednom zahvaljujem svima.
Narod. hr: A kad smo već kod politike, Pero se kandidirao 2009. godine za gradonačelnika Županje. Kako je to prošlo, imaš li još uvijek političkih ambicija?
Pero: Politika je prošlost. Kao i većina stvari u životu, to je bio jedan mali eksperiment i zanimljivo iskustvo. Više ne.
Narod. hr: Dugo djelujete, klinci koji su odrastali uz vas sad su već zreli ljudi, koga sve vidite u publici na svojim koncertima?
Pero: Moram se hvaliti kada imam čime. U našim prvim redovima se nalaze jako mlada publika, od 4-5 godina na koje paze njihovi roditelji ili starija braća i sestre, pa sve do onih starijih, koji još dolaze na koncerte. Generalno širok raspon u godinama i svima je super kao i nama. Nismo mi jedini naravno, ali nam je drago jako da se to nama događa. Od 3 do 88.
Narod. hr: Tko vam sve piše pjesme? Ili da budemo konkretniji – tko je i čime se ustvari bavi Mario Vestić?
Pero: Mario Vestić je praktično član benda, s nama je od prvih dana i nadam se do kraja kada god to bude. Razumijemo se i lako nam je raditi zajedno. Od ideje do realizacije surađujemo, zajedno donosimo odluke i jako dobro štimamo. Županjac kao i mi, prolazio iste „škole“ kao i mi, samo što su njega „napali“ stihovi na papiru, a mi odosmo na binu.
Obitelj
Narod. hr: Kako uspijevaš uskladiti glazbenu karijeru s obiteljskim životom?
Pero: Nije to nimalo lako, ali kada se stvari postave kako treba i shvatite da je ovo posao kao i svaki neki drugi, tada je lakše. Problem su ta česta i duga putovanja, pa si nekada i nedostajemo, ali obostrano razumijevanje je rješenje. Obitelj sam istovremeno osnivao kao i bend, tako da smo praktično zajedno rasli, pa je malo lakše.
Narod. hr: Djed si i ističeš da ti je unuk posebna radost. Mijenja li s odnos prema djeci što ste stariji? Kako provodiš vrijeme s unukom i obitelji?
Pero: Moram priznati da je malo drugačije nego kada su moji bili tako mali. Naučio sam puno više nego onda, a i to je bilo vrijeme rata kod nas pa je to jako drugačije. Djecu svakako volim tako da su mi uvijek posebno draga, a pogotovo kada su moja ili meni jako bliska. Nastojim biti što je moguće bolji i od pomoći koliko god je moguće. Ulažem se sto posto samo da nam bude veselo. I, hvala Bogu, jeste.
Narod. hr: Postoji li doba godine kad ne svirate, nego ste posvećeni obitelji?
Pero: U glazbenom svijetu je to pomalo teško jer uglavnom čekate poziv za nastup u bilo koje doba godine. Ali odredimo si jedan dio ljeta za sebe i obitelj, nešto kao godišnji odmor. Tada koristimo svako moguće vrijeme za potpuno drugačiji život nego što je to ovaj posao, pa smo jedna obična, ali vesela obitelj.
Narod. hr: Bio si prva javna osoba koja je podržala referendumsku inicijativu za ustavnu definiciju braka kao zajednice žene i muškarca. Je li bilo komentara na tu odluku?
Pero: Ne, i nisam ni očekivao ništa, odnosno nekakve komentare osim podrške i istomišljenika jer to je po meni apsolutno normalno. Tako sam odgojen i odgajam svoju djecu. A naravno da svako ima pravo misliti i raditi ono što misli da je ispravno i tu ne mogu ništa osim reći što mislim o tome i ne očekujem da me se zbog toga proziva. Netko je bio i protiv, ali se nadam da će dobro ipak pobijediti.
Vjera
Narod. hr: Rijetko se vidi na omotu cd-a da neka grupa ili pjevač zahvali Bogu, a Vi to radite – možete li nam to malo prokomentirati? Zašto i što to Vama osobno znači?
Pero: Kao Hrvat katolik vjerujem i vjera u Boga je motiv i snaga za hodanje po ovoj zemlji. Tako misle i ostali članovi u bendu, stoga smo uvijek zahvalni na svakom novom danu i novoj prilici da učinimo nešto dobro za sebe i ljude oko nas. Zato i na svakome našem albumu piše zahvala Bogu za sve što smo imali priliku reći pa i kroz glazbu.
Branitelji
Narod. hr: Naziv grupe dolazi još iz vremena Domovinskog rata, Vi i dečki ste bili branitelji, a svi koji vas znaju, znaju i za pjesmu Balada za Saleta, Opća opasnost, Vrijeme je za grom itd. Kome je Balada za Saleta posvećena?
Pero: Sale je prijatelj od uvijek, od školskih dana i družili smo se kroz glazbu i sve što nam je bilo dostupno u ta vremena. Nažalost, rat koji nas je zatekao ga je prerano uzeo. Poginuo je u naletu srpskog aviona na naše položaje. Sve što smo mogli njemu i svima onima koji su na sličan način svoje živote dali za slobodnu nam domovinu, je pjevati pjesmu, tako da je, sada također pokojni Josip Maričić, tada napisao pjesmu i mi ju snimili da se nikada ne zaboravi.
Narod. hr: Kako ste došli na ideju imena benda?
Pero: Županja je više od 1300 dana bila pod neprekidnom općom opasnosti, a naš početak je bio upravo u te dane. Za vrijeme jedne probe, u dvorište gdje smo imali probu, pala je granata i zasvirala je uzbuna odnosno znak za opću opasnost, što je tada bio jasan znak kako se mi moramo zvati. Na našu sreću, nitko nije bio ozlijeđen (samo materijalna šteta), što je bio jasan znak da mi u buduće moramo biti nosioci tog imena, ali za dobru svrhu. Mi ćemo veseliti ljude što nije tada činila ona opća opasnost.
Narod. hr: Kako vidite danas branitelje?
Pero: Žao mi je samo što se i danas, dvadeset godina nakon rata, svaki dan spominje rat, a branitelji odnosno svi ljudi koji su sve od sebe dali za naše dobro, bore borbu za opstanak. Ne svi naravno, ali velika većina da.
Narod. hr: Kako komentirate braniteljske prosvjede?
Pero: Kako sam rekao – volio bih da je to davno završena priča i da svi budu adekvatno zbrinuti ili nagrađeni, kako god hoćete, za svoje ulaganje u slobodnu domovinu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa