Na mrežnoj stranici kurikulum.hr i u sredstvima društvenoga priopćavanja najednom su postale sveprisutne riječi kurikularni i kurikulumski. Rabe se kao odnosni pridjevi,[1] ali oni još nisu zabilježeni ni u jednom rječniku hrvatskoga jezika (v. popis). Stoga najprije treba utvrditi na koju se imenicu odnose, koji im je naglasak, opisati im značenje, odrediti podrijetlo i utvrditi mogu li ući u hrvatski standardni jezik.
2. Pogled u službene isprave
Riječ kurìkulum prvi se put pojavila u Narodnim novinama, službenom listu Republike Hrvatske, 20. prosinca 2002. u Zakonu o Zavodu za školstvo Republike Hrvatske (NN 153/02).[2] Od tada do kraja siječnja 2016. spominje se u 107 isprava u Narodnim novinama, od toga u tri odluke Ustavnoga suda kojima se preispituju ustavnost i zakonitost.[3]
Uporaba te riječi buknula je u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije u listopadu 2014.: imenica kurikulum ponavlja se 204 puta, pridjev kurikulumski (dokument) jedan put, pridjev kurikularni 78 puta (uz: cilj, dokument, jezgra, okvir, pristup, promjena, reforma, rješenje, standard i sustav).
U Prijedlogu odluke o donošenju akcijskoga plana provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije od 2. rujna 2015., koji je XII. Vlada trebala donijeti na 246. sjednici 3. rujna 2015. (ali Akcijski plan, ako je donesen, još nije objavljen), imenica kurikulum ponavlja se 81 puta, pridjev kurikulumski jednom (uz: dokument), pridjev kurikularni 19 puta (uz: cilj, dokument, pristup i reforma).
Još je u travnju 2010. u Jeziku, časopisu za kulturu hrvatskoga književnoga jezika, ustvrđeno „da su se neprihvatljivi i besmisleni nazivi još i umnožili. Uz kurikulum pojavljuju se i kurikulumski, kurikularni, kroskurikularni – oblici koji se mogu pripisati samo doslovnom preuzimanju tuđice jer očito onaj koji tuđicu preuzima ne poznaje ni jezik iz kojega preuzima, a ni svoj vlastiti, hrvatski. Riječ je, čini se, o govornicima anglokrobatskoga jezika“.[4] To je objavljeno u časopisu koji ima neupitan ugled, svrstan je među najutjecajnije i najvažnije znanstvene časopise u zemlji, ali zanemarivanje tih upozorenja i jednoglasnoga utvrđenja Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika da „u javnoj i službenoj porabi riječi kurikulum nema mjesta“,[5] pokazuju da državni dužnosnici, državni službenici, stručnjaci raznih struka i mediji koji ga svi uporno ponavljaju, zapravo slabo mare za hrvatski jezik.[6]
3. Najnovije onečišćavanje jezika
Ono što se pridijeva nekoj imenici kao da pripada riječi kurikul,[7] ili se odnosi na nju, na portalu „Cjelovite kurikularne reforme“ naizmjenično se naziva: kurikularni i kurikulumski.
U 52 isprave, ukupna opsega 3.791 stranicu, koje je „Ekspertna radna skupina“ (oni o sebi, drugi o njima), s naznakom „radno – povjerljivo – nelektorirano“, 17. ožujka 2016. stavila na raspravu na portalu „Cjelovite kurikularne reforme“ nalaze se sljedeći pojmovi:
imenica kurikulum ukupno 4.609 puta;
pridjev kurikularni 195 puta;[8]
pridjev kurikulumski 399 puta;[9] (detalji su popisani u tablici).
Spomenutih pridjeva ima u svim prijedlozima, osim u Nacrtu promjena Nacionalnoga kurikula ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja.
Iz prijedloga 51 uputnika iz veljače 2016. proizlazi da je povezivanje svojstveno pridjevu kurikularan, a da su aspekt, cilj, matrica, načelo, očekivanje, postavka, pristup, programiranje, rješenje, sustav i teorija samo kurikulumski. Po kojoj logici i zašto? Je li riječ o pukom nemaru, nebrizi za hrvatski jezik,[10] o začudnom neznanju ili nečem trećem?
S druge strane, niz pojmova u planiranim uputnicima istodobno ima pridjevni tvorbeni par na izbor, pa su dokument, jezgra, planiranje, reforma i zahtjev – i kurikularni i kurikulumski. Znače li tada nešto drukčije, kao što je u oprjeci niz drugih pridjeva na -ni i -ski?[11]
Dvostruko češćom pojavnošću pridjeva kurikulumski od oblika kurikularni pokazuje se da su sami sastavljači tih isprava podučili nalogodavce ili vodstvo Cjelovite kurikulne reforme kako je čak i kurikulumski tvorbeno pravilnije od do sada „službenoga“ kurikularni. U prijedlozima iz veljače 2016. kurikularnoga je zapravo bitno manje, a ne samo upola, od kurikulumskoga jer se prvi oblik ponavlja u stalnim dijelovima svakoga prijedloga.
U hrvatskom jeziku nema suglasnosti o imenici kurikulum, ni prihvaćenosti pridjeva kurikularni ni kurikulumski, ni oblikom ni značenjem, pa ne čudi što se drugdje na mreži susreću i drukčiji pojmovi i pridjevi (rezultati pretrage tražilicom Google 2. travnja 2016.):
kurikul (77.900): kurikulni (84) – kurikulna (635) – kurikulno (7);
kurikulski (370) – kurikulska (150) – kurikulsko (78);
kurikulum (490.000): kurikulumski (1.630) – kurikulumska (1250) – kurikulumsko (654);
kurikulumni (3) – kurikulumna (852) – kurikulumno (113);
kurikularan (25) / kurikularni (12.500) – kurikularna (56.900) – kurikularno (4.470).
Zbog izričaja „Cjelovita kurikularna reforma“ pridjevak kurikularna, u nominativu ženskoga roda, pojavljuje se 2.276 puta češće nego isti neodređeni pridjev u muškom rodu, iako je kod svih drugih oblika muški rod najučestaliji lik.
Sve je to posljedica zbrke i izostanka interdisciplinarnoga dijaloga pedagoga i prosvjetnih vlasti s jezikoslovcima, kako bi se – ako se moraju uvesti – novi pojmovi utvrdili i definirali, i sadržajno i rječotvorno, a tek nakon toga počeli normirati.
Koji je, dakle, od tih pridjeva pravi, pravilan, koji pripada hrvatskomu standardnomu jeziku?
Znače li svi isto ili je potrebno više pridjeva za istu imenicu?
Budući da su kolege drugih struka i korisnici u javnom prostoru mahom ignorirali dosadašnje napore jezikoslovaca, pokušat ću cijeli problem premisliti od početka.
4. Zašto uopće novi pojam, zar već stoljećima nemamo ustrojeno školstvo?
Temeljni odgoj i naobrazbu na području današnje Hrvatske stekli su svojedobno najveći umovi čovječanstva kao sveti Jeronim, Ivan Stojković, Ruđer Bošković ili Nikola Tesla. Javna gradska škola u Dubrovniku djeluje od 1333. godine; Zakon o učiteljima i učenicima u Dubrovniku je donesen 1435., a nepismenost iskorijenjena 1455. godine. Obvezatno trogodišnje školovanje u Dalmaciji uvedeno je 1817., a u cijeloj Hrvatskoj petogodišnje školovanje je obvezatno od 1874., sedmogodišnje od 1945. i osmogodišnje od 1958. godine. Dakle, sustavnim školovanjem u ovom dijelu Europe ne treba otkrivati toplu vodu.
Najveća vrijednost prosvjetnoga sustava uvijek su oni koji su bili poučavani i učili, a najzaslužniji za njegov uspjeh su oni koji su poučavali nakon što su se za to životno zvanje savjesno pripremali. Danas su osnovne vrjednote dovedene u pitanje, pa se koplja lome oko toga kako razoriti sve dobro iz dosadašnjega sustava da bi se uznosito uvelo novo. Pojednostavljeno rečeno, poteškoća je nastala u srazu europske kontinentalne pedagogije i anglosaskoga pristupa gdje su „kurikul i nastavni plan i program dvije različite tradicije određene kulturom; pojam nastavnoga plana i programa (njemački Lehrplan) određen je njemačkom didaktikom, a pojam kurikula (engleski curriculum) američkom teorijom kurikula. Obje se tradicije bave istim pitanjima, poput centralizacije uprave, ciljeva, sadržaja i metoda učenja te uloge nastavnika i učenika u odgojno-obrazovnom procesu, ali se razlikuju u načinu na koji postavljaju i razmatraju ta pitanja“.[12]
Njihov prijepor u Hrvatskoj se ne rješava sustavnim radom, nadogradnjom postojećega sustava i njegovom preobrazbom iznutra, pa ni školovanjem novih naraštaja učitelja za prekoatlantsku inačicu didaktike, nego zvučnom promjenom nazivlja iz „nastavni plan i program“ u „kurikul“, iako iza toga stoji metodološki neostvariv i koncepcijski pogrješan pothvat sa sadržajem neprimjerenim nizu okolnosti.
Namjesto da se kao i u mnogim drugim europskim pedagogijama, američka teorija kurikula promatra kao inačica didaktike, metodologije i pedagogije, i da se prilagodi ili usavrši određenje ustaljenih i svima razumljivih pojmova, bezglavo se uvodi novi izraz koji uopće nema definiciju – riječ kurikulum.
5. Tuđica iz kojega jezika?
Latinska riječ currĭcŭlum na hrvatski se prevodi:
u djelima sv. Tome Akvinskoga: „razdoblje, doba ili vremenski krug“;[13]
u srednjovjekovnih pisaca: „tijek vremena, razdoblje“;[14]
u djelima Marka Marulića: „trk, trčanje, tijek, trkalište, staza“;[15]
potkraj XVII. stoljeća: „trk, trčanje“;[16]
potkraj XVIII. stoljeća: „tijek, trk, trčanje, trkanje; trkalište, trkalištvo“,[17]
u džepnom rječniku za školsku porabu: „trkalište“, krug oko staze;[18]
u temeljenom latinskom slovniku: „trk, tiek [tijek], trka (pješice, na konju i na kolih [kolima]); utrkivanje, natrkivanje, natjecanje; tiek [tijek], obtok [optok], obtjek, okret, putanja (nebeskih tjelesa); kola za utrkivanje (u cirku), bojna kola; trkalište, jahalište, poprište, polje; put; kolotečina; put života, život“.[19] U drugom izdanju dodano je da znači i „tečaj“ (nebeskih tijela ili života);[20]
„utkrivanje, natjecanje; tečaj (nebeskih tijela, života); život; trkalište“.[21]
Imenica potječe od latinskoga glagola currō cŭrrere [čita se: kùro, kùrere] koji znači: trčati, trkati, teći, hitjeti, spješiti, hrliti, grnuti (vatru rukama), skakati (u živi oganj za koga), udariti (istim putem); broditi, ploviti, jedriti; brzati, valjati se, teći, prostirati se, protrčati, proletjeti.[22]
Engleska riječ curriculum:
na poljski se prevodi kao program nauczania (nastavni program);
na slovenski kao učni načrt;
na ruski kao учебная программа [učebnaja programma] (nastavni program);
na francuski kao programme d’enseignement (nastavni program);
na njemački kao Lehrplan (nastavni plan ili učidbeni plan), Studiengang (tijek učenja) i Studium (učenje);
na švedski kao läroplan (učidbeni plan);
na nizozemski leerplan (učidbeni plan);
na novogrčki kao αναλυτικό πρόγραμμα [analytikó prógramma] (raščlanjeni program);
na danski kao pensum;
na finski kao opetussuunnitelma;
na turski kao müfredat;
na estonski kao öppekava;[23]
na hrvatski kao nastavni plan,[24] naučna osnova,[25] nastavni plan i program,[26] nastavni program,[27] uputnik,[28] naukovna osnova,[29] obrazovnik,[30] tjekovnik;[31]
na kastilski se prilagođava u currículo;
na portugalski u currículo;
na albanski u kurrikuli;
na talijanski u currìcolo i određuje kao ukupnost nastave i njezina sadržaja.
Pri tom svi curriculum smatraju izvorno latinskom riječju, a ne engleskom.
Uostalom, u britanskom engleskom curriculum se, kao do sada i u hrvatskom, rabi poglavito u sklopu curriculum vitae, a nastavni program na britanskom engleskom kaže se syllabus (koji Filipović dodatno objašnjava: pregled, popis, kratak sadržaj; a Bujas: kratak/jezgrovit sadržaj/pregled). U američkom engleskom pak, [kjurikjulum] je izraz za nastavni program, a Amerikanci životopis nazivaju francuskom riječju résumé.[32]
U skladu s pravilima preuzimanja riječi iz latinskoga, na srpskom i ukrajinskom je курикулум [kurikulum], a na slovačkom i češkom genitiv glasi: kurikula.
O obliku „kurikulum“ kao „hrvatskoj“ osnovi rečeno je:
„Vrli znalci hrvatskoga jezika, globalisti koji uspješno potiskuju odgoj edukacijom, spoznaju kognicijom, a vanjsku i unutarnju motivaciju intrinzičnom i ekstrinzičnom usrećuju [nas] novom zvučnom riječju da bi je ne samo cinici nego i poluučeni paljetkovači tuđica lako preobrazili u zvukoopisni, tj. onomatopejski kukurikulum. Onda kukurikulski kukuriču i oni koji misle da novom riječju stvaraju novu stvar, ali i oni kojima se tuđice lako lijepe za jezik, no zbog nedoučenosti i neprevladanoga utjecaja materinskoga jezika – u izobličenoj inačici“ (Stjepko Težak, 2002.).[33]
„kurikulum je jeftini anglizam, neprilagođena tuđica preuzeta ad hoc. Pokazuje se time da se riječju kurikulum nitko nije bavio, da nije razmišljao o njoj, pa zato djeluje površno i pomodno. U javnoj i službenoj porabi toj riječi stoga nema mjesta. Latinsko se curriculum može valjano preuzeti u hrvatski samo kao kurikul“ (Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika, ožujak 2009.);[34]
„upotreba je kurikuluma znakom potpunoga nepoznavanja i zanemarivanja hrvatske jezične kulture“ (Sanda Ham, travanj 2010.);[35]
„Kurikulum je djelomično prilagođena tuđica jer, uz to što je glasovno prilagođena, zadržava latinski završetak -um koji se u standardnom hrvatskom jeziku u takvim tuđicama izostavlja, npr. simpozij, kriterij, prezidij. Dakle, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je upotrebljavati samo naziv kurikul, a domaći su nazivi naukovna osnova i (nastavni) uputnik“.[36]
U engleskom jeziku od imenice curriculum napravljen je pridjev curricular,[37] u talijanskom curriculare, u francuskom curriculaire, u rumunjskom curriculară, u njemačkom imaju domaći pridjev lehrplanmäßig. U dostupnim mi rječnicima latinskoga ne nalazim pridjev od currĭcŭlum, a prema logici tvorbe on bi trebao glasiti currĭcŭlāris (za muški i ženski rod) i currĭcŭlāre (za srednji rod).[38]
6. O glasini da imenica potječe iz engleskoga
Neprijeporno je da je riječ kurikulum nastala od strane riječi curriculum. I curriculum i kurikulum u hrvatskom su jeziku tuđice, to jest „riječi:
koje još uvijek osjećamo kao nama strane, neprilagođene hrvatskomu jezičnomu sustavu, iako su već dulje vrijeme prisutnice u našem jeziku,
koje upravo u današnje vrijeme učestalo i velikim brojem ulaze u hrvatski jezik pa ih redovito susrećemo i ne znajući im (pravo) značenje“.[39]
Neven Budak, ustrajući na obliku kurikulum, u očitovanju Ministarstvu obrazovanja od 17. listopada 2014. poziva se na „mišljenje“ Josipa Silića, „da je kurikulum u redu, jer je izraz preuzet iz engleskoga jezika, a ne iz latinskoga, pa za njega ne vrijedi da se briše dočetak -um“.
No, to navodno Silićevo mišljenje nije nigdje objavljeno, a u Silićevim djelima nema kurikuluma ni kurikula, ni pridjeva od njih, ni u Pravopisnom priručniku (Anić–Silić, 1986., 1987. i 1990.), ni u Pravopisu hrvatskoga jezika (Anić–Silić, 2001.), ni u Gramatici hrvatskoga jezika (Silić–Pranjković, 2005. i 2006.). Dakle, Josip Silić nigdje nije normirao ni jednu od tih riječi.
7. Anglolatinizam, a ne anglizam
Hrvatskomu je jeziku curriculum posredovan preko engleskoga, ali ga hrvatski preuzima iz latinskoga, a ne iz engleskoga. Takav je duh jezika, a to potvrđuju i svi njegovi izvorni govornici kad tu riječ ničim izazvani ne izgovaraju kao englesku, nego kao latinsku.
Ako inače engleski naziv nacionalnoga zračnoga prijevoznika Croatia Airlines na hrvatskom nitko ne izgovara [kroejša erlajns / krōˈāshə ˈerlains] nego [kroacija erlajns], dakle prvu riječ kao latinsku, jer izvorno i jest latinska, ili ako englesku riječ magisterium izvorni govornici hrvatskoga prirodno čitaju kao latinsku, a ne kao englesku [međistirjium/mædžiˈstirēəm] – zašto se ovdje ustraje da bi curriculum bila „engleska“ riječ?
To jednostavno nisu anglizmi nego anglolatinizmi u kojima se latinska riječ na hrvatskom jeziku izgovara i u hrvatski jezik preuzima na ustaljen način.
8. Mjerodavno pravilo za preuzimanje latinske riječi
Budući da je curriculum iz latinskoga, potrebno je primijeniti pravilo koje ustaljeno glasi:
„Tuđe riječi. Iz klasičnih jezika. Završetci se prilagođuju prema završetcima hrvatskih riječi. Prema tome izostavljaju se završetci grčki -ος, latinski -us i grčki -ον, latinski -um“.[40]
„Tuđe riječi. Iz klasičnih jezika. Odbacuju se grčki i latinski završetci za nominativ jednine -os, -us, -on, -um, -ês, -es: grč. Herodotos, lat. Herodotus: Herodot; grč. Olympos, lat. Olympus: Olimp; grč. symbolon, lat. symbolum: simbol; grč. Aristeidês, lat. Aristides: Aristid; grč. Laertês, lat. Laërtes: Laert“.[41]
„Tuđice iz klasičnih jezika. I grčke i latinske riječi gube neke svoje završetke. Tako na primjer otpadaju grčki završetci -os i -on, odnosno latinski -us i -um u riječima Argos – Arg, obolus – obol, i tako dalje“.[42]
To je pravilo neprijeporno i prema novosadskom pravopisu: „Riječi iz klasičnih jezika. Promjene u završetcima. Grčki završetci -os, -on, -es i latinski -us, -um i -es otpadaju: grčki Homēros – Homer, Organon – organ, Aristotelēs – Aristotel, latinski Plautus – Plaut, passivum – pasiv, Verres – Ver“.[43]
Postoji iznimka, ali se njezin doseg više ne može proširivati. „Neka su se opća imena već uobičajila s latinskim završetcima -us i -um; na pr. status, adlatus, fokus (focus), luksus (luxus); datum, fatum, minimum, votum, individuum. Takve riječi na -um u nas su muškoga roda pa se tako i sklanjaju“.[44] „Ima nekoliko općih imena sa završetkom na -us i -um, gdje smo primili riječ u izvornom obliku, to jest nismo izostavili nastavke. Na primjer cirkus, pasus, status; datum, individuum, minimum“.[45] „Kod nekih vlastitih i općih imenica zadržani su grčki i latinski dočetci, na primjer Delos, Samos, Minos, Ares, Tales, Teognis, Paris, Helikon, Tuskulum; patos, tifus, cirkus, pasus, status; album, datum, forum, individuum, maksimum, mininum“.[46] Riječ je o iznimkama i curriculum ne može pripasti toj skupini.[47]
No, nekim pedagozima kurikul nije odgovarao, nego je „platio cijenu i za sličnost s engleskim curricle, a koji nema veze s prosvjetom i njezinim planiranjima aktivnosti za nastupajuću školsku godinu“.[48] Curricle [ˈkərikəl] na engleskom znači lagani, nenatkriveni dvopreg; otvorena dvokotačna kočija koju vuku dva konja jedan uz drugoga. I curricle i curriculum u engleskom potječe od iste latinske riječi curriculum, koja znači i: „kolice, košice“,[49] „kola za utrkivanje u cirku, bojna kola“,[50] „trkaća kola“.[51] Dakle, prema tom objašnjenju Hrvati bi se stidjeli riječi kurikul kako Englezi ne bi pomislili da govore o curricle, iako su Talijani upravo tako prilagodili curriculum svomu jeziku dodavši riječi currìcolo dodatno značenje iz pedagogije pokraj onoga prvoga dvokolice,[52] ručna dvokolica.[53]
9. O zabludi da je kurikul anglizam
Izvori kažu da je latinizam. U najstarijem hrvatskom određenju engleske riječi curriculum, godine 1955. Rudolf Filipović (1916.–2000.) objavio je da je ta imenica engleska posuđenica iz latinskoga jezika i da znači „nastavni plan, učevna osnova“. To se ponavlja u svih dosadašnjih 25 izdanja njegova kapitalnoga rječnika. Niz hrvatskih autora slaže se kako se taj pojam kurikul u bitnom preklapa s nastavnim programom (bez plana), pa bi suvremeni prijevod na hrvatski mogao biti: „nastavni program, naukovna osnova, učidbeni tijek“.
Prva knjiga na hrvatskom jeziku posvećena pojmu curriculum u vezi sa školstvom, a ne sa životopisom radi dobivanja posla (curriculum vitae, CV), prijevod je djela Australca Colina J. Marsha. Objavljena je pod naslovom Kurikulum: temeljni pojmovi, u prijevodu Mirne Varlandy Supek i u nakladi Educe iz Zagreba godine 1994. (245 stranica). U impresumu nije naveden njezin lektor. Da je knjiga jezično pregledana, u pedagogijskoj struci i znanosti danas se vjerojatno ne bi tvrdilo kako je oblik kurikulum stručni nazivak na hrvatskom jeziku.
Protudokaz iz množine u engleskom. Da je engleski doista preuzeo riječ curriculum iz latinskoga i učinio je u potpunosti svojom, onda bi njezina množina, prema pravilima engleskoga jezika, bila curriculums. Međutim, ta riječ u množini na engleskom glasi curricula,[54] što je klasični nominativ, akuzativ i vokativ množine imenica srednjega roda u latinskom.
Izgovorni protudokaz. Preuzimajući opće pojmove iz engleskoga jezika hrvatski to čini fonetski, mijenjajući, između ostaloga:
pisano a u izgovoreno e: badge – bȅdž, behaviourist – biheviòrist, cash – kȅš, barman – bȁrmen, flash – flȅš, gagman – gȅgmen, gentelman – džèntlmen, hardware – hȁrdvēr, jam – džȅm, jazz – džȇz, management – mènadžment, match – mȅč, quaker – kvȅker, ranger – rȅndžer, sandwich – sȅndvič, Shakespearean – šèkspīrskī, software – sȍftvēr, spray – sprȅj, teenager – tìnejdžer, walkman – vȏkmen;
pisano a u izgovoreno o: walkie-talkie – vȍki-tȍki, walkman – vȏkmen;
pisano e u izgovoreno i: geyser – gèjzīr, whiskey – vȉski;
pisano ea u izgovoreno i: speaker – spȉker, striptease – strìptīz, team – tȋm;
pisano ee u izgovoreno i: antifreeze – ȁntifrīz, jeep – džȉp, teenager – tìnejdžer; weekend – vìkend;
pisano o u izgovoreno a: cowboy – kàuboj, foul – fȁul, out – ȁut, voucher – vàučer;
pisano oo u izgovoreno u: boomerang – bȕmerang, hooligan – hȕligān, igloo – ȉglu, taboo – tȃbu, zoom – zumírati;
pisano u u izgovoreno a: muffin – mȁfin, rugby – rȁgbi;
pisano a u izgovoreno ej: baseball – bèjzbōl, pacemaker – pȅjsmejkēr, playboy – plèjboj;
pisano i u izgovoreno aj: off side – ȍfsājd, timer – tàjmer;
pisano o u izgovoreno ju: computer – kompjùtor, duty free – djȕtić, musical – mjùzikl.
Dakle, engleski izgovoreni oblici fonetski se prilagođuju hrvatskom.[55]
Svaki rječnik engleskoga jezika ima da se engleska riječ curriculum na britanskom engleskom izgovara kə’rikjuləm, a na američkom engleskom kjə’rikjuləm. Da je hrvatski preuzeo riječ curriculum iz engleskoga, onda bi ona glasila kjurikjulum, a ne kurikulum. I to je dokaz da „kurikulum“ nije posuđenica iz engleskoga nego iz latinskoga. A ako je tako, onda je nedvojbeno da nije prilagođena hrvatskomu standardnomu jeziku.
Protudokaz iz prilagodbe u druge jezike. Da je curriculum engleska riječ, onda je ni drugi jezici ne bi prilagođavali prema pravilima preuzimanja iz latinskoga. A ipak to čine: Španjolci i Hispanoamerikanci (currículo), Portugalci i Brazilci (currículo), Talijani (currìcolo) i Albanci (kurrikuli).
Protudokaz iz preuzimanja drugih latinizama preko engleskoga. U hrvatski su jezik posredovanjem engleske kulture došle, primjerice: puritan – ali nije pjuritan, nego prema latinskomu puritánac; supremation – ali nije supremejšn, nego prema latinskomu supremácija; apotanázija (str. 33), kakotanázija (str. 34), mistanázija (str. 35), ortotanázija (str. 33–34), tahitanázija (str. 35)… i hrvatski ih jezik sve preuzima onako kako to veza hrvatskoga i latinskoga hoće.
Rječnički protudokazi. Rudolf Filipović još je prije 61 godinu uvrstio curriculum u svoj Englesko-hrvatski rječnik i objasnio ga kao „nastavni plan, naučna osnova“.[56] Željko Bujas ga je 1999. – pedagozi i didaktičari slažu se – u biti točno preveo kao „nastavni program“ (bez „plana“).[57] Stoga je točno da nam je ta riječ kao pedagoški pojam posredovana preko engleskoga jezika, ali svejedno potječe, kao i u engleskom, iz latinskoga. Upravo je Rudolf Filipović četiri desetljeća popisivao riječi koje u hrvatskom jeziku potječu iz engleskoga i u svoj je Rječnik anglicizama u hrvatskom jeziku unio mnoge riječi koje su u hrvatski ušle posredovanjem engleskoga.[58] No, među njima se nisu našle engleska imenica curriculum, ni njezini pridjevi curricular, cross-curricular ni extra-curricular; jednostavno nema kurikula ili njegove srodnice.
———————————————————
[1] „Odnosni pridjevi izriču svojstva koja predmet mišljenja ima u odnosu na koji drugi predmet. Označuju najčešće podrijetlo ili pripadnost…“ (Slavko Pavešić – Stjepko Težak – Stjepan Babić, u: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Zagreb: HAZU, 1991., § 404, str. 614).
[2] Člankom 4. stavkom 2. točkom 1. Zakona o Zavodu za školstvo Republike Hrvatske (NN 153/02) određeno je: „U obavljanju djelatnosti, Zavod: utvrđuje i razvija kurikulum za područja ranoga (predškolskoga), osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja (izrađuje nastavne planove i programe, sudjeluje u izradi obrazovnih standarda, utvrđuje metodologiju poučavanja i učenja, izrađuje kataloge postignuća učenika, daje mišljenje o nastavnim programima u postupku licenciranja odgojno-obrazovnih ustanova, te obavlja druge poslove u vezi s kurikulumom, u skladu sa zakonom)“. Člankom 9. stavkom 1. retkom 1. određeno je: „Za izvršenje poslova u obavljanju djelatnosti iz članka 4. ovoga Zakona u Zavodu se obvezno osniva: Odjel za razvoj kurikuluma i istraživanja“.
[3] U Kurikulu hrvatske nastave u inozemstvu (NN 194/03) imenica kurikulum pojavljuje se 78 puta, pridjev kurikulumski jedan put (uz: pristup), a kurikularni četiri puta (uz imenice: cilj, planiranje, područje i postavka).
U Strukovnom kurikulu za stjecanje strukovne kvalifikacije tehničar za brodostrojarstvo (NN 113/14) imenica kurikulum pojavljuje se 13 puta, a pridjeva vezanih uz nju uopće nema.
U Kurikulu zdravstvenoga odgoja (NN 17/03), drugom po redu donošenja, imenica kurikulum pojavljuje se deset puta, pridjevā kurikulumski i kurikularni nema, ali jednom ima pridjev kroskurikularni (uz: provedba). U četvrtom po redu aktu o uvođenju Zdravstvenoga odgoja, Nastavnom planu i programu zdravstvenoga odgoja za osnovne i srednje škole (NN 106/13) nema nijedne riječi u kojoj bi bila sadržana osnova kurikul-. Dakle, bez njih se itekako može.
U Nacionalnom kurikulu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 5/15) imenicu kurikulum susreće se 128 puta, a pridjeva vezanih uz nju uopće nema.
[4] Sanda Ham, Kurikulumdžije i kroskurikulumdžije na sramotu hrvatskoj jezičnoj kulturi, Jezik (Zagreb), 57 (2010.) 2, str. 53.
[5] Radoslav Katičić, Vijeće za normu o nazivima kurikulum, kurikul i uputnik, Jezik (Zagreb), 57 (2010.) 2, str. 54.
[6] „Uvriježilo se u Hrvatskoj već neko vrijeme, kad god se ukaže prilika, izbjegavati hrvatski jezik. Neki to čine iz neznanja, neki si time daju na važnosti, neki smatraju da je opći svjetski trend prevlast engleskoga jezika, a kako u trendu treba biti, uvoze ga i oni, neki se ne žele zamarati lokalnim, hrvatskim, identitetom… Žalosno je vidjeti da i vlast u Hrvatskoj pogoduje ovim težnjama usprkos ustavnoj odredbi o službenom jeziku u Republici Hrvatskoj“ (Miroslav Bagarić, Prevođenje kurikuluma, 23. veljače 2014.).
[7] Pojam se naveliko rabi iako nema jedinstveno određenje, nego kažu da je kurikul:
„nastavni plan“ (Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Zora, 1, str. 227; 21959., str. 227; 61971.; Zagreb: Školska knjiga, 181991., str. 253; 191992., str. 253; 201993., str. 253; 211995., str. 253; 221996., str. 253; 231998., str. 253; 241999., str. 253; 252004., str. 253);
„(znanstveno, stručno-didaktički osmišljen, obrazložen) tijek poučavanja (didáskein/grč.) i učenja, tj. ‘metoda’ (meta, hodós) – racionalan postupak orijentiran na postignuće i odgoj.” (Filip Jelavić, Didaktika, Jastrebarsko: Naklada Slap, 1997., str. 161);
„curriculum (lat.) tijek, slijed, kretanje nekoga ljudskoga životnoga procesa, pa se prema tome izvornom značenju i danas upotrebljava latinska sintagma curriculum vitae. Taj je pojam unesen u pedagogiju u srednjem vijeku u određivanju slijeda učenja tzv. sedam slobodnih umijeća, pa se u povijesti pedagogije pojam curriculuma vrlo dugo svodio samo na nastavni plan i program. Suvremeni pojam curriculuma, u pedagoškom kontekstu, znači strategija reforme škole, a obuhvaća ove sastavnice i njihov slijed: a) analizu društvene situacije i utvrđivanje društvenih potreba u odgoju i obrazovanju; b) programiranje odgoja i obrazovanja na temelju utvrđenih društvenih potreba; c) planiranje i pripremanje odgoja i obrazovanja u primjerenom školskom sustavu (materijalnom i personalnom); d) realizaciju odgoja i obrazovanja prema planu; e) vrjednovanje sveukupnoga kurikulnoga ciklusa, tako da se u novi ciklus unesu izmjene, dopune i inovacije“ (Hrvatska enciklopedija, svezak 2, gl. ur. Dalibor Brozović, Zagreb: Leksikografski zavod, 2000., str. 633).
„dokument koji definira ishode učenja te uvjete izvođenja pomoću kojih polaznici stječu kompetencije [skup konkretnih znanja i umijeća u skladu s danim standardima].“ Njim se: „utvrđuju: trajanje obrazovanja, materijalni i kadrovski uvjeti za njegovu provedbu, ishodi učenja, način praćenja, vrjednovanja i ocjenjivanja, tjedni i godišnji fond nastavnih sati, tjedni broj nastavnih sati, iskazani ciljevima i sadržajima, načinima izvedbe sadržaja i okružjem za učenje“ (članak 3. redak 9. i članak 8. stavak 8. Zakona o strukovnom obrazovanju, NN 30/09);
„pedagoški pojam koji obuhvaća definirane ciljeve i sadržaje učenja, metode, situacije i strategije, te načine vrjednovanja. Katkad se ovim izrazom misli samo na nastavni plan i program. U američkoj pedagoškoj terminologije pojam curriculum sadržajno pokriva približno ono što u europskoj literaturi označava izraz didaktika“ (Ladislav Bognar – Milan Matijević, Didaktika, Zagreb: Školska knjiga, 3, str. 401);
„u pedagogiji, odgojni proces koji ima za cilj postignuće obrazovnih ciljeva kroz njihovu stalnu integraciju sa sadržajem, metodama i tehnikama ocjenjivanja“ (Enciklopedija opća i nacionalna, XI., gl. ur. Antun Vujić, Zagreb: Proleksis i Večernji list, 2006., str. 310–311);
„riječ koja bi trebala biti samorazumljiva, a u stvari pati od sindroma tisuću značenja“ (Nikša Nikola Šoljan, Predgovor, u: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura, ur. Vlatko Previšić, Zagreb: Zavod za pedagogiju; Školska knjiga, 2007., str. 9–10);
„skup planiranih i implicitnih odrednica koje usmjeravaju odgojni i obrazovni proces prema zadatcima i sadržajima koji su dosljedno izvedeni iz cilja te upućuju na organizacijske oblike i načine rada postupke provjere uspješnosti u ovisnosti o mnogobrojnim procesnim čimbenicima i okolnosti“ (Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura, ur. Vlatko Previšić, Zagreb: Zavod za pedagogiju; Školska knjiga, 2007., str. 20);
„temeljni dokument koji obuhvaća preciznu i sustavnu ukupnost planiranoga odgoja i obrazovanja“ (portal Edukacija);
„Nacionalni je kurikul temeljni dokument koji na nacionalnoj razini donosi vrijednosti i opće ciljeve odgoja i obrazovanja, određuje očekivanja što učenici mogu i trebaju znati i za što mogu i trebaju biti osposobljeni po završetku određenoga stupnja obrazovanja, što i kako mogu i trebaju učiti te kako se prati i vrjednuje kvaliteta učeničkih postignuća i rada škola. Predmetni je kurikul plan i program nastavnoga predmeta primjeren razvojnoj dobi učenika, predznanju i opterećenju učenika usklađen s nacionalnim kurikulom“ (Članak 2. točka 9. Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (NN 27/10);
„imenica muškoga roda od latinskoga curriculum: ‘utrkivanje, natjecanje; tečaj (života); život; trkalište’: 1. naukovna osnova koja određuje sustav postupaka i poučavanja zasnovanih na definiranim i operacionaliziranim ciljevima učenja koji se nude učenicima i studentima u školi i na fakultetu; specifičan nastavni program za pojedini predmet s opisom načina poučavanja, strategija učenja i vrjednovanja materijala korištenih u pojedinom predmetu“ (Školska knjiga – Bratoljub Klaić, Novi rječnik stranih riječi, prir. Ljiljana Jojić i Anuška Nakić, Zagreb, 2012., str. 590);
„svestrano i precizno određenje odgojnoga i obrazovnoga procesa u kojem je nedvojbeno što učenik treba naučiti i znati, za razliku od nastavnoga programa u kojem je naveden sadržaj, koji je određen za učenje ali bez jasnih odrednica razine usvojenosti znanja“ (Neven Hrvatić, Osnove pedagogije: Predavanja, skripta 1, [2014.], str. 7);
„precizna i sustavna ukupnost planiranoga odgoja i obrazovanja (cilj, zadaće, sadržaji, organizacija, metode, mediji, strategije i evaluacija učenja); plan za sastavljanje i odvijanje nastavnih jedinica koji mora sadržavati ciljeve učenja, organizaciju i kontrolu učenja“ (Neven Hrvatić, Osnove pedagogije: Predavanja, skripta 2, [2014.], str. 7);
„Kurikul je pojam koji je zbog njegove složenosti teško definirati na jednoznačan način. Laička javnost najčešće shvaća kurikul kao sadržaj predmeta ili udžbenik… teoretičari kurikula: … tijek poučavanja; sadržaj, odnosno znanje koje učenici trebaju usvojiti; planirano iskustvo učenja; očekivani ishodi učenja; sva iskustva koja učenici stječu u školi (Parkay, Anctil i Hass, 2006.); sva iskustva učenja koja učenici stječu putem nekoga obrazovnoga programa (Ornstein i Hunkins, 2004., str. 10), a kojima je svrha postizanje širih i s njima povezanih specifičnih ciljeva razvijenih na osnovi znanstvenih teorija i istraživanja, prošle i sadašnje profesionalne prakse i promjenjivih potreba društva (Parkay i sur., 2006.; Wiles, 2009.); skup poželjnih ciljeva ili vrijednosti koje se razvijaju u procesu planiranja i vode k uspješnom iskustvu učenja za učenike (Wiles i Bondi, 2007.)“ (Vlatka Domović, u: Školski kurikulum: Teorijski i praktični aspekti, ur. Branislava Baranović, Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2015., str. 49);
„koherentni sustav strukturiran od sadržaja učenja i poučavanja, organizacije i metoda poučavanja i učenja te vrjednovanja ostvarenosti planiranih kurikulnih ciljeva u školama; obuhvaća planiranje, dizajniranje, implementiranje i vrjednovanje ostvarenosti planiranih odgojno-obrazovnih ciljeva školskoga sustava; njime se izražava tijek, odnosno put do nekoga cilja; prolaženja cijeloga puta (tijeka) do postizanja postavljenoga cilja; cjelokupan tijek, put do ostvarivanja postavljenih ciljeva školskoga obrazovanja u nekom društvu“ (Izrada i evaluacija školskog kurikuluma: Pojmovi i postupci, ur. Branislava Baranović, Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2015., str. 16 i 15);
„osmišljen, sustavan i skladno uređen način reguliranja, planiranja, izvedbe i vrjednovanja odgojno-obrazovnoga procesa“ (Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula iz veljače 2016., str. 6).
[8] Pridjev kurikularni osvanuo je u prijedlogu 51 uputnika iz veljače 2016. uz imenice: dokument (u 6 isprava), jezgra (u 2 isprave), planiranje (u 3 isprave), povezivanje (u 1 ispravi), reforma (u 51 ispravi) i zahtjev (u 1 ispravi).
[9] Pridjev kurikulumski pojavljuje se u prijedlogu 51 uputnika iz veljače 2016. i u njima dolazi uz imenice: aspekt (u 3 isprave), cilj (u 2 isprave), dokument (u 50 isprava), jezgra (u 3 isprave), matrica (u 2 isprave), načelo (u 2 isprave), očekivanje (u 1 ispravi), planiranje (u 10 isprava), postavka (u 1 ispravi), pristup (u 5 isprava), programiranje (u 4 isprave), reforma (u 1 ispravi), rješenje (u 2 isprave), sustav (u 3 isprave), teorija (u 1 ispravi) i zahtjev (u 2 isprave).
[10] Sve su te isprave, osim prijedloga Hrvatski jezik, lektorirane prije objave, i na njima je naznačeno ime lektora pa odgovornima za takvu uporabu, osim nalogodavaca valja smatrati voditelje radnih skupina i lektore: Vesna Čondić lektorirala je četiri prijedloga, Ranka Đurđević četiri prijedloga, Meri Farac Jemrić tri prijedloga, Zrinka Lončar jedan prijedlog, Marta Lukić-Prebeg četiri prijedloga, Gordana Ljubas tri prijedloga, Jasna Kufner tri prijedloga, Igor Medić lektorirao je tri prijedloga, Ana Mihaljević lektorirala je četiri prijedloga, Anita Poslon sedam prijedloga, Jasna Radulović četiri prijedloga, Perina Vukša Nahod četiri prijedloga, Aleksandra Slama četiri prijedloga i Iva Stamenković pet prijedloga uputnika.
[11] Razlikuju se značenjem: àtlasnī (skup zemljovidā) i àtlaskī (˂ Atlas, planina), bàkarnī (˂ bakar) i Bàkarskī (˂ Bakar), blȁtnī (˂ blato, kal) i blȁtskī (˂ Blato), ìzvōrnī (običaj) i ìzvorskī (voda), jȁbučnī (˂ jabuka, plod) i jȁbučkī (˂ Jabuka, otok), knjȉžnī (knjiga) i knjȉškī (učen), kȏlnī (ulaz) i kȏlskī (plesni), krȋžnī (˂ križ) i krȋškī (˂ Križ), lȉstopādnī (bjelogorica) i lȉstopādskī (X. mjesec), lȗčnī (lukovica) i lȗčkī (pristanište), lȕžnī (šuma) i lȗškī (pepeo), národnī (nacionalni) i národskī (pučki), ȍbodnī (˂ obod) i ȍbodskī (˂ Obod), ȍlōvnī (˂ olovo) i ȍlōvskī (˂ Olovo), òtočnī (˂ otok) i òtočkī (˂ Otok), pòtočnī (˂ potok) i pòtočkī (˂ Potok), rȁtnī (˂ rat) i rȃtskī (˂ Rat), rijȇčnī (˂ rijeka) i rijȇčkī (Rijeka), rȗjnī (žućkastocrven, vino) i rȗjanskī (IX. mjesec), sȁkramentnī (neživo) i sȁkramentskī (živo), sìnōdnī (neživo) i sìnōdskī (živo), svètačnī (˂ svetak, blagdan) i svètačkī (˂ svetac), vȋdnī (oči) i vȋdskī (gledište), zátvornī (preprjeka) i zátvorskī (tamnica), žȗpnī (ured) i žȗpskī (˂ Župa dubrovačka; nošnja).
[12] Tonća Jukić, Odnos kurikuluma i nastavnoga plana i programa, Pedagogijska istraživanja (Zagreb), VII (2010.) 1, str. 55; usp. Ian Westbury, I. (2000), Teaching as Reflective Practice: What Might Didaktik Teach Curriculum?, Teaching as a Reflective Practice: The German Didaktik Tradition, ur. I. Westbury, Stefan Hopmann, Kurt Riquarts, Mahwah, NJ: Erlbaum, 2000., str. 15–40; Brian Hudson, Holding complexity and searching for meaning: teaching as reflective practice, Journal of curriculum studies, 34 (2002.) 1, str. 43–57; Marko Palekčić, Utjecaj kvalitete nastave na postignuća učenika, Pedagogijska istraživanja, 2 (2005.) 2, str. 209–232.
[13] Roy J. Deferrari, A Latin-English Dictionary of St. Thomas Aquinas, Boston: St. Paul, 1986., str. 250.
[14] Jan Frederik Niermeyer, Mediae latinitas lexicon minus, Leiden: Brill, 1976., str. 291.
[15] Branimir Glavičić, Marulićev latinski rječnik, Split: Književni krug, 1997., str. 74.
[16] Ludovich Lalich, Dictionarium latino-italico-illyricum, prir. Serafin Hrkać, Grude–Mostar, 2007., str. 127. Rječnik je napisan potkraj XVII. stoljeća.
[17] Joachimi Stulli Rhagusini, Lexicon latino-italico-illyricum, Budae, 1801., str. 349. Rukopis je dovršen 1797. godine.
[18] Milan Žepić, Hrvatsko-latinski rječnik, Zagreb, 1902., str. 343.
[19] Latinsko-hrvatski rječnik za škole, prir. Sebastijan Žepić, U Zagrebu 1881., str. 261.
[20] Latinsko-hrvatski rječnik za škole, izdanje drugo, prir. Mirko Divković, U Zagrebu 1900., str. 270.
[21] Milan Žepić, Latinsko-hrvatski rječnik, prir. Veljko Gortan, VI. izdanje, Zagreb: Školska knjiga, 1972., str. 97; XIII. izdanje, Zagreb: Školska knjiga, 2000., str. 71.
[22] Latinsko-hrvatski rječnik za škole, prir. Sebastijan Žepić, U Zagrebu 1881., str. 261; izdanje drugo, prir. Mirko Divković, U Zagrebu 1900., str. 270.
[23] Prijevode na još desetak jezika donosi Vladimir Paar, Prijevod engleskoga naziva curriculum na europske jezike, Jezik (Zagreb), 57 (2010.) 2, str. 56.
[24] Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Zora, 11955., str. 227; 21959., str. 227; Milan Drvodelić, Englesko-hrvatski ili srpski rječnik, prir. Željko Bujas, Zagreb: Školska knjiga, 41973., str. 211; Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski ili srpski rječnik, deseto prerađeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Školska knjiga i Grafički zavod Hrvatske, 1980., str. 253; Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Školska knjiga, 181991., 191992., 201993., 211995., 221996., 231998., 241999., 252004., str. 253; Krsto Spalatin, Petojezični rječnik europeizama, Zagreb: Školska knjiga, 22010., str. 93 i 511. Plan je detaljno i sustavno uobličen (strukturiran) program djelovanja; u tančine razrađeni program; temelj za provedbu kontrole; popis koraka s proračunom vremena i sredstava koja se rabe da se postigne cilj, pa se nastavni plan određuje kao „školski dokument u kojem se u obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna područja, odnosno nastavni predmeti koji se proučavaju u određenoj školi, zatim redoslijed proučavanja tih područja ili predmeta po razredima ili semestrima te tjedni broj sati za pojedino područje ili predmet“ (Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, 1, Zagreb: Školska knjiga, 1996., str. 192). Drugim riječima nastavni plan je raspored nastavnih predmeta, satnica i redoslijed sadržaja.
[25] Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Zora, 11955., str. 227; 21959., str. 227; Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski ili srpski rječnik, deseto prerađeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Školska knjiga i Grafički zavod Hrvatske, 1980., str. 253; Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Školska knjiga, 181991., str. 253; 191992., 201993., 211995., 221996., 231998., 241999., 252004., str. 253.
[26] Željko Bujas, Hrvatsko ili srpsko – engleski enciklopedijski rječnik, drugi svezak, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1989., str. 100; Željko Bujas, str. Veliki hrvatsko-engleski rječnik, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 11999. – 42005., str. 744 (uz napomene da je nastavni plan i program u američkom engleskom curriculum, a britanskom engleskom syllabus).
[27] Željko Bujas, Veliki englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 11999. – 42005., str. 204. Nastavni program se određuje kao: „školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina, redoslijed nastavnih sadržaja u pojedinom nastavnom predmetu“ (Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, 1, Zagreb: Školska knjiga, 1996., str. 192). Drugim riječima nastavni program je nastavna osnova, to jest opseg i struktura ostvarenja sadržaja nastavnoga plana.
[28] Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu školu, Zagreb, 2005.; Srećko Listeš, Temeljna načela Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda: Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.–2010.; Dubravka Smajić – Irena Vodopija, Curriculum, kurikulum, kurikul – uputnik, Jezik (Zagreb), 55 (2008.), br. 5, str. 181–189; Radoslav Katičić, Vijeće za normu o nazivima kurikulum, kurikul i uputnik, Jezik (Zagreb), 57 (2010.) 2, str. 54–55.
[29] Connect (8. VII. 2013.), Pravopis (XI. 2013.).
[30] Vjera i djela (19. III. 2016.). Obrazovnik je tvoren kao drugi priručnici: gr̀bōvnik, jelòvnīk, pojmòvnīk, pòslōvnīk, rȍdoslōvnīk, rokòvnīk, službòvnīk, troškòvnīk i vježbòvnīk; kao predmeti: sokòvnīk i umivaònīk, i kao pridjevci: bòjōvnīk, bùntōvnīk, duhòvnīk, gròmōvnīk, pùkōvnīk, redòvnīk, vjèrōvnīk i zápisōvnīk.
[31] Miroslav Bagarić na portalu Hrvatskoga kulturnoga vijeća (23. II. 2014.).
[32] Usp. Manica Lipec, Poslovni i protokolarni engleski, Zagreb: Mozaik knjiga, 62003., str. 97.
[33] Stjepko Težak, Hrvatski naš (ne)podobni, Zagreb: Školske novine, 2004., str. 87. Članak je izvorno objavljen u Školskim novinama 2002.
[34] Radoslav Katičić, Vijeće za normu o nazivima kurikulum, kurikul i uputnik, Jezik (Zagreb), 57 (2010.) 2, str. 54.
[35] Sanda Ham, Kurikulumdžije i kroskurikulumdžije na sramotu hrvatskoj jezičnoj kulturi, Jezik (Zagreb), 57 (2010.) 2, str. 52.
[36] Hrvatski pravopis, gl. ur. Željko Jozić, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2013., str. 142, savjet 25. Taj je pravopis za uporabu u školama preporučio ministar Željko Jovanović 31. srpnja 2013.
[37] Željko Bujas, Veliki englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 42005., str. 204, prevodi ga opisno: „koji se odnosi na nastavni program“. Rudolf Filipović prevodi extra-curricular: „koji je izvan nastavnoga plana, izvanškolska (aktivnost)“ (Englesko-hrvatski rječnik, Zagreb, 101980., 121986., 181991., str. 253; 191992., str. 253; 201993., str. 253; 211995., str. 253; 221996., str. 253; 231998., str. 253; 241999., str. 253; 252004., str. 380).
[38] Tako su u latinskom tvoreni pridjevi treće sklonidbe: angŭlāris (ùgaonī), ānŭlāris (pȑstēnī), aurĭcŭlāris (ušnoškȏljknī), canīculāris (malopsȅćī), căpillāris (kòsnī), căpŭlāris (mr̀tvačkī), consŭlāris (kȏnzulskī), cubiculāris (spàvāćī), ĕpŭlāris (gȍzbenī), fămŭlāris (slȗžničkī), hĭlăris (vȅseo), intercălāris (prijéstupan), mănĭpŭlāris (koji pripada vojniku-redovu), pĭācŭlāris (pòmīrnī), pŏpŭlāris (pȗčkī, národnī), pŭellāris (djèvojačkī), pūpillāris (siròtīnjskī), saecŭlāris (stogòdišnjī, stòljetnī), singŭlāris (jèdīnī), sōlāris (sùnčanī, Sȗnčev), tālāris (doglȅžnjī, koji seže do gležnja), vallāris (násipnī).
[39] Dubravka Smajić – Irena Vodopija, Curriculum, kurikulum, kurikul – uputnik, Jezik (Zagreb), 55 (2008.), br. 5, str. 182.
[40] Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, četvrto izdanje, Zagreb, 1928., § 138, str. 35.
[41] Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskosrpskoga jezika, šesto izdanje, Zagreb, 1934., str. 56.
[42] Franjo Cipra – Petar Guberina – Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, prir. Bojan Marotti, Zagreb: ArTresor, 1998., § 226, str. [52]; usp. Franjo Cipra – Adolf Bratoljub Klaić, Hrvatski pravopis, Zagreb, 1944., § 316, str. 73.
[43] Pravopisna komisija, Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika s pravopisnim rječnikom, Zagreb: Matica hrvatska; Novi Sad: Matica srpska, 1960., § 156.c, str. 140. Isto pravilo preuzima i Londonac: Stjepan Babić – Božidar Finka – Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb: Školska knjiga, 1971., § 250, str. 56–57.
[44] Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, četvrto izdanje, Zagreb, 1928., § 142, str. 37.
[45] Franjo Cipra – Petar Guberina – Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, prir. Bojan Marotti, Zagreb: ArTresor, 1998., § 229, str. [52].
[46] Franjo Cipra – Adolf Bratoljub Klaić, Hrvatski pravopis, Zagreb, 1944., § 317, str. 73.
[47] Stoga nije proširiv ni popis pridjeva koji u hrvatskom svršavaju na -umskī: àlbumskī, arborétumskī, dátumskī, fátumskī, fórumskī, imprèsumski, mònstrumskī, ȍpijumskī, òrfeumskī, plénumski, pòdrumskī, referèndumskī, sérumskī, pràšumskī i vákuumskī.
[48] Miroslav Bagarić, Prevođenje kurikuluma, (23. veljače 2014.).
[49] Joachimi Stulli Rhagusini, Lexicon latino-italico-illyricum, Budae, 1801., str. 349.
[50] Latinsko-hrvatski rječnik za škole, prir. Sebastijan Žepić, U Zagrebu 1881., str. 261 (curriculum, pod 1.c): Latinsko-hrvatski rječnik za škole, izdanje drugo, prir. Mirko Divković, U Zagrebu 1900., str. 270 (curriculum, pod 1.c).
[51] Branimir Glavičić, Marulićev latinski rječnik, Split: Književni krug, 1997., str. 74.
[52] Dragutin Parčić, Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski), U Zadru 1868., str. 250.
[53] Mirko Deanović – Josip Jernej, Hrvatskosrpsko-talijanski rječnik, Zagreb: Školska knjiga, 21963., str. 140.
[54] Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski ili srpski rječnik, deseto prerađeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Školska knjiga i Grafički zavod Hrvatske, 1980., str. 253; Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Školska knjiga, 181991., str. 253; 191992., 201993., 211995., 221996., 231998., 241999., 252004., str. 253; Željko Bujas, Veliki englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 11999. – 42005., str. 204.
[55] Osim primjera prilagodbe po izgovoru, postoje i posuđenice koje su prilagođene na temelju pisma jer su preuzete pisanim putem (obično su starije), a osim toga stranu riječ često nismo prilagodili mi, nego smo je preuzeli (i možebitno dodatno prilagodili) kao riječ koju je prilagodio jezik koji nam je posrednik. Katkad uz to ima utjecaja s više strana, usporednih ili naknadnih preoblika, no ništa od toga nije primjenjivo na curriculum.
[56] Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, prvo izdanje, Zagreb: Zora, 1955., str. 227; Rudolf Filipović, Englesko-hrvatski rječnik, drugo izdanje, Zagreb: Zora, 1959., str. 227, itd.
[57] Željko Bujas, Željko Bujas, Veliki englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 11999., 22005., – 32005., 42005., 2008., 2011., str. 204.
[58] Rudolf Filipović, Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, Zagreb: JAZU – Školska knjiga, 1990., str. 87–336.
——————————————————————-
* Petar Marija Radelj, Dubrovčanin stalno nastanjen u Zagrebu, teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge.
Ustrajno se zalaže za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.
Tekst se nastavlja ispod oglasa