Približavamo se suboti, 6. lipnja, datumu na koji će papa Franjo posjetiti Sarajevo i tako donijeti nadu i utjehu katolicima, ali i svim ljudima koji nastanjuju posljedicama rata izmučenu Bosnu i Hercegovinu. Nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić dao je ekskluzivni intervju za portal Bitno. net o posjetu pape Franje Sarajevu koji prenosimo i na našem portalu.
Vaša Uzoritosti, čini se kako su velika očekivanja od Papina pohoda Sarajevu! I vi ste sami izjavili da bi taj posjet mogao vratiti tu zaboravljenu zemlju koju muče mnogi problemi u središte međunarodne pozornosti. Neki ipak tvrde kako su ta očekivanja pomalo pretjerana, te kako je tu riječ o problemima koje mogu rješavati samo politički moćnici, a ne Papa, ma koliko cijenjen bio. Kako to komentirate?
Svima nam je jasno da Papa ne može ovu političku situaciju rješavati, jer to nije njegova nadležnost. On dolazi u prvom redu kao pastir – u pastirski pohod. Ovim pohodom želi ohrabriti katolike kojih je sve manje, a moćnici peru ruke kao da ih se ne tiče. Papa je već svojom najavom dolaska usmjerio medijsku javnost prema našoj napaćenoj zemlji i neriješenim pitanjima. U javnosti je tako, što mediji ne pišu to kao da i ne postoji. Ovim svojim gestom Papa je ponovo svratio pažnju da treba rješavati te probleme. Veliki dio moćnika to je i zamijetio, a nekima to nije drago jer ne žele rješavati ove probleme. Kao da im odgovara ovo stanje nesigurnosti. Kao da im odgovara to što nas katolika ima sve manje, da pitanje BiH riješe s dva naroda. Zato ne mislim da će Papa riješiti naše političko pitanje, nego će ohrabriti nas katolike i sve obespravljene da ustrajavamo u nadi i nastojanjima kako bi se nepravda ispravila i uspostavila jednaka prava za sve u ovoj zemlji.
Koji su, po vama, glavni motivi zbog kojih se Papa odlučio na posjet BiH i koliko ste vi i ostali biskupi iz BiH imali prigodu upoznati ga sa stanjem u vašoj državi? Koji su to glavni problemi na koje ste vi svratili pozornost u razgovoru s njim?
Sveta Stolica je trajno upoznavana sa stanjem u BiH, posebno preko Apostolskog nuncija u ovoj zemlji, a i mi biskupi smo redovno prenosili stanje u našim biskupijama. Posebno smo pod kraj 2014. godine poslali cjelovita izvješća od posljednjeg pohoda ad limina apostolorum. Svi uredi Svete Stolice su dobili naša izvješća, a polovicom ožujka ove godine osobno smo pohodili mnoge urede kada smo imali priliku izvijestiti ih o našim biskupijama. Tako smo i Svetomu Ocu direktno prenijeli sve podatke sadašnjega stanja. Ukratko rečeno, čini se da brojke najbolje pokazuju kakvo je trenutno stanje: od predratnih 830.000 katolika, danas je tek polovica uspjela ostati u BiH. Posebno je to uočljivo u Banjalučkoj i Vrhbosanskoj nad/biskupiji. Npr. u Vrhbosanskoj nadbiskupiji prije rata bilo je 528.000 katolika, a na kraju 2014. oko 180.000. I svake godine broj katolika se smanjuje, jer stari umiru, prirasta nema, a ljudi odlaze iz raznih razloga. Jasno je da na to moramo ukazati, jer se nitko od političara ne smatra odgovornim za ovo stanje, a ni međunarodna zajednica nema zainteresiranosti pozabaviti se time.
Možete li povući neke paralele između posjeta svetoga Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i ovog pohoda koji sada čini papa Franjo?
Prvi Papin dolazak u travnju 1997. je bio kao zvijezda Danica nakon mračnog ratnog stanja. Ohrabrio nas je u nadi i ostavio nam snažne poruke kao smjerokaz našeg hoda i ustrajnog nastojanja Crkve ostvarivati svoje poslanje. U Banju Luku je došao u lipnju 2003. s divnim darom proglašenja blaženim laika i profesora dr. sc. Ivana Merza. Razbio je blokadu straha Republike Srpske, jer su se ljudi bojali i „zaviriti”, a kamoli doći i nastaniti se tamo. Bio je to snažan poticaj i za pastire i za narod da se hrabro suočimo sa svim izazovima. Sadašnji pohod pape Franje je silna poruka da se zaustavi nestanak Crkve na ovim prostorima i da se izgrađuje mir na jednakim pravima i putem dijaloga. Različitost ne smije biti izvor isključivosti, nego uvažavajući jedni druge u različitosti putem dijaloga, pozvani smo izgrađivati zajedničku budućnost. To nije samo poruka za vjernike nego i za političare i svjetske moćnike.
U hrvatskim i BiH medijima čuli su se i prigovori kako Papa dolazi u Sarajevo a ne u Mostar, grad u kojem živi najveći broj katolika u BiH. Kako komentirate te prigovore? Koliko, po vama, ovaj Papin dolazak prate pokušaji politizacije, uobičajeni za ozračje u BiH?
Ovo podneblje i javno mnijenje se razboljelo od politizacije svega i svačega. Tako i ovaj divni gest pape Franje želi se izmanipulirati u podjele i huškanje na podjele. To su posljedice rata i kreatora rata. Sarajevo je glavni grad ove zemlje i kao takav treba odražavati cijelu zemlju, ne samo po građevinama nego po žiteljima i po jednakim pravima i slobodama za sve građane BiH. Tu je sjedište naše metropolije, biskupske konferencije, naših učilišta itd. Kada Papa dođe u središte, onda dolazi svima. Mi katolici – Hrvati moramo biti mudriji i ne dati se zatrovati tom prljavom politikom koja uživa na unutarnjim sukobima kako bi „lovila u mutnom“. Narod je to i u BiH i u Hrvatskoj vrlo dobro shvatio, te se prijavio veliki broj hodočasnika koji očekuju dolazak Pape – da s njime zajedno mole i od njega prime apostolski blagoslov.
Jeste li zadovoljni reakcijama muslimanske i pravoslavne vjerske zajednice na Papin dolazak? Koji je vaš dojam, kako ga one doživljavaju?
Iz mojih kontakata s njima, uvidio sam vrlo pozitivne reakcije. Svi s poštovanjem očekuju Papin pohod. Razumljivo je da oni Papu gledaju kao vrhovnoga poglavara Katoličke Crkve, ali ga uz to poštuju kao svjetski moralni autoritet u ovom uzavrelom političkom zbivanju. Svi odobravaju Papine stavove u borbi za čovjeka, za mir, za zaštitu izbjeglica i sirotinje, za jednaka prava itd. Imam dojam da jako cijene njegovu nepristranost, osjećaj za siromašne i otvorenost za dijalog.
Imate li neku posebnu poruku za hodočasnike koji se spremaju za dolazak na Papin pohod? Što oni mogu očekivati, u duhovnom smislu?
Samim tim što se zajedno upućuju na hodočašće, time će ih zbližiti to hodočašće i molitva. Onda sam susret s Papom je rijedak događaj, zato valja izmoliti milost obilnog blagoslova i doživljaja Crkve koja se moli i izgrađuje zajedništvo. Prevažna je ta duhovna dimenzija, zato je potrebno i spremnosti na žrtvu, strpljivost i ljubav prema svima s kojima putujemo i koje susrećemo. Ne smijemo dozvoliti da pojedini propust pokvari taj divni događaj. Onda je također važno to iskustvo prenijeti u sredinu iz koje dolazimo.
Naposljetku, Crkvu u BiH ove godine čeka još jedan veliki događaj, a to je proglašenje blaženim sluge Božjega Petra Barbarića. Kako komentirate tu beatifikaciju i što pak ona može donijeti katoličkim vjernicima u BiH?
Kada je u pitanju beatifikacija časnoga sluge Božjega Petra Barbarića, ne možemo reći hoće li to biti već ove godine ili početkom sljedeće. Sav proces nije potpuno završen i čekamo konačnu odluku Svetoga Oca. Kada se to dogodi onda ćemo se užurbano pripremiti za taj događaj. Kako je tijelo časnoga sluge Božjega Petra Barbarića sahranjeno u travničkoj sjemenišnoj crkvi svetoga Alojzija Gonzage, gdje je posebno jak glas svetosti toga mladića, pravo je da proglašenje blaženim bude upravo u Travniku. Proglašenje blaženim Petra Barbarića vratit će jedno samopouzdanje da iz našega naroda niču blaženici koji su ostavili svijetli trag vjere svojim životom. Razumljivo da će to biti poticaj za zajedničku molitva i poticaj rasta u svetosti, koja nam je potrebna kao snaga u ovoj borbi s brojnim izazovima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa