I dok iz Državnoga zavoda za statistiku priželjkuju da se do posljednje rujanske nedjelje, kada je zadnji dan samopopisivanja preko platforme e-Građani u prvoj fazi Popisa stanovništva 2021., upiše milijun građana prije izlaska popisivača na teren dajući podatke koji će dati opsežnu snimku koja otkriva ekonomsku, društvenu i kulturnu sliku nacije, kao da u sjeni ostaju pitanje vjerske pripadnosti i potencijalne manipulacije budući da podatke o drugim osobama slobodno bez provjere mogu davati drugi ukućani.
Podatci o vjeri imaju veliku važnost
Vjera je osnovna varijabla koja se uzima u obzir u sociodemografskim istraživanjima jer je važan dio identiteta osobe i pokazatelj društvene i kulturne raznolikosti, pa je tako i u Hrvatskoj. Stoga se 19. i 20. pitanje u popisnom upitniku za svaku osobu traži podatke o vjeri i vjerskoj zajednici, a zašto je državi važno prikupiti podatke o vjerskoj pripadnosti za Glas Koncila rekao je demograf dr. Nenad Pokos s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«.
»Mnoge države još prikupljaju podatke o vjerskoj pripadnosti jer proučavanje sastava stanovništva prema vjeri, odnosno religiji ima veliku važnost. Naime, činjenica je da vjera ima velik utjecaj na društvene i gospodarske procese u mnogim zemljama. Tako primjerice religija u mnogim zemljama ima važnu ulogu u bioreprodukciji stanovništva. Osim toga vjersko-etička pravila često su usko povezana s određenim gospodarskim djelatnostima, kultiviranjem tla, uzgojem stoke i prehranom«, pojašnjava dr. Pokos. Napominje da se podatci iz popisa prikupljaju isključivo u statističke svrhe i nitko ih izvan Državnoga zavoda za statistiku ne će i ne može vidjeti, prenosi Glas koncila.
Odgovarajući na konstataciju koja se može čuti u javnom prostoru da se pitanjem o vjeri i vjerskoj zajednici, kao i pitanjem o narodnosti, zadire u privatnost građana ili da na njih ne treba odgovoriti, sugovornik kaže da to može biti kontraproduktivno.
Izjasniti se kao rimokatolik ili katolik?
»Na tri pitanja u popisu ne mora se dati odgovor. To su pitanja o vjeri, narodnosti i materinskom jeziku. Na ta pitanja građani mogu dati i bilo kakav odgovor te ga je popisivač dužan tako unijeti. Kod pitanja o pripadnosti vjerskoj zajednici može se u izborniku odabrati jedna od 54 registrirane Crkve ili vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj ili odabrati opcija ‘Ne pripadam ni jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici’. Ako se osoba ne želi izjasniti ni na jedan od tih načina, to pitanje također može ostati bez odgovora«, rekao je demograf s Instituta »Ivo Pilar«.
U postupku samopopisivanja više se građana našlo u nedoumici kako ispravno odgovoriti na pitanje »vjera« ako je pripadnik Katoličke Crkve – je li ispravno upisati se kao rimokatolik, katolik ili nešto treće? »U popisima stanovništva 1991. i 2001. za katolike je bio posebno prikazan broj rimokatolika, grkokatolika i starokatolika. Nasuprot tomu, podatci posljednjega popisa iz 2011. prikazuju samo broj katolika jer je pitanje o vjeri bilo poluotvorenoga tipa, tj. s jednim ponuđenim odgovorom – katolička, a za sve ostale vjernike ručno se upisivala vjera. Na taj način većina grkokatolika i starokatolika nije se izjasnila kao u ranijim popisima, nego su s rimokatolicima svrstani u katolike. Kako će ovogodišnji podatci biti prikazani ovisi o Državnom zavodu za statistiku, ali zbog usporedivosti s ranijim popisima možda bi bilo bolje izjašnjavati se rimokatolicima, grkokatolicima itd., a ne jednostavno samo katolicima«, kaže prof. Pokos.
Vjerska pripadnost
Odgovori koji će se dobiti o pitanjima vjere i pripadnosti vjerskoj zajednici važni su i za male, ali i velike vjerske zajednice koje na temelju udjela u stanovništvu ostvaruju svoja prava. Zasigurno ti podatci pomažu i župama, biskupijama i katoličkim organizacijama u razumijevanju njihovih zajednica i pastoralnom planiranju, a sigurno je da prema tim statističkim podatcima vjerske zajednice u Hrvatskoj od države dobivaju i financijska sredstva. Podatci o popisu temelj su za donošenje odluka u budućnosti – političkih, gospodarskih, no s Glasa koncila zanimalo ih je koje se politike donose na temelju podataka o vjerskoj pripadnosti i udjelu vjernika određene vjere u državi.
Demograf Pokos odgovara: »Prema podatcima o vjerskoj pripadnosti osigurava se politika prema vjerskim zajednicama, odnosno sloboda vjere. Vjerske zajednice imaju pravo na svoju kulturu, na svoje obrede, na sudjelovanje u kulturnom, vjerskom, društvenom, ekonomskom i javnom životu, na sudjelovanje u donošenju odluka na nacionalnoj i, gdje je potrebno, regionalnoj razini u vezi s etničkom skupinom kojoj pripadaju, pravo na osnivanje vlastitih udruga… S vjerskim zajednicama mogu se sklopiti ugovori i ostali sporazumi koji omogućavaju državno financiranje plaća i mirovina nekih vjerskih dužnosnika preko državnih fondova za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Brakovi koje sklapaju vjerske zajednice koje s državom imaju sklopljen ugovor službeno se priznaju pa tako nema potrebe za upisom kod matičara…«
Otvoren prostor za manipulacije
Koliko ima prostora za manipulaciju kada podatke o vjerskoj pripadnosti za neku osobu daju drugi? Pitanje se pojavilo kada smo uočili više objava na društvenim mrežama, gdje se pojedinci hvale da su pod rubrikom »vjera« druge ukućane upisali bez njihova pitanja, a možda i suprotno njihovoj volji. Hoće li se ti podatci koje su davale druge osobe na koji način provjeravati, iz Glasa koncila pitali su demografa Pokosa.
»U metodološkim objašnjenjima popisa 1991. i 2001. za pitanja o vjeri, narodnosti i materinskom jeziku navodilo se da za djecu mlađu od 15 godina odgovor na ta pitanja daje jedan od roditelja, posvojitelj ili skrbnik. Za starije građane očekivalo se da će sami odgovoriti na ta pitanja. U prošlom popisu to se objašnjenje ‘izgubilo’, a zbog mogućnosti samopopisivanja ove godine otvoren je prostor za manipulacije jer jedna osoba može popisati sve članove kućanstva. Uvid u popisane podatke i izmjena podataka mogući su samo za osobu koju je netko drugi popisao. Ako je potrebno promijeniti podatke za osobu koju je netko drugi popisao, treba pričekati dolazak popisivača u fazi terenskoga popisivanja. Osim toga, zbog samopopisivanja vjerojatno će biti znatno veći broj građana koji će se izjašnjavati na raznorazne načine koji nemaju veze s vjerskim izjašnjavanjem. Pritom ne mislim na ateiste, agnostike i sl., ali ti će podatci u rezultatima biti prikazani u kategoriji ‘ostali’ ili ‘nepoznati’«, zaključuje dr. Pokos.
Popis stanovništva prilika za svjedočanstvo vlastite vjere
Da je i Crkvi važan popis stanovništva potvrđuju i poruke koje su i hrvatski biskupi slali uoči posljednja dva popisa stanovništva 2011. i 2001. godine, a to redovito čine i biskupi u drugim zemljama uoči popisa stanovništva u kojima potiču vjernike da očitovanjem vlastite vjere promiču vrijednosti i identitet. Primjerice, u sekulariziranoj Australiji biskupi su istaknuli da popisni podatak o vjeri nije pitanje vjerske prakse, odlaska u crkvu, da se ne ispituje religioznost, nego identitetska pripadnost, pa su pozvali da se katolicima izjasne svi koji su kršteni.
Novi popis stanovništva Hrvatske daje priliku izjasniti se o vjeri pa je time to izjašnjavanje još i važnije jer desetljećima nije tijekom komunizma bilo slobode za vjersko i nacionalno javno isticanje. Što znači ne izjasniti se vjerski, ne očitovati se kao vjernik, prvo na osobnoj razini, a onda i društvenoj, iz Glasa koncila upitali su dekana Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu prof. dr. Vladimira Dugalića.
»Vjernik se ne treba stidjeti vlastite vjere i identiteta koji ga snažno oblikuje. Ovaj je popis stanovništva prilika za svjedočanstvo tih osobnih uvjerenja jer vjera ima i društvenu dimenziju, nije samo privatna stvar. Vjera se mora očitovati u osobnom, ali i u javnom životu pa je izjašnjavanje katolikom na ovom popisu – ako je osoba krštena i želi od Crkve tražiti duhovnu skrb, pa i crkveni sprovod – minimum koji netko može učiniti. Ne ulazeći u pitanje vjerske slobode koja je zajamčena Ustavom, izjašnjavanje osobe o vjerskoj pripadnosti treba promatrati i iz perspektive prava i dužnosti. Usudio bih se reći, ako netko zahtijeva određena prava od Crkve, ima i dužnost iskazati pripadnost toj istoj Crkvi«, rekao je dekan Dugalić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa