Blagdan Gospe od Anđela slavi se 2. kolovoza, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli. Taj blagdan postao je važnim trenutkom pomirbe za ljude da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe.
Jedna od najvažnijih lokacija vezanih za svetog Franju jest kapelica Porcijunkula. Ova skromna srednjevjekovna kapelica, sada smještena unutar prekrasne bazilike Svete Marije od Anđela u Asizu jest mjesto koje je zasigurno povezano s duhom svetog Franje. Naziv ‘Porziuncola’ znači ‘komadićak’. Kapelica je pripadala benediktincima, no Franjo nije htio da mu je daruju, nego samo da je iznajme njegovu Redu.
Najljepši se pogled na Porcijunkulu pruža iz Asiza s Trga sv. Klare. Pred vama se otvara velika i široka duga dolina, plodna Umbrija. I tu, pod Asizom, u srcu mjestanca, koje po njoj nosi svoje ime Santa Maria degli Angeli – Sveta Marija Anđeoska, diže se velebna bazilika. Podignuta je po želji svetoga pape Pija V., prije dominikanca, da pod Vignolinom kupolom (mlađom sestrom one Michelangelove) zakrili najdražu Franjinu crkvicu. Bazilika je građena između 1569. i 1679. godine.
Papa sv. Pijo X. podiže ju na čast papinske bazilike s naslovom: «Majka i Glava svih crkava Franjevačkoga reda.»
Siromaštvo i jednostavnost, što je bit duha svetog Franje, Porcijunkule i sveca imalo je dugu povijest i nastavlja se do danas. Čak i u Starom zavjetu vidimo da Bog koristi izraz ‘komad’ da udari temelje Kristovu dolasku i Crkvi koju je utemeljio. Porcijunkulu također često povezuju s pokajanjem i milošću.
To dolazi od čuvenog porcijunkulskog oprosta. Na sveopće iznenađenje, sveti Franjo je ovaj oprost vremenitih kazni (ne vječnih) dobio od novo izabranog pape Honorija III, u srpnju 1216. godine.
Gradnja sadašnje bazilike započela je 1569. godine upravo zbog toga što su fratri htjeli zaštititi malenu crkvicu koja kroz povijest vjerojatno ne bi ostala netaknuta. Sama crkvica se danas nalazi unutar velike trobrodne bazilike. Odiše jednostavnošću i poniznošću svetoga Franje. Unutrašnjost bazilike ukrašena je djelima brojnih poznatih autora iz različitih vremenskih razdoblja. Uz baziliku moguće je također posjetiti prostranu sakristiju te određene dijelove franjevačkog samostana (ostaci onog prvog iz 13. – 15. stoljeća). Također je moguće posjetiti muzej te poznati Ružičnjak već spomenut ranije, koji je, prema tradiciji, davni “potomak” onoga u koji se Franjo bacio pri teškim kušnjama.
Danas u bazilici žive i djeluju redovnici Reda Male Braće Leonove Unije (tzv. franjevci opservanti) koji uz brojne pastoralne aktivnosti privlače velik broj ljudi, napose mladih, u tu kolijevku franjevačkog reda. Posebno su poznate procesije uz molitvu Marijine krunice subotom uvečer koja okuplja velik broj lokalnih vjernika, hodočasnika, ali i turista znatiželjnika.