Eparhijski upravni odbor Eparhije zagrebačko-ljubljanske u Zagrebu dostavilo je u četvrtak kasno navečer medijima priopćenje mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija u kojem se kaže da grupacija koja sebe naziva Hrvatskom pravoslavnom crkvom za pravoslavlje ne postoji i da je ona isključivo problem države u Hrvatskoj.
Djelovanje grupacije koja sebe naziva Hrvatskom pravoslavnom crkvom ne vidim kao problem Srpske pravoslavne crkve i Pravoslavne crkve u svijetu, ističe se u priopćenju mitropolita Porfirija i dodaje da ona za pravoslavlje jednostavno ne postoji.
Prvi puta nakon 72 godine, vjerski obred Hrvatske pravoslavne crkve u središtu Zagreba
„Takva grupacija je, poznato je, postojala samo u fašističkoj NDH, kada je služila isključivo ostvarivanju genocidnog programa prema srpskom narodu“ , kaže se u priopćenju.
Stoga je njihovo djelovanje isključivo problem države, njenog identiteta, načina kako država želi da je dožive njezini građani, ali i kakvu sliku o sebi šalje u Europu i svijet, kaže se u priopćenju mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija.
Hrvatska pravoslavna crkva i Projekt Velebit najavili su jučer da će Cvjetnom trgu u Zagrebu održati javni obred ‘Veliko posvećivanje vode povodom blagdana Bogojavljanja’, što je predsjednik SNV-a i zastupnik u Saboru Milorad Pupovac ocijenio kao “provokaciju i prijetnju” i kazao da se nada da će nadležni učiniti sve da vjernici bez provokacija i bez pokušaja širenja straha proslave rođenje Kristovo.
Ideja Hrvatske pravoslavne crkve nije nastala u doba Nezavisne Države Hrvatske, nego svoje početke bilježi u 19. stoljeću, kad je u Hrvatskoj, u narodu i među mnogim njegovim uglednicima, bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata, kako onih kojima su oba roditelja bili pravoslavci, tako i onih kojima je jedan od roditelja bio pravoslavne vjere.
Da ne bi išli u nabrajanje stotina imena prominentnih Hrvata, dovoljno će biti spomenuti Oca Domovine Antu Starčevića, čija je majka bila pravoslavka a bio je čelnik pravaškog pokreta u Hrvatskoj; zatim književnika i pravaša Augusta Harambašića; pjesnika Petra Preradovića; prvog intendanta HNK-a Stjepana Miletića, i Nikolu Kokotovića, velikog borca protiv velikosrpstva i izjednačvanja pravoslavlja sa srpstvom.
Nakon Rakovačke bune (1871.) u kojoj je incidentno sudjelovao veliki broj Hrvata pravoslavaca, Ban Khuen Hedervary potiče poistovjećivanje srpstva i pravoslavlja, kako bi ugušio hrvatski otpor.
Srbizacija, najprije neslavenskih Vlaha a zatim i etničkih Hrvata pravoslavne vjere, pozdravila je i podržala SPC, a mnogi srpski znanstveni, politički i kulturni djelatnici su po Hrvatskoj utjecali na pretakanje hrvatskog pravoslavlja u srpsko. Među njima najistaknutiji su bili Vuk Karadžić, Dositej Obradović i Jovan Cvijić. Proces posrbljavanja novčano je potpomagala Kneževina Srbija.
Događalo se to u isto vrijeme kad je Austrija Vojvodini Srpskoj, predala u posjed hrvatski Srijem a rusko-srpskim spletkama se nastojalo kroz svetosavsko pravoslavlje posrbiti hrvatske krajeve u Bosni.
Najveći borac protiv tog procesa srbizacije hrvatskog življa i preotimanja hrvatskog prostora bio je Eugen Kvaternik.
Antun Radić je napisao (Objavljeno u Sabranim djelima) da “pravoslavni Grk ima svoju grčku Crkvu, pravoslavni Rus ima svoju rusku, pravoslavni Srbljin ima svoju srbsku, a pravoslavni Hrvat – on nema svoje Crkve, nego mora u – srpsku!”
Predak generala JNA, Veljka Kadijevića, Jovo Kadijević, pripadnik hajdučke skupine Andrijice Šimića, nije se osjećao Srbinom, nego “Rvatom rišćanske vire”.
Posao srbizacije hrvatskih pravoslavaca praktično je završen u Kraljevini Jugoslaviji, kad se, ako je vjerovati srpskim statistikama, od 6 milijuna stanovnika kasnije uspostavljene NDH, 30 % izjasnilo Srbima.
Konačno je u veljači 1942., u Hrvatskom državnom saboru, najavljeno osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, uz objašnjenje da crkvena organizacija koja nije internacionalna nego je nacionalna, u hrvatskoj mora biti hrvatska. Tako je u lipnju 1942., u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preobraženja u Zagrebu, za poglavara Hrvatske pravoslavne crkve, kao mitropolit ustoličen bivši Novomoskovski mitropolit Germogen.
Godine 1945., komunistička velikosrpska vlast je ukinula HPC, poubijala njene svećenike pa i samog Germogena i vratila Hrvatsku pod jurisdikciju Srpske pravoslavne crkve, gdje se nalazi i danas, 72 godine nakon što je Hrvatska pravoslavna crkva ukinuta i 25 godina otkako je uspostavljenja Republika Hrvatska kao samostalna država.
Jedan od pobornika za uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve je bio i kardinal Alojzije Stepinac, kojega se danas ne može bez srpske privole proglasiti svecem, jednako kao što se ne može, očito bez srpske privole, isposlovati priznanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa