Site icon narod.hr

Posljednji razgovor s fra Bonaventurom Dudom: Naša je zemlja sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu

Foto: www.trsat-svetiste.com.hr

Jedan od najznačajnijih hrvatskih teologa fra Bonaventura Duda preminuo je u četvrtak ujutro, 3. kolovoza u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Bio je franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Fra Bonaventura bio je poznati bibličar, franjevac, umirovljeni profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i veliki ljubimac puka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Preminuo fra Bonaventura Duda

> Ispraćaj i pokop fra Bonaventure Dude

U nastavku donosimo razgovor s fra Bonaventurom Dudom koji je s njime vodio fra Igor Andrijević za Vjesnika Svetišta “Marijin Trsat”, br. 02/2017 – datum: 21. srpnja 2017. 13. dana prije odlaska fra Bonaventure s ovoga svijeta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

* Pater Bonaventura, iznimno mi je drago razgovarati s Vama za naš Vjesnik „Marijin Trsat“. Odmah mi se u sjećanje vraća Zagreb kada sam kao bogoslov 2002. godine često dolazio kod Vas na ispovijed. Zahvalan sam Vam za te dane. Nakon što sam Vas u tekstu iznad predstavio u nekoliko rečenica našim čitateljima, recite nam, pater, kako ste i kako je Vaše zdravlje?

Hvala Bogu, dobro. Tu sam u našem franjevačkom samostanu u Varaždinu već tri godine, a čini mi se da sam samo jednu. Naime, došao sam ovamo 3. lipnja 2014. Svaki dan imamo svetu misu u našoj kapeli na drugom katu. Ujutro, u podne i uvečer imamo zajedničku molitvu. Na ručak me voze u refektorij, a na večeru u kuhinju. Spavam doista sjajno: cijelu noć, od 21h do 7h ujutro i poslije ručka malo. Čitam „do iznemoglosti“, svašta, a osobito za moj duhovni život. Pisati više ne mogu, iako mi ruke u svemu služe, osim u pisanju a moderna pisanja ne poznajem.

* Ovim brojem obilježavamo pedesetu obljetnicu izlaženja Vjesnika našeg Svetišta. Sjećate li se prvog broja „Marijinog Trsata“? Kako je to bilo na početku i kako danas vidite „Marijin Trsat“?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako je lijep uvodni naslov prvoga broja: MARIJA PALI SVJETLO VJERE s podnaslovom ZAŠTO OVE STRANICE? A na zadnjoj naš kardinal na Trsatu, kardinal Franjo Šeper. I na dnu: odgovorni urednik p. Antun Ament. Bože moj, 700. godišnjica dolaska Svete kućice, 2017. godine je 650. godišnjica trsatske ikone – Gospe Trsatske. Sve to nam sjaji na najjednostavniji, a privlačiv način kruži evo već pedesetu godinu. Sveti otac Franjo primio je poziv da predsjeda euharistijskom slavlju toga dana, a on je ovlastio kao svoga izaslanika našega zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je određen za tu proslavu…

* Pater, rođeni ste prije 93 godine u našem gradu Rijeci, a ovdje na Trsatu ste imali i svoju mladu Misu. Kakvo značenje ima u Vašem životu naše stoljetno Svetište Majke Božje Trsatske – Svetište sv. nazaretske Obitelji? Također je ove godine obilježena i visoka obljetnica od 650. godina ikone Gospe Trsatske.

Bože moj, kakvo važno pitanje! Pročitajte moj intervju s gospođicom Mirjanom Grce što sam ga dao uoči Velike Gospe godine 2007. za Novi list. Teško ga je danas dobiti, ali tu sam se očitovao pod naslovom TRSAT JE MOJ DRUGI DOM. Evo nekoliko kratkih odgovora na Vaše pitanje! Trsat za mene znači moj drugi dom ili točnije, s mojim domom u selu Krasu jedinstveni moj dom… hrvatski Nazaret s tolikim slavljima svetih misa, uspomena na tisuće ljudi, a sve kao u mom majčinom i Majčinskom domu. TU SAM DOMA!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dakako, doma s Majkom Isusovom, Majkom milosrđa, s oltarom za svete mise. Doma s cijelom bazilikom… sa svagdanjim životom trsatske braće. I kad sjednem, onako sam, na vrhu Fortice… sa Sušakom gdje sam dvije godine bio ministrant kod časnih sestara. Doma preko Rijeke i Crikvenice koje obgrljuju otok Krk, pa sve dokle mi morem oko seže, doma – sve do raja!

* Pater Bonaventura, putovali ste mnogo? Jeste li bili u Svetoj Zemlji, Isusovoj domovini?

Da, kao i Vi, ali sasvim drugačije. Tada sam bio zapravo jedini hodočasnik s naših strana, a sve na račun dobrote Kustodije Svete zemlje. Stanovao sam u Jeruzalemu u glavnom samostanu, 10 minuta od Svetoga groba, u cvatućem mjesecu. Obišao sam više-manje sva biblijska mjesta u obje strane 1965. godine. Pola toga vremena pridružio sam se studentima franjevcima i u židovskom djelu pod vodstvom glasovitoga arheologa i vjernika P. Bagattija. Tko bi tada mislio da ću s tolikim osobljem za godinu i pol biti odgovoran za novu hrvatsku Bibliju.

* Pater, 76 godina ste franjevac, ne računajući malo sjemenište i 67 godina svećenik. Što biste s ovako visokim iskustvom istakli kao posebno zahtjevno, a što kao posebno lijepo u Vašoj svećeničkoj službi?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve! Ovih smo dana uređivali moju sobu u Zagrebu. Koliki koferi, svaki na svoju stranu… ali ja bih rekao da su mi tolike moje propovijedi ono što mi je bilo najljepše, dakako povezane sa svetom Misom.

* Kako biste ohrabrili one mlade koji razmišljaju o duhovnom pozivu, a što biste savjetovali mladićima i djevojkama koji imaju poziv za život u kršćanskome braku?

Već prema svojim godinama, trebaju uvijek biti u molitvi prema Bogu i Isusovoj Majci Mariji, uz pomoć svetih. Razmišljajući dakako, o svom zdravlju i školovanju. No nadasve, osobito uz pomoć starijega, ali najkasnije do đakonata ili svečanih zavjeta: hoću li kroz cijeli život biti sve više i više darovan Bogu i ljudima s kojima živim. Danas kad je život toliko težak, a u brak se često ulazi bez velika razmišljanja, teško je ukratko dati mišljenje. Jesam li kadra ili kadar i njih dvoje, dakako uz pomoć Božje milosti i tolikih ljudi koji nas okružuju, njegovati ustrajnu ljubav prema svome bračnom drugu te se kroz cijeli život s radošću i odgovornošću darovati svojoj djeci.

* I za kraj – koju biste poruku uputili našim vjernim čitateljima „Marijinog Trsata“, a svakako radujemo se čuti i Vašu misao prigodom blagdana Marijinog uznesenja u nebo – Vele Gospe?

Evo iz predivne molitve Ivana Meštrovića, s prve stranice moje knjige ISUSOVOJ I NAŠOJ MAJCI:

„Naša je zemlja sačuvala uspomene naše,
a naša Gospa lozu našu…
Njoj – čije žile ne uginuše…
Njoj – njedru i u utrobi
kojoj Gospod klicu života povjeri…
… Neka je za sve i na sve vjekove
hvala i ljubav naša!

Ili:

Zbog tebe je sva Božja – da i tebe učini Božjim.
Zbog tebe je sva Kristova – da bude Majka tvoja,
da i tebe učini malim Kristom.

Zahvaljujem Vam, pater, u ime trsatskih franjevaca i svih čitatelja „Marijinog Trsata“.
Iznimno nam je zadovoljstvo i velika čast što ste bili naš sugovornik.
Pater Bonaventura, Bog Vas blagoslovio a nebeska Majka Marija čuvala!
Molite se i za nas i veliko Vam hvala za ovaj razgovor.

* Razgovarao fra Igor Andrijević

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Exit mobile version