“Dolaskom na ove prostore Hrvati nisu ‘zatajili’ ništa od bogata antičkog nasljeđa, ali smo jasno pokazali tko smo i što smo, te što želimo”, istaknula je povjesničarka umjetnosti i članica suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Željka Čorak u četvrtak navečer na predavanju u Knjižnici HAZU-a.
Osobno joj je najdraži, ali i amblematski primjer toga, crkva Gospe od Zvonika u Splitu, izgrađena na temeljima Dioklecijanove palače, koju resi najstariji romanički zvonik u Dalmaciji, iz oko 1100. godine.
Upravo je ta crkva ono što nazivamo ‘malom mjerom’, toliko karakterističnom za našu kreativnost u kojoj nema rušilačkoga faktora, rekla je Čorak.
Željka Čorak spomenula je niz primjera iz “niske hrvatskoga nasljeđa” koje zanemarujemo i u tome griješimo.
Neki od tih primjera su – predromanička crkva sv. Krševana na Krku, crkva-tvrđava Duha Svetoga na otoku Šipanu iz 1577. godine, crkva Sv. Ivana u Šilovu Selu na otoku Šipanu koja je vrijedan i kapitalni primjer toga hrvatskog umijeća nasljeđivanja jer je na malu predromaničku crkvu u 15. st. pridodana nova renesansna crkva ravnih ploha i znatno većih dimenzija, tako da je stara crkva pretvorena u prezbiterij, zapravo u svojevrsnu apsidu nove crkve u koju je smješten i novi oltar, te Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu koja je sagrađena vjerojatno u 4. stoljeću kao ranokršćanska crkva, kasnije je preuređena u romaničkom stilu, a posljednji put je renovirana u 15. stoljeću. Ciborij iznad glavnoga oltara pak odlikuje se različitim arhitektonskim stilovima, zbog čega crkva ima veliko značenje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa