U organizaciji Hrvatske katoličke misije u Beču, u petak 21. listopada navečer, poslije krunice i svete mise, predstavljena je monografija Macelj 1945. Misijska dvorana crkve Am Hof bila je puna, stajalo se u pokrajnjim prostorima. Nakana Udruge bila je barem malo pokušali proširiti istinu među hrvatskim ljudima koji su iz potrebe “trbuhom za kruhom” potražili posao izvan domovine. Predstavljanju je radosno izašao u susret ravnatelj Hrvatske katoličke misije fra Josip Koren.
Beč je glavni grad Austrije u koju su se poslije Drugog svjetskog rata pokušale skloniti desetine tisuća civila i hrvatske vojske, kako bi izbjegli odmazde partizanskih boljševika. Nažalost, to se ipak dogodilo, tako da su Hrvati stigavši na Bleiburg od Engleza vraćeni natrag kao zarobljenici u ruke partizana. Započeo je pokolj, stradanje hrvatskih civila i razvojačene vojske na Križnim putevima širom Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine… To stradanje je za Hrvate bilo još kud i kamo gorje od stradanja tijekom Drugog svjetskog rata.
Jedno od takvih mjesta je i Macelj, najveće stratište u Hrvatskoj po točno utvrđenom broju ekshumiranih žrtava, do sada 1.163, od toga 21 svećenik, franjevac i bogoslov. Macelj do danas nije ni približno istražen, već su naprotiv istraživanja naprasno prekinuta još 1992. godine, a kosti iskopanih žrtava punih 12 godina ostale su u vrećama za smeće na tavanu Odjela patologije zagrebačkog Medicinskog fakulteta na Šalati. Mladi ljudi okupljeni u dvorani Hrvatske katoličke misije gotovo ništa nisu poznavali o tim činjenicama.
Uvodnu riječ na predstavljanju izrekao je Pero Križanac, više desetljeća poznati hrvatski domoljub u Beču, koji je istaknuo motiv istine kao poticaj za organizaciju predstavljanja.
Zatim je predsjednik Udruge Macelj 1945. dr. Stjepan Bačić govorio o razlozima postojanja i rezultatima rada Udruge Macelj 1945. Istaknuo je kako je najveća zasluga pokojnog predsjednika Stjepana Bačića i fra Drage Brgleza to što danas postoji grobnica, Crkva Muke Isusove i križni put, kao mjesto pijeteta prema žrtvama stradalim u Maceljskoj šumi te po tome jedinstveno spomen-mjesto u Hrvatskoj.
Od članova Udruge Macelj 1945. u Beču je nazočio i Zdravko Čepo. Zbog svojih obaveza u sadašnjoj župi Kloštar Ivanić fra Drago Brglez, iako najavljen, nažalost nije mogao doći i osobno se pridružiti predstavljanju. Fra Drago je kao tadašnji župnik u Đurmancu najzaslužniji za izgradnju Crkve Muke Isusove na Maclju. Pripadnik je Franjevačke provincije Ćirila i Metoda, koja je nositelj Hrvatske katoličke misije u Beču.
O stradanjima pod komunističkim režimom govorio je član Udruge Macelj 1945. prof.dr. Andrija Hebrang. On je istaknuo potrebu nastavka rada Komisije za istraživanje ratnih i poratnih komunističkih zločina i dostojan pokop za sve žrtve poratnih osveta i odmazdi. Opisao je nerad Komisije u vrijeme vlade Zorana Milanovića i založio se za obnovu rada Komisije dok se sve jame i stratišta ne razotkriju i ne istraže.
U uvodu predstavljanja Damir Borovčak se osvrnuo na dojam i značaj molitve krunica, jer je upravo stigao s hodočašća iz Fatime. Također, osvrnuo se na misno čitanje iz evanđelja (Lk 12, 54 -59) s Isusovim prispodobom: “Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?” s poveznicom na suvremene licemjere, posebice političare. Zatim se obratio upitom tko u dvorani zna tko je autor pjesme “Do nebesa nek’ se ori…”, pjevane na završetku svete mise. Samo se pet ruku našlo u zraku, osoba koje su čule za patera Petra Pericu, komunističku žrtvu ubijenu 24. listopada na Daksi. To je bio uvod autora i urednika monografije Macelj 1945. koji je potom predstavio sadržaj knjige u detaljnom video-prikazu. Publika je sa velikom pozornošću pratila prikaz i izvorne dokumente koji svjedoče strašnu istinu o zločinima u Maceljskoj šumi.
Konačno, u nedjelju 23. listopada članovi Udruge Macelj 1945. nazočili su svetoj misi u Crkvi Am Hof. Bili smo iznenađeni ogromnim dolaskom velikog broja vjernika, posebice velikim brojem mladih obitelji s djecom, koji su stizali na nedjeljnu svetu misu. Ostali smo osupnuti takvom masom mladih ljudi, odsutnih iz Hrvatske, na radu u Beču. Zar će Hrvati opet naseljavati, rađati i podizati svoje potomstvo u tuđini? Sve su to refleksi komunističkih tragova zločina i zločinaca, poput zločina u Maclju, čiji ideološki i biološki (na)sljednici ni danas ne dopuštaju da se razotkrije sva strahota istine i sve posljedice. Oni nasljeđuju u sinekurama vlasti, a oni drugih svjetonazora nažalost i dalje su primorani tražiti bolji život u stranom svijetu.