Predstavljen roman: ‘Anđeo je više od iskazane ljubavi prema domovini Hrvata’

Dvojezično izdanje romana “Anđeo,” u organizaciji Hrvatske matice iseljenika i Nakladničke kuće Kerigma-Pia, predstavljeno je 17. rujna ove godine u velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika. Pozdravnu riječ izrekao je ravnatelj HMI-ja profesor Mijo Marić, u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske prisutnima se obratila Croatiana Gregurić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva, ujedno i izaslanica Vlade Republike Hrvatske, a potom i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zdravka Bušić. O romanu su govorili predstavljači: književnica iz Mostara Anita Martinac, predsjednik UV HMI-ja Milan Kovač, Sanja Pažin u ime nakladnika, recenzent Anto Pranjkić i autorica. Umješna voditeljica programa bila je urednica Hrvatskoga iseljeničkoga zbornika Vesna Kukavica. Za prigodni glazbeni okvir programu pobrinuo se, obradom više popularnih hitova, Vokalno instrumentalni sastav „Gavrani“ povratničke obitelji glazbenika iz Australije.

1 od 8

Velika mi je čast da vas sve skupa mogu pozdraviti kao ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, prigodom promocije nove knjige autorice Katarine Pejaković iz Kanade. Hrvatska zajednica ondje jedna je od naših najaktivnijih iseljeničkih organizacija u svijetu. Kanada pripada skupini gospodarski najrazvijenijih država svijeta s uzornom parlamentarnom demokracijom, koja je među prvima priznala Republiku Hrvatsku. Rezultat je to zalaganja naših ljudi koji žive u Kanadi, među kojima je bila i književnica Pejaković. Još jednom čestitam autorici i nakladniku Kerigma – Pia, rekao je, među inim, ravnatelj Marić.

Promociji je uz mnoge ugledne povratnike iz iseljeništva, članove akademske zajednice Zagreba i suradnike na brojnim Matičinim projektima nazočio i nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, dr. Tomislav Markić, izaslanik ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana Ivan Marić i izaslanica Veleposlanika Kanade u RH NJ. E. Alana Bowmana gospođa Ida Mahečić Bajović.

Promotorica Anita Martinac je u svom izlaganju ocijenila: „Ovaj roman – „Anđeo“ – više je od iskazane ljubavi prema domovini Hrvata, jer autorica njegujući povijesnu istinu brižno pazi na budućnost.

Osvješćuje čitatelja podsjećajući na dva posljednja rata, opisujući događaje na lokalitetima vezanim za likove romana, mada se ista slika može preslikati na cjelokupni prostor gdje su živjeli Hrvati. Opisuje Drugi svjetski rat i genocid nad Hrvatima s Kupresa (BIH), te patnju i strahote koje su Hrvati podnijeli u obrani autoričina rodnoga Osijeka tijekom Domovinskoga rata.   Posebno je značajan opis o životnim izazovima katoličkog pučanstva u totalitarnom komunističkom režimu u periodu poraća druge svjetske kataklizme pa sve do sedamdesetih prošloga stoljeća do Hrvatskog proljeća. Tri iseljenička vala , i to 1945., nakon masovnog pokolja i progona Hrvata, dalje od 1965. do 1970. kao posljedica loše komunističke gospodarske politike, a nakon Hrvatskog proljeća opet ponovna hapšenja, zastrašivanja, progon, pa nastupa treći iseljenički val. Sve se to provodilo s nakanom istrebljenja Hrvata, jer osim što se takva politika provodila u državnim granicama, još je očitije bilo djelovanje putem jugo-diplomacije i tajnom službom, tjerajući ljude da se izjašnjavaju kao Jugoslaveni a ne Hrvati. Podnijeti toliku patnju , a nakon toga opet morati dokazivati istinu  još je veća bol.  No, iz najvećeg bola se rađa najljepša ljubav“, zaključila je promotorica Martinac, preporučivši toplo roman čitateljima.

Autorica predstavljenog romana hrvatska je pjesnikinja i novinarka Katarina Pejaković (Dalj, 1953.) koja u Kanadi živi od 1969. godine. Na University of British Columbia u Vancouveru diplomirala političke znanosti, a javno je djelovala u hrvatskim organizacijama. Utemeljiteljica je i dugogodišnja urednica hrvatskog televizijskog programa u Torontu i hrvatskog radijskog programa u Vancouveru. S posebnom ljubavlju piše iseljeničku liriku i objavljuje u brojnim hrvatskim iseljeničkim glasilima. Piše na hrvatskome i engleskome jeziku pjesme, priče, članke i igrokaze za djecu, a svoje radove objavljuje u Hrvatskoj reviji, Hrvatici i Hrvatskom kalendaru i ostalim iseljeničkim časopisima. U Knjižnici Hrvatske revije objavila je pjesničku zbirku „Samotni putnici“ (Barcelona, 1989), a u Zagrebu 1994. knjigu eseja „Deset zapovijedi ljubavi“ (Naklada Meandar). a 2006. pjesničku zbirku „Sjena u oku“ (HKZ – Hrvatsko slovo).

Njen roman „Anđeo“ stilski je čitka suvremena, autobiografska proza, objavljen na hrvatskome i engleskome jeziku, a opseže dvjestotinjak stranica. Ideja romana nastala je još tijekom Domovinskog rata, prigodom književničina predavanja u jednoj kanadskoj srednjoj školi, gdje se učenika posebno dojmila priča o anđelu s jedne božićne čestitke koju je primila od ujaka disidenta. Tako je nastala kratka priča „Paper Angel“, objavljena u časopisu Storyteller, Canada’s Short Story Magazine – koja je izabrana za najbolju priču godine 1993. Književnica se i u svom najnovijem djelu, u zrelim godinama, vraća višeslojnoj metafori anđela, bogatome poetskome svijetu iz dječje tradicijske molitvice. Reminiscencije u romanu zahvaćaju izmještenost i zavičajnost naratorice, njena lutanja svijetom  od rodne Slavonije preko Toronta i Ottawe do Vancouvera na zapadnoj obali Kanade, ali i kupreške kolijevke svoje majke, Marice Pejaković rođene Smoljan, kojoj roman i posvećuje. „Anđeo“ može biti prepoznat kao inspirativan realistični roman za mlade, ali i čitan  kao odličan međugeneracijski roman budući ukazuje na transgeneracijsku traumu hrvatskoga selilaštva.

Nakon mnogih lijepih riječi i međusobnih zahvala, pohvala autorici i djelu na promociji, izrecimo i misao, pouku ove samozatajne književnice koja nastavlja pisati u potrazi za istinom.

„Postoje samo dvije vrste pisaca: jedni potiču čitatelja na razmišljanje, a drugi na sanjarenje“, kazao je engleski pisac Brian Wilson Aldiss ( 1925. – 2017.). Nadam se, izjavila je Katarina Pejaković u jednom od svojih intervjua nakon izlaska ovoga romana, da pripadam prvoj kategoriji jer držim da pisci i pjesnici moraju biti savjest svog naroda. Na njima je opominjati, upozoravati i ukazivati na potrebu za promjenama.