Svećenik Zagrebačke nadbiskupije i prebendar Zbora prebendara prvostolne crkve u Zagrebu, dr. Stanislav Vitković iznenada je preminuo tijekom putovanja u inozemstvu, u petak 17. listopada 2014. godine, u 70. godini života i 44. godini svećeništva.
Životopis Stanislava Vitkovića
Rođen je 8. kolovoza 1945. godine u Zagrebu u obitelji prosvjetnih radnika Stanka i Dragice rođ. Čupar. Kršten je u župi Sv. Petra. Osnovnu školu i državnu klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Kao bogoslov boravio je i u kolegiju Capranica u Rimu. Za svećenika Beogradske nadbiskupije, zaredio ga je beogradski nadbiskup Gabrijel Bukatko 1971. godine, u svetištu Majke Božje u Remetama.
Magisterij iz teologije postiže 1972. godine. Nakon dvogodišnje specijalizacije na Papinskom pastoralnom institutu, četiri je godine službovao u rimskoj župi sv. Emerencijane, a od 1974. do 1977. predavao je kolegije iz Pastoralne teologije, te druge kolegije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Predavao je i na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Bio je član sjemenišnog poglavarstva Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu kao duhovnik i prefekt studija.
Godine 1980. postigao je doktorat iz teologije na Papinskom lateranskom sveučilištu, povijesno-pastoralnom disertacijom pod naslovom „Katolički pokret u Hrvatskoj: postanak, razvoj, utjecaj na pastoral“. Prebendarom Zbora prebendara prvostolne crkve zagrebačke imenovan je 1980. godine, kada je i inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju.
Uz redovitu službu u zagrebačkoj katedrali, od 1998. do 2010. godine bio je rektor crkve Krista Kralja. Bio je zauzet brojnim obvezama i dužnostima, među kojima valja istaknuti: arhivist Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, duhovni pomoćnik u samostanu Karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu, branitelj ženidbenog veza pri Ženidbenom sudu u Zagrebu, prosinodalni ispitivač za ispovjednu jurisdikciju, tajnik Hrvatskog književnog sv. Jeronima, vicepostulator kauze danas blaženoga Ivana Merza, predavač na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, duhovnik Marijina suradništva u Hrvatskoj, koordinator u pokretu „Religije za mir“. Budući da je 1976. od Svete Kongregacije za Istočne Crkve dobio ovlast biritualizma, pomagao je i u pastoralu grkokatoličke Križevačke biskupije. Rado je bio slušan kao predavač na simpozijima s crkveno-povijesnom tematikom, a povremeno je surađivao u katoličkoj publicistici, osobito u svetojeronimskim izdanjima, i prevođenju djela hagiografskog karaktera.