Preminuo ugledni hrvatski slikar Šime Perić

Zagreb, 27.12.2004 - Sveèana dodjela nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika za 2004. godinu u Starogradskoj vijeænici u Zagrebu. Nagradu HDLU-a najboljem mladom umjetniku dobio je Alem Korkut (L), nagradu HDLU-a za životno djelo dobio je Šime Periæ (C) i nagradu za najbolju godišnju izložbu u 2004. godini, dobio je Boris Demur (D). foto FaH/ Damir SENÈAR

Jedan od najuglednijih i najznačajnijih hrvatskih slikara Šime Perić umro je u 99. godini, izvijestio je u petak Dubrovački vjesnik.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rođen u Čileu davne 1920. kao dječak putovao je od Južne Amerike do Europe odnosno od Čilea do Hrvatske i tako naučio govoriti španjolski i hrvatski. Pred početak Drugoga svjetskog rata trajno se nastanio u Hrvatskoj, u ratu je završio u partizanima, a poslije rata upisao je Akademiju za primijenjenu umjetnost u Beogradu da bi po dolasku u Zagreb radio u radionici Krste Hegedušića, rekao je, u povodu Perićeve smrti, za Dubrovački vjesnik povjesničar umjetnosti Igor Zidić.

Zidić je istaknuo kako Perić nikada nije bio komercijalni slikar te da je slikarstvo pokazivao u ozbiljnom svjetlu. Podsjetio je da je umjetnik prošle godine donirao Umjetničkoj galeriji Dubrovnik dva djela – Vedar dan III, iz 1997. i Val, djelo koje je nastalo oko 1997. te da su ta djela prvi put predstavljena dubrovačkoj javnosti 13. prosinca prošle godine, kao i da je svoja djela darovao i drugim galerijama

Hrvatski slikar Šime Perić rođen je u Antofagasti u Čileu, 10. ožujka 1920. Zidno slikarstvo studirao je na École des Beaux-Arts u Parizu, a diplomirao 1952. na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Bio je suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića od 1952. do 1957., profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1969. do 1984. te član skupine Mart (1957.) i galerije Forum u Zagrebu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U razdoblju od 1947. do 1968. bavio se kopiranjem fresaka od Istre do Makedonije. Isprva je slikao intimističke prizore dubokih kolorističkih naslaga, potom se priklonio informelu (Kompozicija III, 1961.). Razrađujući prethodna likovna iskustva od početka 1970-ih bio je zaokupljen slikanjem kružnih elastičnih oblika snažne kromatske izražajnosti (ciklus Atlantida, od 1975.). Od 1985. oblikovao je maštovite ritmizirane skulpture od često obojena drva – Rekvijem za bračke iseljenike umrle u Antofagasti, 1988. i Energija moći, 2005..

Nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo dobio je 1989. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.