O Izjavi Komisije Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“ „Pandemija bolesti Covid-19: ispit solidarnosti i bratstva“ u emisiji „Aktualno“ Hrvatskoga katoličkog radija govorio je tajnik Komisije prof. dr. Vladimir Dugalić, poručivši da se tom izjavom nije htjelo stati u zaštitu Stožera civilne zaštite, nego biti na strani čovjeka, navodi IKA.
„Tumačiti ovu izjavu da smo se svrstavali na nečiju stranu je pogrešno. Mi smo na strani čovjeka. Mi smo na strani solidarnosti i ljubavi. Mi smo na strani zdravlja. Zalažemo se da se zaustavi ova pandemija. I da se možemo vrati normalnom životu. Samoizolacija nije prirodni način našega života“, rekao je dr. Dugalić.
Istaknuo je da je i Ustavni sud potvrdio da su zahtjevi Stožera civilne zaštite bili opravdani. „Mi nismo htjeli nikome stati u zaštitu. Htjeli smo samo istaknuti ono što je činjenica. A činjenica je da svakodnevno raste broj zaraženih ljudi. I da imamo u društvu puno ranjivih skupina koje su izloženije utjecaju koronavirusa i da dolazi do bolesti koje često imaju smrtni ishod. Jasno da moramo biti solidarni. Pozvani smo voditi brigu jedni o drugima. I kad se radi o nekim ograničenjima osobnih sloboda, nije to da se nekome želi oduzeti sloboda, nego želimo reći da smo solidarni, da moramo imati bratsku ljubav prema drugome. Htjeli smo jasno istaknuti i odgovornost prema zdravlju. Svatko je odgovoran za svoje zdravlje i zdravlje bližnjega. Ako određene epidemiološke mjere mogu pomoći da se zaustavi širenje virusa, ako one mogu pomoći da se ja ne zarazim, onda ja kao vjernik imam odgovornost ponašati se u skladu s tim mjerama, a ne biti kriv za ugrožavanje svoga i zdravlja drugih“, pojasnio je dr. Dugalić.
„Živimo u pluralnom, demokratskom društvu i svatko ima legitimno pravo preispitivati odluke nadležnih vlasti. Mi to ne dovodimo u pitanje. I zahtjevi koji su bili upućeni Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti nekih mjera Stožera su legitimno pravo i mi to pravo nikome ne oduzimamo. Ali, taj razgovor mora biti argumentiran. Dolazimo do paradoksalne situacije da je Crkva ta koja promiče znanost i koja dopušta znanosti da nađe odgovor na ova pitanja. Crkva će sa svoje strane naći duhovni sadržaj i duhovnu utjehu, što je naše poslanje, ali mi želimo i valorizirati vrijednost znanosti, ne možemo ih ignorirati. Zar mi znamo više od epidemiologa? Mi smo samo htjeli pozvati na određenu razboritost i dati ljudima koji su stručni da donesu određene odgovore, da nam pomognu i da se tu razvija određeni dijalog. Nažalost mi koji puta nemamo kulturu dijaloga, mi se ukopamo svaki u svoj rov i pucamo iz svojih rovova. Mi moramo naučiti u demokratskom društvu voditi argumentirani dijalog i slušati osobe koje znaju više od nas. Navijaštvo ili širenje panike u tome neće pomoći“, rekao je dr. Dugalić.
Rekao je da je Komisiju na objavu izjave o pandemiji Covid-19 neposredno potaknula zbunjenost vjernika, željelo se razjasniti neke nejasnoće jer su se pojavile i neke teorije zavjere, bili su i neki protesti, ljudi su počeli pitati što se to zbiva.
„Mi u izjavi nismo ulazili u uzroke što je dovelo do ove opake bolesti, to prepuštamo znanstvenicima. Prepuštamo im i da pronađu lijek, odnosno cjepivo. Mi smo htjeli s teološkog i antropološkog aspekta progovoriti o našoj situaciji, kako se od jednog vjernika očekuje da se u ovoj situaciji ponaša. Htjeli smo reći da i u ovoj situaciji možemo itekako razmišljati o smislu života, o preispitivanju ljestvice vrednota, jesmo li kao društvo pa i cijeli svijet zaboravili neke istinske vrijednosti, jesmo li stavili na prvo mjesto profit i moć koji su nas i doveli do ovoga, jesmo li zanemarili ljepotu zajedničkog života, obiteljskog života. Teško nam je palo kad smo proljetos imali nemogućnost, a potom ograničenost slavljenja euharistije s narodom. Kroz sve što se događalo na društvenim mrežama, kroz prijenose misa svatko je mogao vidjeti koliko u sebi, u svojoj nutrini žeđa za Bogom i koliko mu je Bog potreban“, rekao je dr. Dugalić, istaknuvši da se uz teološki aspekt nastojalo odgovoriti i na određena etička i pravna pitanja s kojima se suočavamo, posebice u kojoj mjeri se smiju ograničiti osobna prava i imaju li smisla sve epidemiološke mjere koje se propisuju.
